U vremenu kada se mladi suočavaju s brojnim izazovima, stvaranje sigurnog prostora za njihov razvoj, dijalog i aktivizam predstavlja temelj stabilnog i pravednog društva. Povodom obilježavanja Dana mira, razgovarali smo sa direktoricom Udruženja „Dignitet“ Edisom Demić. U otvorenom intervjuu, Edisa Demić naglašava ključnu ulogu mladih u procesima izgradnje mira, važnost prevencije i edukacije, te kako udruženje na čijem je čelu nastoji pružiti podršku i osnažiti mlade generacije da postanu nosioci pozitivnih promjena u svojoj zajednici.
Udruženje „Dignitet“ je otvorilo trodnevni program Međunarodnog dana mira u Narodnom pozorištu Mostar radionicama kreativnog pisanja, slikanja i razvoja lokalnih inicijativa. Kakve utiske nosite sa tih radionica i kakvu su energiju učesnici donijeli?
Sa radionica prije svega nosim osjećaj da mladi žele prostor u kojem će ih neko zaista saslušati. Često govorimo da mladi nisu zainteresovani, da su pasivni ili da ne žele učestvovati, ali naše iskustvo u Dignitetu pokazuje nešto sasvim drugo. Kada im ponudite siguran prostor, odgovarajuću metodologiju i slobodu da izraze ono što misle i osjećaju, dobijete izuzetno kreativne, otvorene i angažovane mlade ljude.
Posebno mi je bilo drago što su kroz kreativno pisanje i slikanje govorili o miru, slobodi, zajedništvu, odnosima među ljudima i svijetu u kojem žele živjeti. Učesnici su donijeli jednu iskrenu i neopterećenu energiju. Nisu govorili o miru samo kao o odsustvu rata. Govorili su o miru u školi, porodici, među vršnjacima, na društvenim mrežama, ali i o potrebi da se osjećaju prihvaćeno, sigurno i uvaženo.
Za nas je upravo to suština ovakvih događaja – da Međunarodni dan mira ne ostane samo datum koji obilježavamo, nego da otvorimo prostor u kojem mladi razmišljaju šta mir znači u njihovom svakodnevnom životu i šta oni sami mogu učiniti da ga grade.
Zašto ste se odlučili upravo za kombinaciju umjetničkog izraza i praktičnog planiranja lokalnih inicijativa? Na koji način kreativnost pomaže ljudima da lakše artikulišu svoje stavove o miru i aktivizmu?
U Dignitetu već dugo koristimo umjetnost kao jedan od alata za društvene promjene. Pokazalo se da ljudi, a posebno mladi, kroz umjetnost često mogu izraziti ono što im je teško izgovoriti u klasičnoj diskusiji.
Kada nekome kažete: „Govori o miru“, možda neće odmah znati šta da kaže. Ali kada mu date papir i zamolite ga da napiše pjesmu, nacrta ono što za njega predstavlja slobodu ili kroz scenu prikaže problem koji vidi u svojoj zajednici, otvara se potpuno drugačiji prostor komunikacije.
Zato smo povezali kreativno pisanje i slikanje sa kreativnim aktivizmom i razvojem lokalnih inicijativa. Nama nije dovoljno samo prepoznati problem. Želimo mladima pokazati put: vidim problem – razumijem ga – imam ideju – znam kome se trebam obratiti – okupljam druge ljude – zagovaram rješenje.
To je metodologija koju koristimo i u drugim aktivnostima Digniteta. Imamo iskustvo sa teatrom, javnim performansima, podcastima, video sadržajima, uličnim akcijama i zagovaračkim inicijativama. Sve to pokazuje da aktivizam ne mora biti formalan i udaljen od mladih. Može početi pjesmom, slikom, predstavom ili videom, ali je važno naučiti kako tu poruku pretvoriti u konkretnu društvenu akciju.
Koje su ključne ideje ili potrebe u zajednici koje su sami učesnici prepoznali i nominovali tokom rada u Mostaru?
