Turbeta na prostor Balkana dolaze s osvajanjem ovih područja od strane Osmanskog carstva. Općenito, turbeta su podizana nad grobovima po nečemu istaknutih osoba. Pored toga što imaju historijsko značenje, turbeta su također i religioznog karaktera.
Najsažetije objašnjenje šta su turbeta 1929. godine daje dr. Petar Knoll, historičar umjetnosti, sljedećim:
“Turbeta su zidani, rjeđe drveni mauzoleji obično oktogona tlocrta, koji su ili od vana zatvoreni ili su to otvoreni kameni baldahini sa četiri stupa. Zatvorena turbeta stoje kao i inače, (turbeta oko Aje Sofije u Carigradu za porodicu osmanskih vladara) redovito pokraj džamija, dok su turbeta na stupovima uvijek na groblju. U turbetima su obično sahranjena po dva, rjeđe po više mrtvaca skupa.”
Turbeta na prostor Balkana dolaze s osvajanjem ovih područja od strane Osmanskog carstva. Vrlo su vrijedni objekti i predstavnici osmanlijske arhitekture. Pored toga što imaju historijsko značenje, turbeta su također i religioznog karaktera. Posjetioci ovih nadgrobnih spomenika dolaze da prouče Fatihu i ubace novčić.
Općenito, turbeta su podizana nad grobovima po nečemu istaknutih osoba. U Bosni i Hercegovini, zatvorena turbeta su Gazi Husrev-begovo i Murat-begovo u Sarajevu, Ferhat-pašino u Banjoj Luci i Sinan-begovo u Čajniču. Otvorena turbeta su dva turbeta na Alifakovcu i jedno pokraj Sinanove tekije u Sarajevu, te nekoliko turbeta u Travniku, koji ujedno ima najveći broj turbeta u Bosni i Hercegovini. Neka od njih su:
Turbe Perišan Mustafa-paše
Perišan Mustafa-paša je bosanskim vezirom postao krajem 1796. godine. U Travnik na položaj stiže sredinom 1797. godine, na kojem ostaje sve do svoje smrti 1799. godine. Dolaskom u Travnik, gradi česmu koja se nalazi između njegovog turbeta i Turbeta Abdullah-paše Muhsinovića i hafiza Ali Dželaludin-paše. Česma je jedina zadužbina koju je Mustafa-paša podigao u Travniku. 1955. godine, morala je biti srušena zbog izgradnje kafane “Lipa”. Kameni ostaci česme su tom prilikom prebačeni u Zavičajni muzej u Travniku, prema riječima stanovnika ovog grada. Rekonstrukcija stare česme je uslijedila 1976. godine, ličnim sredstvima stanovnika Travnika. Lokacija nove česme je blizu originalnog mjesta. Na česmi se nalazi i tabla s natpisom na turskom jeziku, koji glasi:
“Ponos vezira, zet sultana svijeta,
Bivši kajmekam, taj valija koji obasjava svijet.
Kada mu je prispio ferman Istinitog, ostavio je Položaj (divan) života,
I odlučio se za vječne dvore kao najčistiji.
Svoj grob oživio je time što će se za njega moliti,
Oni koji budu pili vodu i kao žedni se uraspoložili.
Vehbijo, neka je posmatračima ovog kronograma ugodan napitak.
Dođi i napij se vode života sa Mustafa-pašina selsebila.”
Turbe Perišan Mustafa-paše je bogato dekorisano, cvjetovima ljiljana, vinove loze i karanfila. Prema M. Mujezinoviću, na njemu je stajao slijedeći natpis:
“Ekselencija vezir i plemeniti valija Mustafa-paša,
Otišao je u veliku i vječnu vladavinu,
Taj prvak svih valija i državnik budna srca,
Uzdigao se i otišao duhovnom prijestolju Jedinstva (božijeg)
Sveti berat (ukaz) kao obećanje Plemenitog (Boga)
I kao nagradu primljen je u audijenciju njegove uzvišenosti,
Vjesnik smrti u zoru mu donese poziv: VRATI SE,
Pa je otišao da razgleda perivoj dvorca i utočišta. Godina 1213.”
Turbe Abdullah-paše Muhsinovića i hafiza Ali Dželaludin-paše
Četiri puta je Abdullah-paša Muhsinović bio bosanskim vezirom, i to u periodu od 1720. do 1749. godine. Na turbetu u natpisu stoji da je Abdullah-paša bio i Veliki vezir. Biti Veliki vezir je značilo da je osoba predsjedavala vladom Osmanskog carstva, odnosno Portom – skupinom vezira.
Turbe Abdullah-paše Muhsinovića je bogato dekorisano, predstavljajući djelo najverovatnije carigradskih kamenorezaca. Prema M. Mujezinoviću, natpis koji se nalazi na ovom turbetu glasi:
“On (Allah) je vječan!
Umrli i upokojeni bosanski valija, bivši veliki vezir Abdul-paša Muhsinović (Muhsin-zade), preselio je u vječnost.
Za njegovu dušu (prouči) Fatihu.
Godina 1162.”
Hafiz Ali Dželaludin-paša je postavljen za bosanskog valiju 1819. godine. Na dužnost u Travnik stiže 1820. godine, koju obavlja sve do svoje smrti 1822. godine. Hafiz Ali Dželaludin-paša je bio poznat kao “vrlo strog” i kao “jedan od najenergičnijih namjesnika Bosne”. Bogato je ukrašen i ovaj nišan, s biljnim i geometrijskim ornamentima. Prema M. Mujezinoviću, natpis na ovom nišanu u prijevodu znači:
“On (Allah) je vječan!
