Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona traži pomoć od viših nivoa vlasti, kao i od evropskih organizacija za izmještanje otrovnog otpada iz industrijske zone fabrike HAK.
Proces je veoma skup i ovaj kanton teško da će to moći sam riješiti.
Prema izvještaju o količinama opasnog otpada kruksa u industrijskoj zoni HAK II u Tuzli, kruks se nalazi na dubini od pola do tri metra. Hemijskom analizom utvrđene su povećane količine hlora, koji je kancerogen, korozivan i toksičan, te prisustvo teških metala hroma, olova i nikla.
Uzorci prvih pronađenih materija poslani su na analizu u zagrebačku laboratoriju “Eurofins”, a shodno broju pod kojim je zaveden kruks, riječ je o otpadu koji je nastao iz organskih i hemijskih procesa ili ostatku od reakcija i destilacija.
Putem javnog poziva Fonda za zaštitu okoliša FBiH, resorno kantonalno ministarstvo apliciraće za sredstva izrade studija utjecaja na okoliš i sanacije tla zagađenog opasnim otpadom i njegovog uklanjanja.
“Fond za zaštitu okoliša FBiH uložiće maksimalne napore da se ovo ključno pitanje za Tuzlu riješi sistemski i na najefikasniji način“, rekao je Fuad Čibukčić, direktor Fonda.
Nakon početnog otkopavanja i neutralisanja kruksa 2010. godine, utvrđeno je da je deponija kruksa veličine oko jedan dunum te da sadrži 1.350-1.750 tona kruksa, koji je nepropisno zakopan u industrijskoj zoni Tuzle.
Ukupna zapremina je od 1.200 do 1.500 metara kubnih. Nakon laboratorijskih analiza utvrđena je zapreminska masa kruksa koja se razlikuje u nasutom stanju i sabijenom u bačvama.
“Slijedi izrada studije o uticaju na okoliš od sredstava za koja smo aplicirali prema Fondu za zaštitu okoliša. Tražimo sredstva sa viših nivoa vlasti te lobiramo prema stranim organizacijama da nam pomognu u tome“, rekao je Zvjezdan Karadžin, ministar za prostorno uređenje i zaštitu okolice TK.
Kroz studiju uticaja na okoliš, nastavlja on, utvrdiće se načini uklanjanja. Kruks se može neutralisati i na licu mjesta po adekvatnom receptu i uz strogu kontrolu.
“Ona opcija koja je najbolja, ali i najskuplja je da se to izveze i spali u spalionici u zapadnoj Evropi. To je skupo jer jedan kilogram izvoza i spaljivanja tog materijala košta 2,5 KM. Ako to pomnožimo sa tonama koje imaju tu, to je preko četiri miliona KM“, pojašnjava ministar i dodaje da će se ići na najmanje opasnu opciju i po okoliš i po stanovništvo, a to će sve stručnjaci definisati u studiji.
Kruks i ostali hemijski spojevi koji su pronađeni predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva, posebno zbog činjenice jer su zakopani u zemlji, tik uz rijeku Jalu, a nalaze se i u buradima koje je voda dovela do stanja raspadanja.
Goran Stojak iz Savjeta mjesne zajednice Bukinje kaže da je više puta slao dopise svim nadležnim institucijama i upozoravao na otrovne materije deponovane u zemljištu, koje su samo još više usložnile problem zagađenosti Bukinja, koje imaju još i Termoelektranu Tuzla te odlagališta pepela i šljake.
“Nama je drago što će se nešto početi rješavati, ako će stvarno početi. Da ne bude kao do sada samo studije i studije. Nama su odgovore slali da je to privatna firma. Sada nam trenutno nije jasno je li to privatno ili kantonalno. Studije plaćamo mi, svi građani, a posjed je privatni. Mislim da se neće ništa riješiti dok ne budu sankcionisane odgovorne osobe i budu primjer da drugi to ne čine“, smatra Stojak.
On podsjeća da je deponija toksičnog otpada preko puta kuća, koje su sada prazne, jer su stanovnici oboljeli, neki su umrli, neki odselili.
Da je šteta već učinjena, smatra i Damir Arsenijević iz Platforme za ekološku humanistiku “Zemlja – voda – zrak”, koji kaže da su otrovne materije deponovane u zemlju već zatrovale to područje.
“Svi ovi otrovi koji su prisutni u postrojenjima bivše fabrike HAK rade na mnogo većim skalama. Rade na stotine godina i zatrovali su zemljište za stotine godina. Mi moramo razmišljati u tim vremenskim okvirima što se tiče i iskoristivosti zemljišta i života, ne samo ovdje u blizini, već i u mnogo širim geografskim rasponima. Živa nalazi sebi put. Metali se raznose kroz zemljište i podzemne vode. To je geografija otrova, koja je mnogo veća nego što mi to vidimo na površini“, rekao je Arsenijević te dodao da je pohvalno što je resorno ministarstvo pokrenulo rješavanje problema.
Međutim, potrebno je mnogo novca, te se i on slaže da je neophodna pomoć, ne samo sa viših nivoa vlasti, već i van BiH.
