Grad Zenica je smješten na oko 70 kilometara sjeverno od Sarajeva i do nedavno je bila jedna od najzagađenijih jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini. Udruženje građana “Eko forum” Zenica osnovano je prije 16 godina na inicijativu grupe građana, sa vizijom ostvarivanja prava na čist okoliš kao osnovno ljudsko pravo. Ovo Udruženje je od 2019. godine član mreže Arhus centara BiH, zajedno sa centrima u Banja Luci, Sarajevu i Tuzli.
Cilj Udruženja je promocija akcija za čistu okolinu, održivi razvoj i zdrav život, kao i da izvrši pritisak na vlast da prilagođavaju zastarjele eko-propise strogim svjetskim normama. Do danas Udruženje je postalo nezaobilazan faktor u zaštiti okoliša. Aktivisti ovog udruženja organizovali su masovne eko-proteste u decembru 2012. godine, pokrenuli su prve sudske sporove protiv pojedinaca i subjekata odgovornih za zagađenje, i jačali su svijest građana o njihovoj ulozi u borbi za čist okoliš. Na samom početku razgovora prof. Dr. Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Udruženja govorio nam je o dokapitalizaciji zeničke željezare od strane kompanije Arcelor Mittal, očekivanjima od novog vlasnika te o kašnjenju investiranja u najnoviju tehnologiju koju ta korporacija odavno koristi u svojim postrojenjima širom planete. Kako ističe, nivoi zagađenja su višestruko prelazili dozvoljene granice u Zenici tako da je grupa savjesnih građana odlučila da osnuje udruženje koje će vršiti pritisak i na vlast i na industriju da se zagađenje smanji i dovede u dozvoljene okvire.
Ovo Udruženje godinama zagovara uspostavljanje Registra zagađivača te smatraju kako je to neophodan korak u borbi sa zagađenjem. Povod za razgovor bila je dodjela nagrade Sarajevo film festivala za ekološku svijest filmu ”Nebo iznad Zenice” reditelja Nanne Frank Møller i Zlatka Pranjića. Film naglašava napore aktivista Udruženja “Eko Forum”, da razotkriju na koji način se željezara, koja je dominantni izvor zagađenja u Zenici, predstavlja kao ekološki osviješteno industrijsko postrojenje dok istovremeno nastavlja sa svojom štetnom praksom. Uprkos činjenici da postrojenje uživa podršku gradskih vlasti i privlači novac evropskih investitora, njegov stvarni uticaj na okoliš i stanovništvo Zenice ostaje skriven.
“Često smo isticali da je Zenica najzagađeniji grad u Evropi zahvaljujući uglavnom industrijskom zagađenju za koje postoji rješenje. Industrija u Zenici postoji 130 godina i za problem zagađenja se znalo još od 1950. godine. Već od 60-tih godina prošlog stoljeća, Zenica je uvela taksu za zagađivače. Od te takse koju su plaćali Željezara, Rudnik i Termoelektrana sadilo se drveće, prale ulice, gradila izletišta,… Za taj problem se znalo ali tada nije bilo tehnoloških rješenja. Osamdesetih godina ponuđena su prva tehnološka rješenja, ali je rat prekinuo te planove. Nakon privatizacije, od novog vlasnika, kompanije ArcelorMittal, očekivalo se da implementira ekološke mjere i investira u zaštitu okoliša. Ugovor o dokapitalizaciji ove željezare Vlada FBiH drži pod oznakom tajnosti. Ugovor je potpisan 2004. godine a 2008. godine pokrenuta je integralna proizvodnja čelika. Očekivanja su bila da novi vlasnik, svjetski lider u proizvodnji čelika, investira u nove tehnologije, ali to se nije dogodilo”, kazao je Lemeš.
