Modrički kraj je uvijek bio poznat po proizvodnji trešanja, a sada je prepoznatljiv po trešnjama Sakiba Sarvana koji se prije 13 godina sa suprugom Mumom vratio iz Belgije, podigao zasad u Tarevcima kod Modriče, i danas postao jedan od najvećih proizvođača, prenosi Agroklub.ba.
– Prije 50 godina ovaj kraj je bio poznat po trešnji, koja je bila profitabilna vrsta voća, a moj djed i amidža, koji su bili najbolji trešnjari, vozili su tada trešnje preko Save. Tako da tradicija postoji, ali ja nisam bio toga svjestan da su to oni radili. Sticajem okolnosti, u Belgiji sam upoznao čovjeka koji uzgaja trešnje i onda kada sam se vratio pokrenuo sam ovaj biznis – priča Sakib.
Prvo iskopao jezero
Na tri dunuma zasadio je oko tri hiljade sadnica 20 različitih sorti, većinom na podlozi gizela.
– Trešnja je krupna i relativno dobrog kvaliteta, a prinosi po stablu idu čak i do 10, a neke nemaju ni tri-četiri kilograma – dodaje ovaj domaćin i kaže kako sve zavisi u kojoj fazi je bila oplodnja kada su bile one visoke temperature u aprilu, od 30 do 32 stepena.
Tada je, dodaje, jako sunce vjerovatno spržilo neke od elemenata cvata.
– Mnogi se žale na veću štetu, ali ovo je nekako kraj pogodan za trešnju i uspio sam dosta sačuvati – kaže Saravan, dodajući je bilo i boljih godina, ali je zadovoljan.
Kada je odlučio da se bavi proizvodnjom trešanja, prvo je iskopao jezero iz kojeg crpi vodu za navodnjavanje, što su ga posavjetovali ljudi u Belgiji.
– Tokom godina, padavine su sve rjeđe, pa je sistem za navodnjavanje neophodan. Samo od početka godine plantažu sam navodnjavao pet puta. Trešnja ne voli zatvorene kotline. Više joj odgovara brdo. Voli da voda dođe i prođe, ne voli zabarene terene. Potrebno je imati navodnjavanje, bez navodnjavanja ne ide – govori ovaj Modričanin.
Kordija nikako ne uspijeva
U njegovom trešnjiku, kako kaže, najbolje uspijeva i najviše je zadovoljan sortom markant ili marčant, koja je u literaturi ocijenjena sa tri zvjezdice, dok nema dobra iskustva sa jednom od najboljih, pa i najboljom sortom kordija.
– Prije neke dvije-tri godine imao sam posjetu iz Njemačke. Iskusni trešnjari došli su da obiđu moj zasad. Tada sam imao pitanje koju sortu ne bih nikada sadio i rekao sam im da kordiju, najbolju svjetsku sortu ne bih nikada više sadio. Za 13 godina samo tri puta mi je rodila i mislim da ću je čupati. I to je baš čudo za sve – priča Sakib.
Skoro cio rod prodaju na plantaži
Ako se trešnja uzgaja na većoj površini, može se i fino zaraditi. Ovaj proizvođač ih sortira u prvu i drugu klasu, zbog čega su stekli povjerenje kupaca, pa 95 odsto roda prodaju na plantaži.
– U Evropi sad trenutno ili u Hrvatskoj, u najbližem susjedstvu, 12 evra je kilogram trešanja, to sve kaže. Kod nas to nije tako, kod nas je tri evra u prosjeku – ističe Sarvan.Radne snage ne manjka
Kod Sarvana na plantaži radne snage ne manjka, a trenutno ima da 10 berača, dok u jeku sezone taj broj bude daleko veći, čak i do 50. Prema riječima ovog domaćina, posao nije zahtijevan, bere se od 7 do 12 sati, a ponekad se uz berbu poneka i zapjeva.
Već četvrtu godinu, u berbi je Sanela Fazlić iz Tarevaca, koja ima lijepa iskustva.
– Vjerovatno zato sam se i vratila, i vraćam se svake godine. Ono što je važno prilikom berbe jeste da su sa peteljkom, da se ne lome grane prilikom berbe i da se bere zrela trešnja – kaže Sanela.
Da je Sarvan dobar domaćin i da se svi rado vraćaju, saglasna je i Aida Gušić iz Modriče.
– Uslovi su ekstra, ja sam ovdje došla da se odmorim. To radim svake godine. Kao godišnji mi dođe i nađem društvo. Ko hoće raditi ništa mu nije teško – navodi Aida.
Pored redovnih berača, i onih nešto iskusnijih, uvijek su tu i neki novi, a ove sezone to su Viktor i Tarik. Kako kažu, ovo vide kao odličnu priliku za zaradu tokom raspusta, a najzahtjevnije je popeti se, dok ostalo sve ide lako.
Rame uz rame sa suprugomSupruga Muma je rame uz rame sa Sakibom na plantaži, i jedina mu je pomoć u radovima van sezone. Sarvanovi imaju svu neophodnu mehanizaciju, ali kada je orezivanje, tu samo spretna ruka i znanje pomaže, a sve to sami obave.
– Uz njega sve. Ja sam baš bila radoznala, da mu mogu pomoći, tako da sam uspjela i to savladati. Iako ja ne mogu orezivati kao on još uvijek, i dalj mora da pregleda drvo koje ja orežem, ali polako – priča Muma.
Trešnja zahtijeva i preventive, pa ju je neophodno tretirati pet puta u toku godine.
– Najznačajnija tretiranja su negdje u novembru i februaru. To mnogi kažu, ali vidjećemo kasnij. To je preventiva za ubuduće i time otklanjaš nekih 80 odsto svih problema koji će te snaći. Kako god, nije trešnja zahtjevna jer mislim da kraj Modriče, Gradačca, Brčkog, pa čak i Bijeljina, Majevica su Bogom dani za proizvodnju trešnje i nema tu problema – kaže Sakib.
Nije izostala podrška
Saravani ističu da su zadovoljni opštinskim i republičkim podsticajima zahvaljujući kojim su nabavili neophodnu mehanizaciju, dok su značajna sredstva uložili u osavremenjavanje trešnjika.
– Sve ono što je bilo od države, entiteta, ja sam dobio. Ruku na srce, ne mogu reći da nisam zadovoljan što se tiče toga. Za druge poljoprivrednike koji nisu vični, oni se žale, prođe rok i onda administracija naša… Treba približiti te zahtjeve našem seljaku, kako da dođe do sredstava – kaže Sakib i dodaje da u godinama koje dolaze plantažu ne planira proširivati, nego će se truditi da održe postojeću proizvodnju i da i dalje kupcima ponude kvalitetne, sočne i ukusne trešnje.
Izvor: ba.ekapija.com