Sejid hadži Hafiz Ali Dželaludin-paša, bivši bosanski valija, koji je bio valija Rumelije razvio bajrak protiv pobunjenika na Peloponezu (Mora), preselio je u vječnost.
Neka Allah osvijetli njegov grob.
Za dušu umrlog (prouči) Fatihu.
Godina 1238.”
Jedan interesantan podatak o djelovanju hafiza Ali Dželaludin-paše može se pronaći na web stranici Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika za Bosnu i Hercegovinu, a kaže:
“On je, između ostalog, naredio da se pogubi veliki broj ljudi, o čemu su ostale sačuvane mnoge legende. Na zidu jedne stare kuće koja je stajala nedaleko od turbeta bio je postavljen aršin (turska mjera), a na oba kraja željezne šipke bio je utisnut Dželalijin pečat. Po cijeloj Bosni se pronio glas o ovom aršinu, kao upozorenju da za svakoga važi ista mjera u dodjeli pravde. U Travniku je bilo ko mogao da izmjeri tkaninu na tom aršinu ako je mislio da ga je trgovac prevario, što se u Dželaludinovo vrijeme rijetko dešavalo.”
U sklopu ovog turbeta se nalazi i Mezar djevojčice Fatime. O djevojčici nema drugih podataka osim natpisa koji se nalazi na nišanu, a koji, prema M. Mujezinoviću, znači:
“Prouči Fatihu,
O Fatimo moja nisi ni osjetila cvijet mladosti,
Neka te Gospodar (Allah) obasja svojom milošću,
Obistinile su se riječi da je sve prolazno,
Neka su ti društvo rajske ljepotice.
Kada saznadoh za njezinu smrt izrekoh joj ovaj kronogram: O moja Fatimo, neka ti je mjesto u raju.
Godina 1165.”
Ovaj nišan se nalazio između turbeta, te je uslijed regulacije ovog dijela Travnika prebačen u turbe s vezirima.
Turbe Perišan Mustafa-paše i Turbe Abdullah-paše Muhsinovića i hafiza Ali Dželaludin-paše se zajedničkim imenom nazivaju “Turbeta pod lipom“. Ova turbeta, skupa s česmom, važe za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Turbe travničkog muftije Mehmed efendije
U sklopu nacionalnog spomenika “Plava voda” se nalazi turbe travničkog muftije Mehmed efendije i njegove supruge Ajiša hanume. Iznad turbeta stoji natpis:
“Ovdje su pokopani Travnički Muftija Muhamed ef. i supruga mu Ajiša-hanuma 1194 h. odnosno 1780. g.
Zbog svoje plemenitosti, visokog morala, velike pobožnosti i učenosti, Muftija je bio veoma častan, izvanredno popularan i visoko poštovan čovjek.
Slovio je kao prvak u izdavanju fetvi i u idžtihadu (samostalnom rješavanju vjersko pravnih pitanja), pa neka mu to bude povod nagradi u vječnosti.
Lillahil fatiha“
Turbe okružuju mezarje na Derventi i objekat “Lutvine (Rudolfove) kahve”.
Ilhamijino turbe
1821. godine, hafiz Ali Dželaludin-paša, kao bosanski namjesnik u tom periodu, poziva Abdulvehaba Ilhamiju Žepka, šejha nakšibendijskog reda, da se odrekne pjesama u kojima je kritikovao tadašnju vlast, zbog kojih i biva pogubljen.
Šejh Abdulvehab Ilhamija Žepak je bio pjesnik, te jedan od rijetkih koji je tada pisao na bosanskom jeziku.
On je važio za uzor svog vremena. Bio je izuzetno pobožan. Slijedio je sufizam – “islamska nauka koja se bavi odgojem duše i čišćenjem srca”. Ono što najbolje opisuje ovu nauku je slijedeće pojmovanje: “uklanjanje svih zastora koji stoje između sufije i Allaha. Putujući ovim putem, sufija stiče znanje istinske realnosti”.
Postoje pjesme u kojima je slavio vezira, međutim traga je ostavila kasida “Čudan zeman nastade”, slijedećim stihovima:
“Čudan zeman nastade, sve zlikovac postade…“.
Prvo turbe šejha Abdulvehaba Ilhamije Žepka je bilo podignuto na periferiji grada. Uslijed izgradnje puta 1959. godine, turbe se moralo srušiti, pa su se njegovi ostaci prenijeli u starije turbe u zapadnom dijelu Travnika, u Potur mahali. Na toj lokaciji se nalazi i nekropola sa starim nišanima.
Turbe šejha Albdulvehaba Ilhamije Žepka je nekad bilo turbe izvjesnog Redžep-babe, o kojem ne postoje nikakvi podaci. U njegovo turbe su preneseni posmrtni ostaci šejha Ilhamije. Ulaz u turbe dočekuje ploča s natpisom:
“S duhom sam se stopio, a nurom pomiješao, do bića stigao u užitku ljubavi“.
Esad Baždalić, turbetar Ilhamijinog turbeta, je za Anadolu Agency rekao da “ona turbeta koja su postavljena pored ceste postaju svratišta za sreću dok ovakva turbeta, koja su malo izdvojena, traže poseban prilaz”.
Turbeta u islamu imaju posebno značenje. To su simboli poput džamija. Posjeta turbetu je za čovjeka kao duhovno prosvjetljenje. Veoma su važan dio historije i kulture Bosne i Hercegovine, koji u velikoj mjeri obogaćuje baštinu naše zemlje, dok u isto vrijeme povećava njenu ljepotu.
Izvor: lonac.pro