U nastavku, Lemeš navodi kako je zahvaljujući nesebičnom dijeljenju znanja starijih članova i simpatizera, beskrajnoj upornosti i energiji volontera i aktivista, “Eko forum” postao nezaobilazan faktor u svakoj priči o zaštiti okoliša u Bosni i Hercegovini pa i šire. Ovom Udruženju često su se obraćali mediji, građani i predstavnici stranih ambasada, prije nego što su se obraćali organima vlasti. Udruženje je svojim aktivnostima i pritiskom uspjelo natjerati globalnu korporaciju da investira desetine miliona u zaštitu okoliša. Uspjeli su i da Federalno ministarstvo okoliša i turizma promijeni neke loše pravilnike i da u nove okolinske dozvole uvede rokove za realizaciju mjera. Natjerali su lokalnu vlast da instalira opremu za mjerenje zagađenja, a da strane ambasade počnu finansirati i ekološke projekte. “Pred nama je još jako puno posla, ali hrabrost, upornost i entuzijazam naših članova garantuju da će se cilj Eko foruma – ekološki održiva Zenica – ostvariti”, ističe Lemeš.
“Eko forum” je osnovan nekoliko mjeseci nakon što je kompanija ArcelorMittal pokrenula integralnu proizvodnju u Zenici i od tada do danas su učestvovali na mnoštvu aktivnosti. Njihovo učešće na sastancima, u javnim raspravama, organizovanje protesta , naišlo je na veliku medijsku pažnju a na kraju i do određenih promjena. Ipak, sve je išlo previše sporo jer trebalo je čitavih 15 godina da se ugrade filteri na sva metalurška postrojenja u Zenici, osim koksare. “ArcelorMittal je investirao u sva postrojenja i postepeno su se smanjivale emisije ali nije bilo značajnih ulaganja u koksaru. U posljednje vrijeme, većina aktivnosti ovog udruženja bila je usmjerena da se natjera kompanija da investira u filtere na koksari. Kompanija se pravdala visokom cijenom, koja im se ne isplati, iako je bilo godina kad je godišnji profit bio veći od visine te investicije.
“Cijelo vijeme imali smo veliki problem da objasnimo ljudima da rješavanje ekoloških problema i smanjenje zagađenja ne znači zatvaranje fabrike ili gubitak radnih mjesta. To je bilo vrlo teško objasniti kako lokalnom stanovništvu tako i institucijama vlasti. Uvijek se ekonomija stavljala ispred zaštite okoliša. S druge strane, nije bilo podataka o zdravlju stanovništva. Obraćali smo se bankama i iskoristili smo mehanizam za žalbe pred Evropskom bankom za obnovu i razvoj kako bismo izvršili dodatni pritisak. To je sigurno doprinijelo odluci korporacije da u martu 2024. godine najave gašenje koksare. Inicijalni plan bio je da se investira 36 miliona eura u filtere, odnosno da se koristi tehnologija koja je već u upotrebi u drugim zemljama. Nakon gašenja Koksare u Zenici kvalitet zraka se drastično popravio. Zrak u Zenici je konačno unutar dozvoljenih granica, što se nije desilo od 2008. godine. Mi smo kroz ovaj primjer pokazali kako se upornost i istrajnost isplati i da to na kraju mora dati rezultat”, kazao je Lemeš.
Udruženje građana “Eko Forum” formirali su građani entuzijasti i aktivisti koji se nisu mirili s činjenicom da vlast ne želi disciplinirati velike zagađivače. Jedan od ciljeva “Eko Forum-a” jeste internacionalizacija problema, kako bi se problem iz lokalne zajednice prenio na međunarodnu scenu, jer se radi o međunarodnoj korporaciji.