Ono što se ponavlja kroz naš rad sa mladima jeste da oni vrlo dobro prepoznaju probleme svojih lokalnih zajednica. Govore o kvalitetu javnog prevoza, nedovoljnoj povezanosti pojedinih dijelova grada, nedostatku sadržaja i prostora za mlade, uređenju javnih prostora, ali i o tome koliko se njihov glas stvarno čuje kada se donose odluke.
Upravo smo kroz projekat „Od glasa do inicijative“, željeli pokazati mladima da njihova ideja ne mora ostati samo komentar ili nezadovoljstvo. Primjer je pitanje javnog prevoza u Mostaru, gdje mladi ne govore samo o potrebi za više linija nego i o kvalitetu prevoza, povezanosti, vožnjama nedjeljom i dostupnosti prevoza učenicima i studentima. Isto kroz project “Zakon i ja” učili smo mlade kako da pokrenu inicijative. Isto imamo uspješnu inicijativu Stavi pečat gdje smo uspjeli preko GV Mostara doći do toga da omladinske organizacije imaju olakšice, tacnije da budu oslobođeni plaćanja taksi kod ovjera dokumenata.
Nama je važno učiti mlade da između problema i promjene postoji jedan važan korak – inicijativa. Nije dovoljno reći šta ne valja. Potrebno je naučiti kako ponuditi rješenje i kako ga zagovarati pred onima koji donose odluke.
Udruženje „Dignitet“ kroz svoje edukacije u fokusu ima zaštitu ljudskih prava, dostojanstva pojedinca i prevenciju nasilja. Šta je danas najveći izazov u edukaciji mladih kada govorimo o građenju kulture mira i nenasilja?
Mislim da je jedan od najvećih izazova normalizacija različitih oblika nasilja. Mladi su svakodnevno izloženi ogromnoj količini sadržaja od društvenih mreža i komentara do vrijeđanja, ismijavanja, govora mržnje i različitih oblika digitalnog nasilja. Ponekad se granica između „šale“ i nasilja toliko pomjeri da se određena ponašanja više ni ne prepoznaju kao problem.
Zato mladima ne možemo samo govoriti: „Nasilje nije dobro.“ Moramo ih učiti da ga prepoznaju, da razumiju njegove posljedice i, što je posebno važno, da znaju šta mogu učiniti kada su žrtve ili svjedoci nasilja.
Kultura mira počinje u svakodnevnim odnosima načinom na koji razgovaramo sa osobom koja misli drugačije, načinom na koji reagujemo na nepravdu i time da li ćemo šutjeti kada vidimo ponižavanje druge osobe.
Vaše edukacije nisu samo teorijske – usmjerene su na pružanje konkretnih alata. Kako mladi reaguju na radionice i koliko su nakon njih spremni da se aktivno uključe u rješavanje problema?
Mi smo se odavno odmakli od modela u kojem edukator dva sata govori, a mladi sjede i slušaju. Mladi danas traže interakciju, praktičan rad i mogućnost da ono što nauče odmah primijene. Zbog toga ih stavljamo u konkretne situacije: analiziraju problem, rade u grupama, razvijaju inicijativu, osmišljavaju kampanju, snimaju podcast ili video, razgovaraju sa donosiocima odluka, izlaze na ulicu i razgovaraju sa građanima.
Kroz projekat „Od glasa do inicijative“, naprimjer, radimo upravo na tome da mladi prepoznaju lokalni problem, analiziraju ga, predlože rješenje i razviju zagovaračku inicijativu. Isto tako kroz podcaste mladima također dajemo prostor da razgovaraju sa ljudima koji imaju iskustvo aktivizma i javnog djelovanja.
Naše iskustvo je da mladi žele učestvovati kada vide smisao svog angažmana. Posebno ih motiviše kada vide da njihov prijedlog nije završio u ladici, nego je predstavljen instituciji, medijima ili široj javnosti.
Koliko se kroz edukacije „Digniteta“ stavlja naglasak na prepoznavanje i suzbijanje govora mržnje među mladima?
