Na farmi Podhum, na visoravni iznad Buškog jezera, nedaleko od Livna, živi više od 150 krava, bikova i teladi koji nikada nisu ušli u staju. I ljeti i zimi ta goveda borave na otvorenom, na pašnjacima, a o njima vode brigu samo dvojica radnika. Ipak, ova goveda donose lijepu zaradu vlasnicima farme. Riječ je o uzgoju po sustavu “krava – tele”, koji je i ekološki poželjan i ekonomski isplativ, ali je i vrlo težak te zahtjevan posao.
Briga
Iako se krave ne muzu, potreban je konstantan nadzor nad govedima. Tako goveda imaju i GPS ogrlice te ih se više puta dnevno obilazi i nadzire. Iako nemaju objekte za smještaj, goveda su u iznimnoj kondiciji, postotak teljenja i preživljavanja teladi je impresivnih iznad 95 posto godišnje, što dovoljno govori o brizi nad govedima i njihovu stanju. Preduvjet za ovakvu vrstu stočarstva je samo jedan – da imaju dovoljno kvalitetnih livada i široke prostore kojima se mogu kretati i pasti, bez opasnosti da će ugroziti nečije usjeve. Kako je u Podhumu riječ o škrtim krškim pašnjacima, s kratkom sezonom vegetacije i travom koja jest ljekovita, ali je niže hranjive vrijednosti, potrebno je gotovo deset hektara po jednom paru krava – tele godišnje.
Trenutačno se na ovoj farmi koristi osam pregonskih pašnjaka, koji su ukupno omeđeni s više od 30 kilometara tanke električne ograde. Pojedini poljoprivredni stručnjaci smatraju da bi upravo ovakva vrsta uzgoja goveda bila pun pogodak za Republiku Srpsku, pogotovo u višim i rijeko naseljenim područjima. Dodatna dobrobit za zajednicu je i to što je na područjima gdje krave pasu vrlo mala vjerojatnost da će tijekom ljetnih žega izbiti požar.
Kako sve to funkcionira, novinarima portala Srpskainfo objasnili su Antun Sledžuk i Nikola Šimunac, dvojica vrijednih mladića zaposlenih na farmi. Posjetili su ih u sklopu medijske ture kroz Livanjsko polje, koju su nedavno organizirali ekolozi iz Centra za životnu sredinu Banja Luka.
“Naše krave tijekom cijele godine, i danju i noću, žive vani. Ne smeta im ni ljetna žega ni zima, kada temperature padnu ispod nule”, objašnjava Antun.
Sve krave na ovoj farmi francuske su pasmine salers, koju odlikuje izdržljivost i sposobnost prilagođavanja.
“Samo ujutro dođemo na pašnjak i zateknemo novo tele. Ali to ne znači da nemamo potrebe za veterinarom. Uredno nekoliko puta godišnje veterinari cijepe cijelo stado, uzimaju uzorke krvi, testiraju goveda na razne bolesti”, kaže Antun.
Kako je riječ o mesnoj pasmini, finalni cilj je proizvodnja goveđeg mesa, a kvaliteta mesa koje daju ova goveda je vrhunska, zato nije teško naći kupce za junice, bikove i telad iz Podhuma.
Cijelu zimu vani
Velika pozornost pridaje se provođenju uzgojno-selekcijskog programa, upravljanju genetikom i upravljanju pašnjacima. Za svako grlo vodi se stroga evidencija i bilježi genetsko stablo do 5 generacija unatrag. Konstantnom brigom i selekcijom cilj je formirati stado koje će biti prilagođeno lokalnim uvjetima koje će moći ostvariti konkurentnu stočarsku proizvodnju.
Goveda su na pašnjacima cijelu zimu i tada ih hrane ekološki uzgojenim sijenom. Kada je 2016. godine osnivana ova farma, na 900 metara nadmorske visine, prvo su morali očistiti zapuštene pašnjake od šikare i smeća. Od tada, onako iz prikrajka, ali marljivo, vode računa o zdravlju svojih ljepotica koje žive u prirodnom okruženju. Sva njihova goveda su, naravno, cijepljena i čipirana, ali to ne znači da su ona za pastire samo brojevi.
Svaku kravu oni znaju i prepoznaju, daju im i imena, a posebice su ponosni na onu koja se zove Tesla. Ima na ovoj farmi i anegdota i neobičnih dogodovština. Tako je u ožujku ove godine, kad je na pašnjacima još bilo hladno, jedna hrabra krava svoje tele obranila od vuka.
“Rogovima je branila svoje tele, rikala je i zapomagala, pa su to primijetili šumari i pritekli joj u pomoć”, priča Nikola Šimunac za srpska.info.
Izvor: akta.ba