“Problem se ne može riješiti lokalno ukoliko u tom problemu učestvuje globalna korporacija. Lokalna sredina mora pokazati da se čuje njen glas ali rješenje se mora naći izvan zemlje. Uspjeli smo se umrežiti s organizacijom iz Češke koja se bavila industrijskim zagađenjem. Pronašli smo u Češkoj partnere koji su nas naučili kako da koristimo Arhušku konvenciju i pravosuđe. Ponudili su nam pomoć i da provedemo istraživanje uticaja na zdravlje. Međutim, tu smo naišli na zatvorena vrata domaćih institucija. Zavod za javno zdravstvo je opstruirao sve naše pokušaje da dođemo do bilo kakvih saznanja pod raznim izgovorima: nedostatak novaca, složenost, nedostatak kapaciteta itd. Kada smo mi pronašli novac i aplicirali za projekat ponudili smo im priliku da zajedno provedemo pilot studiju i istraživanje, na što Zavod nije pristao. Rezultati istraživanja su pokazali kako postoje oštećenja DNK kod građana ne samo u Zenici nego čak i u ruralnim sredinama koje su na udaljenosti od Zenice od 20 do 40 kilometara, što je indikator da bi se institucije javnog zdravstva trebale ozbiljnije time pozabaviti. Imali smo prezentaciju tog izvještaja te očekujemo da se probude institucije da oni na sebe preuzmu da nastave istraživanja. Nedostaju nam podaci o uticaju zagađenja na zdravlje jer upravo to je glavni argument. Kada se ekonomija stavlja kao prioritet i kada se razmatra koji su njeni benefiti, niko ne spominje troškove za liječenje a to se može uporediti samo ukoliko postoje tačni podaci”, pojasnio je Lemeš.
Napominje, kako je neophodno iskoristiti sva iskustva Udruženja “Eko forum”, koje je istraživanje provelo u Zenici i u Lukavcu. Ističe i da je bilo je prepreka u Lukavcu, s obzirom da građani nisu htjeli dati podatke o vlastitom zdravlju. “Ispitivanje je u rađeno u saradnji sa institutom iz Sarajeva i uzimali su se uzorci pljuvačke na kojima se radila DNK analiza. Kako bi ta DNK analiza dala određeni rezultat bilo je neophodno da se upotpuni sa drugim podacima o drugim uticajnim parametrima kao što su da li je neko pušač, kakve su mu životne navike, da li je koristio neku terapiju ili ima plombe. Građani nisu bili spremni dati podatke o vlastitom zdravlju jer nisu imali povjerenje u nevladin sektor. Da su to kojim slučajem radile institucije u saradnji sa ministarstvima obrazovanja, da su dobili dozvolu da odu u škole i da tamo uzmu uzorke koji bi se anonimno obradili, dobili bi se znatno kvalitetniji podaci.
Nakon što je Udruženje podiglo krivične prijave, institucije vlasti su ih počele ozbiljnije shvatati i konsultovati prilikom donošenja određenih odluka. Trenutno imaju jako dobru saradnju sa Federalnim ministarstvom okoliša i turizma, koje se u brojnim pitanjima konsultuje sa civilnim društvom.
“Oni su shvatili koliko je civilno društvo jak faktor u oblasti okoliša u Bosni i Hercegovini. Jedan primjer to dovoljno govori. Mi smo ovdje prije desetak godina imali problem s mjerenjima benzena, specifičnih polutanata koje postoje samo u Lukavcu i Zenici i došli smo do informacije kako postoji Pravilnik u FBiH u kojem piše da ta mjerenja mogu raditi samo laboratorije koje su akreditovane u BiH. Kako mi nismo imali takvih laboratorija, zagađivači su imali izgovor – oni bi mjerili ali nema ko da mjeri jer nema takvih laboratorije u BiH. Trebalo nam je godinu dana da nagovorimo Federalno ministarstvo okoliša i turizma da dodaju jednu rečenicu u pravilnik: “ako nema takve laboratorije u BiH, može se koristiti i strana laboratorija”. Ovo je samo jedan primjer kako smo mijenjali legislativu. Zakoni u BiH su u velikoj mjeri usaglašeni sa evropskim na papiru, ali što se tiče primjene i implementacije tu smo daleko od Evrope”, kazao je za kraj Lemeš.
Piše: Hazim Okanović
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
