Kada tragamo za idealnim poklonom, a naročito osobi do koje nam je stalo, obično želimo da to bude nešto originalno i upečatljivo. Umjetnica iz Sarajeva Kasja Jerlagić, dosjetila se sjajne ideje, a koja se će sigurno dopasti svima koji su ljubitelji stvarčica za dom.
Ukoliko ste jedna od osoba koje uživaju u ukrašavanju doma ili poznajete nekoga takvog, onda vam vjerovatno nije teško okupirati pažnju dekorativnim detaljima. Izbor je danas raznolik, no, kao i u svemu, pravo je osvježenje pronaći drugačije i originalne ukrase koji će nas oduševiti. Jedan takav su i tapiserije sarajevske umjetnice Kasje Jerlagić.
Tapiserija (fran. tapisserie) ili kako bi je mi nazvali “dekorativni tepih”, podrazumijeva posebnu vrstu slikarske tehnike. Poznata je još iz vremena drevnog Egipta, a smatrala se znakom luksuza i visokog statusa onih koji su je posjedovali. Njena izrada je čista umjetnost, a pošto se izrađivala isključivo ručno, takav rad je bio izuzetno cijenjen i skup.
Tapiserist se ne može definisati jednom riječju. On je i slikar, i dizajner, arhitekt, kipar i scenograf, ilustrator, crtač, ali i odličan poznavalac tehnoloških postupaka, prije svega tkanja koje je osnova tapiserije.
Iako su se iz ove tehnike izrodili neki od tradicionalnih predmeta, koje bismo najčešće mogli zateći u “starinskim” kućama, umjetnica Kasja se potrudila da im odjene modernije ruho, koje bi se, vjerujemo, moglo lijepo uklopiti u današnje interijere.
“Sve za unutrašnji mir”, “Umirem za životom”, “Suffering from Sevdah”, “Kad ljubim ne gubim”, samo su neki od natpisa na Kasjinim tapiserijama, koji dolaze i s motivima Sebilja, kao i tornja na Humu.
“Umirem za životom” (Foto: Bazerdžan)
Za portal Klix.ba, Kasja je podijelila s nama svoju priču o ideji koja se pretočila u mali biznis.
“Inače sam umjetnica i uvijek radim nešto s rukama, ali me tradicionalni ručni rad nije privlačio sve do pandemije kada sam osjetila veliku potrebu da stvaram nešto konkretno, s vidljivim rezultatima. Počela sam da vezem na odbačenim komadima tekstila, kombinovala slike i tekst, a kada sam to ‘provarila’, počela sam se zanimati i za tkanje. Napravila sam minijaturni tkalački stan i skice, te počela tkati male tapiserije. Tako je sve počelo”, govori nam Kasja.
Kasja Jerlagić
Ispričala je kako je tehnika tradicionalna i pojednostavljena, no fizički dosta zahtjevna te da oduzima i više vremena.
“Htjela sam i dalje da pravim tapiserije, ali da to ne bude ista vrsta tkanja. To je često slučaj u umjetnosti – uslovi diktiraju sadržaj – odabir je stvar pragmatičnosti, a ne određene namjere. Viđala sam na internetu kako ljudi prave tepihe tehnikom koja se zove punch-needle (odmilja to prevodim kao štoc-igla) pa sam odlučila da i to isprobam. Za nju je potrebna samo specijalna šuplja igla i klupko vune. Kupila sam opremu i oduševila se iz prve. Tehnika je mnogo brža, lakša i zabavnija od tkanja, a i daje mnogo veću slobodu – to je kao crtanje vunom”, otkriva Kasja, koja nam je pojasnila i kako izgleda sam proces.