Veoma mnogo, jer danas prevenciju nasilja ne možemo odvojiti od digitalnog prostora. Za mlade više ne postoji jasna granica između „online“ i „offline“ života. Ono što se dogodi na društvenim mrežama vrlo brzo se prenosi u školu, porodicu i vršnjačke odnose.
Zato razgovaramo o govoru mržnje, diskriminaciji, stereotipima, cyberbullyingu, odgovornosti za ono što objavljujemo i dijelimo, ali i o ulozi posmatrača. Posebno nam je važno pitanje: šta radimo kada nasilje nije usmjereno prema nama, nego ga gledamo?
Mladi moraju znati da dijeljenje uvredljivog sadržaja, ismijavanje ili šutnja također mogu doprinositi kulturi nasilja. Ali istovremeno želimo da nauče kako reagovati bez stvaranja novog sukoba – argumentovano, odgovorno i sa poštovanjem dostojanstva druge osobe.
Događaj u Mostaru okupio je brojne organizacije, uključujući Mrežu za izgradnju mira, ProPeace i UWC Mostar. Koliko je međusobna podrška i mrežni rad nevladinih organizacija presudan za održivost ovakvih mirovnih inicijativa?
Za mene je umrežavanje jedan od ključnih uslova ozbiljnog rada u zajednici. Nijedna organizacija, bez obzira koliko bila aktivna, nema kapacitet da sama odgovori na sve potrebe društva. Posebno mi je važno što Međunarodni dan mira nije bio događaj jedne organizacije. Kada različite organizacije, škole, mladi, umjetnici i drugi akteri stanu iza zajedničke vrijednosti, poruka postaje mnogo snažnija.
Dignitet je kroz svoj rad upravo na partnerstvima izgradio veliki dio svojih rezultata. Sarađujemo sa organizacijama civilnog društva, školama, univerzitetima, institucijama, neformalnim grupama žena i mladih, medijima i međunarodnim partnerima.
Dobar primjer je i projekat „Žene i mladi iz Hercegovine: Lokalizacija Agende za žene, mir i sigurnost“, kroz koji smo povezivali žene i mlade iz različitih lokalnih zajednica Hercegovine, razvijali njihove liderske i zagovaračke kapacitete i otvarali prostor za zajedničke lokalne inicijative. Mir se, po mom mišljenju, upravo tako i gradi – povezivanjem. Ne možemo govoriti o miru, a raditi izolovano jedni od drugih.
Koliko institucije i obrazovni sistem prepoznaju i podržavaju neformalne edukacije koje sprovodi „Dignitet“, i gdje vidite prostor za bolju institucionalnu saradnju?
Postoje dobri primjeri saradnje i mislim da ih treba istaći. Imamo škole i institucije koje prepoznaju naš rad, otvaraju vrata i žele saradnju. Dignitet sarađuje sa obrazovnim ustanovama, lokalnim i kantonalnim institucijama i drugim javnim ustanovama, i kroz takva partnerstva možemo mnogo lakše doći do ljudi kojima su naši programi namijenjeni.
Međutim, prostor za unapređenje je veliki.
Neformalna edukacija ne treba biti nešto što se dešava povremeno, samo kada neka nevladina organizacija dobije projekat. Teme poput prevencije nasilja, ljudskih prava, mentalnog zdravlja, medijske i digitalne pismenosti, građanskog aktivizma, rodne ravnopravnosti i izgradnje mira trebaju imati kontinuirano mjesto u radu sa mladima.
Također bih voljela vidjeti snažnije uključivanje organizacija civilnog društva u rad različitih koordinacionih i savjetodavnih tijela. Mi smo često prvi kojima se određeni broj građana, posebno žena I mladih obrate, posebno kada govorimo o nasilju i drugim osjetljivim životnim situacijama. Imamo direktno iskustvo sa terena i mislim da taj glas treba više koristiti prilikom kreiranja politika i institucionalnih odgovora.
