U nastavku pročitajte moj osvrt na sve dogodovštine koje sam imao priliku iskusiti tokom prvog mjeseca rada kao intern u OB timu u Fondaciji Mozaik
Ja sam Omer i svoj internship u Fondaciji Mozaik sam započeo početkom mjeseca septembra, kada sam se priključio timu Omladinske banke. Tog momenta, kada sam prvi put došao u office i krenuo sa radom, upustio sam se u avanturu koja je meni donijela mnoge benefite i kroz koju sam mnogo narastao i naučio kako obavljati posao na profesionalan i efikasan način.
Pa krenimo sada redoslijedom kako je sve započelo… od mog prvog radnog dana.
Moj prvi radni dan sam započeo upoznavajući uposlenike i uposlenice Fondacije Mozaik, čija sam imena nažalost vrlo brzo zaboravio, ali bilo mi je upečatljivo da sam čuo ime Selma ili Sanela veoma često. Kasnije, tokom mojih dolazaka na posao upravo jedna od Sanela mi je uvijek bila na pomoći kada sam ulazio u office i kada mi je upravo jedna od Sanela bila superheroj koja bi mi otključala vrata i ukucala “tajni kod” nakon kojeg sam započinjao svoj radni dan.
Radni dan bi uvijek započinjao zajedničkim online sastankom, gdje sam sa svim kolegama u OB timu predstavio šta planiram raditi za danas i čuo zadatke i obaveze, koje drugi kolege imaju za taj radni dan. Bilo je tu i šala i dogodovština, koje bi nas motivisale da posao planiran za taj dan obavimo kvalitetno i uspješno i sretni odemo svojim kućama. Tokom svakodnevnog rada, najviše vremena sam provodio sa Armelom i Arminom, kolegama u kancelariji, sa kojima sam radio na konkretnim zadacima u timu OB-a. A tu su naravno i Željko, Helena i Sanja, koji su nam se javljali i posjećivali nas iz Banja Luke.
Ono što me je posebno oduševilo tokom prve sedmice jeste moja moć upravljanja velikim printerom koji se nalazio u hodniku. Uvijek kada bih u nekom office-u imao priliku vidjeti jedan takav stroj mislio sam da je to neka ogromna i zahtjevna mašinerija, za koju treba diploma mašinstva ili ektrotehnike da bi se mogla pokrenuti, ali u suštini proces je veoma jednostavan i naučio sam jednu takvu mašineriju koristiti za čas posla. Čak sam i drugima naknadno imao priliku pokazati kako rukovati sa jednim takvim strojem. Printanje i skeniranje dokumenata je postao mačiji kašalj, koji sam radio zatvorenih očiju. A u radu sa administracijom svih dokumenata, ta vještina mi je itekako koristila.
Također, prvu sedmicu obilježilo je i nekoliko preukusnih torti koje su stizale na drugi sprat, i bile veoma brzo podijeljene sa članovima i članicama našeg kolektiva.
Moji dani su nakon prve sedmice postajali više ispunjeni i više struktuirani jer sam unosio podatke za veliki broj izvještaja o završenim projektima u lokalnim zajednicama širom BiH. Krenuvši od Berkovića pa sve do Živinica, ispunjavao sam kratke formulare sa mnogobrojnim kreativnim i inspirativnim projektima, koji su mladi ali i oni koji se tako osjećaju radili u svojim lokalnim zajednicama. Nakon nekog vremena, shvatio sam koliko ima pozitivnih primjera društvenog angažmana u našim sredinama, o kojem bismo trebali više pričati. Posebno su me dojmili projekti u kojima su mladi mijenjali svijet i okolinu oko sebe i na taj način doprinosili promjeni svoje lokalne zajednice, bez obzira koliko mala ili velika ta zajednica bila.
U kratkim pauzama od posla, uvijek se mogla razmijeniti ugodna riječ sa drugim uposlenicima, koji su također tražili mali predah i inspiraciju za aktivnosti koje ih čekaju u toku dana. Sve je to kulminiralo redovnim retreatom svih uposlenika i interna, kada smo se okupili u Mozaik startup studiu, i u toku dva dana svaki tim je imao priliku da se predstavi i ukratko kaže o aktivnosti koje obavlja. Pored toga, prezanimljiva tema o umjetnoj inteligenciji, koja će promijeniti svijet oko nas, je zaokružila dvodnevno druženje i ja sa nestrpljenjem čekam svoj drugi mjesec kao intern, a taj mjesec je već počeo.
U nove radne pobjede 🙂
Izvor: lonac.pro