Proces nastajanja jedne od tapiserija (Foto: Privatni arhiv)
“Platno za vez (koje se zove panama, koristile su ga i naše bake) razvučem na ram, skiciram na njega dizajn, uzmem štoc-iglu i ‘štocam’ dok ne ispunim čitavo polje. Tu je mnoštvo nekih sitnih koraka, s kojima na to u prosjeku ode jedan dan. Slijedi skidanje s rama, podvijanje krajeva platna i obrubljivanje vunom da bi izgledali kao krajevi tepiha, te zatim pletenje zakački od vune kako bi se rad mogao okačiti na zid”, objašnjava Kasja.
“U ovoj fazi tapiserija izgleda kako bi trebala, ali stražnji dio je dosta delikatan, vuna se može vrlo lako izvući i poništiti sate rada, pa poleđinu premazujem ljepilom za namještaj. Kada se osuši, ispeglam je da bi se malo otopila i konačno fiksirala. Krajnji rezultat je dovoljno čvrst da se može koristiti i kao podmetač ili pravi tepih, ali naravno mnogo je efektivniji kao zidna tapiserija”, kaže nam mlada umjetnica.
Kasja nam otkriva koliko novca zahtijeva jedan ovakav “hobi”, ali i gdje u Sarajevu nabavlja potrebni materijal.
Igle koje se koriste u ovoj tehnici
“Kao ram se može iskoristiti obični drveni ram za slike, panama platno je nekih 15 KM, dok su dva klupka raznobojne vune, koliko je dovoljno za moje dimenzije, po 3-4 KM, zavisno od vrste. Najbolji izbor imaju Fedi, Kartopu i Dino na Ciglanama. Igle sam morala naručiti online jer se ovdje uglavnom mogu naći samo one tanke. koje ne podnose deblju vunu, a ti setovi koštaju 15 KM. Recimo da su manje investicije igla i ram, a ako to imate, materijal po jednoj tapiseriji izaći će vas manje od 10 KM”, govori Kasja.
Nakon više od dvije godine ručnog rada, Kasja je shvatila da njena strast prema tkanju ne prolazi te da i dalje uživa u izradi svake tapiserije. Otkrila nam je i nešto o citatima koje ih krase.
“Sve za unutrašnji mir” (Foto: Bazerdžan)
“Tekst je oduvijek igrao važnu ulogu u mom radu, a tokom pandemije mi je pogotovo bilo potrebno da njegujem jednu vrstu konstruktivne introspekcije. Da se suočim sa teškim životnim istinama bez da patim od njih, da prihvatim i tu patnju kao neizbježan, ali prolazan dio života, usvojim korisne mantre od kojih bi narasla kao osoba. Jako mi je drago da se ljudi povezuju sa mojim radovima, uvijek volim da čujem kako ih drugi interpretiraju i šta im se dopalo. Pogotovo u ovom slučaju, kad je sadržaj mnogo intimniji i možda apstraktniji no inače, ali se opet tiče ljudske (emocionalne) prirode”, otkrila nam je.
Za izradu jedne tapiserije dimenzija 50×50 centimetara Kasji je potrebno oko tri dana, dok za one komplikovanije dizajne i veće formate, treba i više vremena. Primjerice, tapiseriju na kojoj je istkala toranj na Humu izrađivala je tri sedmice, a njena veličina je 90×70 centimetara.
Kasjina tapiserija sa motivom Sebilja (Foto: Bazerdžan)
Svoju “probnu” kolekciju Kasja je domaćoj publici predstavila u popularnom bh. dućanu Bazerdžan, a svoje zadovoljstvo nije mogla sakriti nakon što je ona doživjela uspjeh i odmah se rasprodala. U bližoj budućnosti, otkriva nam umjetnica, ona planira lansirati i svoju online trgovinu.
“Jako me obradovalo što su radovi primijećeni odmah nakon prve serije. Ekipi iz Bazerdžana sam jako zahvalna, naša suradnja je bila čisto uživanje. Sada znam da postoji publika za tapiserije i mogu da pustim mašti na volji i počnem još više eksperimentisati”, zaključuje Kasja.
Izvor: klix.ba
