Krajem juna rastužila nas je informacija da nas je zauvijek napustio Dinno Kasalo, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih autora dokumentarnih filmova, umjetnik fotografije i ekolog.
O ovom velikom zaljubljeniku u prirodu, pogotovo hercegovačkog kraja i njenoj zaštiti od izgradnje mHE razgovarali smo sa aktivistom Centra za životnu sredinu, Vladimirom Topićem.
Aarhus: Dinno Kasalo će ostati upamćen po svom nesebičnom i srčanom doprinosu borbi za očuvanje prirode. Po ćemu ćete ga Vi najviše pamtiti?
Vladimir: Lično ga nisam poznavao, ali po tome što su kolege koje ga jesu poznavale govorili da je bio borac za očuvanje prirode i često se uključivao u akcije koje su bile za zaštitu prirode. Jedna od njih je i priča kako je napravio prvu fortografiju na brani Idbar, po oslikavanju murala koji smo radili prije nekoliko godina.
Aarhus: Njegova fotografija brane na Idbru nakon oslikavanja ostaje zauvijek. Je li nas sve zajedno Dinno zadužio da nikada ne odustanemo od borbe za rijeku Ljutu i sve ostale prirodne ljepote ove zemlje, ma koliko ona teška i izazovna bila?
Vladimir: Svojim radom je nesumnjivo ostavio poruku da trebamo nastaviti čuvati našu sredinu ali i aktivno raditi na zaštiti prirode. Primjer za to jesu svakako rijeka Ljuta i rijeka Neretva, kao i planina Prenj, pa samim tim trebamo biti istrajni da sačuvamo naša prirodna dobra i sa njima u budućnosti raspolažemo na najadekvatniji mogući i održiviji način. Takođe njegova slika brane Idbar je kao i sam mural, poruka da se ne treba odustati od borbe za očuvanje rijeka kao i da su slobodno tekuće rijeke nešto najvrijednije u našoj državi.
Aarhus: Gradonačelniku Konjica smo uputili nekoliko pitanja na koja, nažalost, nikada nismo dobili odgovor. U jednom od njih smo se pozvali na, za Općinu Konjic naročito bitan Zaključak Skupštine HNK/Ž od 26.1.2021., koji kreira jasnu i dodatnu čvrstu pravnu podlogu da se oduzme koncesiona djelatnost, odnosno da se raskinu ugovor o koncesiji za mHE na rijeci Ljutoj. Ovim Zaključkom se jasno nalaže da se pristupi “preispitivanju dodjeljenih koncesija za mHE nad zaštićenim djelovima prirode i svih mHE koje nisu realizirane u predviđenim rokovima.” Naše pitanje je bilo da li smatra da je vrijeme da se rijeka Ljuta oslobodi „koncesijskih okova“? Odgovor nismo dobili. Šta mislite, postoji li neka „pozadina“ za to?
Vladimir: Organi upravljanja u lokalnim zajednicama sve više prepoznaju potrebu očuvanja rijeka, a sa Konjicem trenutno to nije slučaj. Nadamo se da će se to uskoro promijeniti i da će Konjic svoja prirodna bogatstva u budućnosti čuvati i upravljati održivo sa njima. Pozadine su nepoznate, ali jasno je da ne odustaju od toga da se hidroenergetski ekpsloatišu rijeke opštine i to svakako ne može biti dobar i održiv način za budućnost.
Aarhus: Izdavanjem koncesija išlo bi se direktno protiv volje građana. Sigurno mu to nije krajnji cilj?
Vladimir: Veliki broj koncesija je dodijeljen mimo volje građana, tako da bi i novo davanje koncesija isto bilo mimo njihove slobodne volje i bez mogućnosti učešća, što svakako nije dobar model i princip. Nije demokratski pristup i time se pokazuje i šalje poruka da građani ne mogu učestvovati i odlučivati po pitanju donošenja odluka u oblasti životne sredine. Time se može mnogo više štete napraviti i po prirodu ali i po demokratske procese u jednoj lokalnoj zajednici.
Aarhus: Rijeka Ljuta predstavlja jedinstven prirodni fenomen. Jedna je od posljednjih bh. planinskih rijeka koja je ostala netaknuta od strane ljudske ruke cijelim svojim tokom. Zar je ne bi bilo ljepše promovisati kao turističku atrakciju?
Vladimir: Rijeka Ljuta predstavlja visok biodiverzitetski i geomorfološki potencijal i kao takva je prirodno bogatstvo koje treba da uvažava zaštitu u budućnosti i da donese mnoge benefite lokalnom stanovništu prvo ali i čitavom društvu. Kroz sve svoje potencijale i kroz model održivog turizma bi neupitno dovela do razvola tog područja i boljitka života građana tog prostora.
Kontakt:
Lajla Ćesko, PR projekta Prekini lanac korupcije: “Zaštitimo rijeke”
e-mail: lajla.cesko@aarhusbih.ba
Intervju je rađen u okviru projekta Prekini lanac korupcije:“Zaštitimo rijeke!” koji je dio šireg programa “Podrška građanima u borbi protiv korupcije” implementiranog od strane CCI uz finansijsku podršku USAID”. Sadržaj intervjua je isključiva odgovornost Resursnog Aarhus centra i ne mora nužno održavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
Mural na brani na Idbru, autor fotografije: Dino Kasalo
Glomazna brana usred slikovitog pejzaža, desetak kilometara udaljena od Parka prirode Blidinje, smještena je u podnožju planine Prenj. Izgrađena je za vrijeme bivše Jugoslavije radi zaustavljanje nanosa rijeke Bašćice u obližnje Jablaničko jezero nastalo pregrađivanjem rijeke Neretve. Brana nikada nije poslužila svojoj svrsi, jer se u koritu ove male rijeke, iste godine kada je i napravljena, 1959. akumulirala velika količina vode usljed čega je došlo do pucanja brane. Danas, kroz pukotinu na brani slobodno teče ta ista rječica Bašćica prkoseći masivnom, preko 30 metara visokom betonskom zidu.
“To je spomenik ljudskoj gluposti.” Ovim riječima mještani sela Idbar opisuju istoimenu betonsku branu u blizini njihovog sela.
Izvor: aarhus.ba