Naziv vašeg udruženja je „Dignitet“ – dostojanstvo. Šta po Vama osigurava dostojanstven život u našem društvu i šta je prva stvar koju svaki pojedinac može učiniti da bi zaštitio dostojanstvo ljudi oko sebe?
Kada smo birali ime Dignitet, nismo ga izabrali slučajno. Naziv je nastao dogovorom između mene I moje kolegice Aide Kajan koja je jedna od osnivačica Digniteta, na osnivačkoj Skupđtini sve kolegice su jednoglasno prihvatile naš prijedlog. Dostojanstvo je za nas osnova svih ljudskih prava.
Dostojanstven život znači imati sigurnost, mogućnost obrazovanja i rada, pristup pravima i institucijama, biti zaštićen od nasilja i diskriminacije i imati pravo da učestvujete u odlukama koje utiču na vaš život. Ali dostojanstvo je i nešto mnogo jednostavnije da vas neko sasluša, da vas ne ponižava, da vas vidi kao ravnopravnu osobu i da vaš život i vaše iskustvo imaju vrijednost.
A prva stvar koju svako od nas može učiniti je vrlo jednostavna: ne okrećite glavu.
Ako vidimo nasilje, reagujmo. Ako vidimo diskriminaciju, nemojmo šutjeti. Ako neko nema glas, napravimo prostor da ga čujemo. Ako se sa nekim ne slažemo, ne moramo ga ponižavati.
Često mislimo da su za velike društvene promjene potrebne velike stvari. Zapravo, kultura dostojanstva počinje u svakodnevnom odnosu prema drugom čovjeku.
Koji su ključni projekti i edukativne aktivnosti koje Udruženje „Dignitet“ planira u narednom periodu?
Pred nama je veoma aktivan period i nastavljamo raditi u nekoliko pravaca koji su za Dignitet strateški važni.
Jedan od njih je rad sa mladima. Nastavljamo aktivnosti kroz radionice, podcast sadržaje i razvoj konkretnih zagovaračkih inicijativa mladih. Želimo da mladi ne budu samo učesnici naših aktivnosti nego ljudi koji ih kreiraju i koji svoje prijedloge iznose pred institucije.
Nastavljamo i aktivnosti vezane za povezivanje žena iz lokalnih zajednica i njihovo osnaživanje za liderstvo, zagovaranje i učešće u donošenju odluka. Edukacije za stručnjake, kao sto su policija, zdravstveni radnici, itd.
Posebno mjesto u našem radu ima umjetnost. Mi imamo svojih 5 predstava recimo predstava „Šta radiš ovdje?“ za nas nije samo pozorišna predstava. Ona je alat za otvaranje razgovora o nasilju, odnosima, ranjivosti, odgovornosti i ulozi svakoga od nas – žrtve, osobe koja čini nasilje, ali i onih koji nasilje vide i posmatraju. Želimo nastaviti koristiti teatar, javne performanse i druge kreativne forme kao prostor edukacije i društvenog dijaloga.
Veliki segment našeg rada ostaje prevencija i odgovor na rodno zasnovano nasilje. Nastavljamo zagovaračke aktivnosti kojima želimo uklanjati konkretne prepreke sa kojima se žene suočavaju kada pokušavaju izaći iz nasilja i ostvariti svoja prava. Za nas zagovaranje nije samo javna kampanja – cilj je doći do konkretne promjene u praksi ili sistemu.
I ono što ćemo nastaviti raditi kroz sve naše projekte jeste povezivanje mladih, žena, organizacija civilnog društva i institucija.
Nakon svih ovih godina rada sve sam sigurnija u jedno: ljudi imaju ideje, znanje i želju da mijenjaju svoje zajednice. Nekada im samo treba prostor, podrška i neko ko će im pokazati da njihov glas zaista može postati inicijativa, a inicijativa promjena.
To je, zapravo, ono što želimo da Dignitet bude prostor u kojem se ljudsko dostojanstvo svakodnevno živi.
Projekat Dani mira podržan je od strane Forum Ziviler Friedensdienst e.V. (ProPeace, Sarajevo).
