Goran je bio osoba koja baš i nije voljela obilježavanje svog rođendana. Čak i na taj dan, Goranu su bili svi drugi na prvom mjestu, pa tek onda on.

Važio je za skromnu osobu, sa megalomanskim željama koje su se odnosile za opšte dobro svih ljudi i njemu su svi bili prijatelji, jer je on bio prijatelj svima.

Da je danas živ, on bi i danas skromno ćutao o ovom datumu, i o svom 50 rođendanu, radio bi kao rudar na svom sajtu, strpljivo odgovarao na more pristiglih poruka različitih upita. Grabio bi sve izvore informacija koji su dostupni, pratio statistiku i sa ushićenjem govorio: “K vragu, ovo je sjajno! Evo nas, ovaj januar je čitaniji od januara prošle godine! Došli smo do ljudi, pomogli smo ljudima, hajmo sad napraviti podsjećanje na one najvažnije informacije!” Da, to je bio dio svakodnevnice svakog Goranovog rođendana, i ne samo rođendana, već dio svakog drugog Goranovog dana.

Kolika je gromada od čovjeka bio, govori i jedna još zanimljivost o Goranu, jednom prilikom dobio je rođendansku čestitku, u kojoj je podvučena paralela da su se 25. janaura rodili mnogi veliki ljudi, između ostalog i Toše Proeski, gdje je Goran sa velikom stidljivošću i skromnošću izjavio: “Eh, Toše! Divan čovjek zaista, ali je Toše jedan! Ja sam mali u odnosu na njega!” Ali, nisi bio Gorane. Bio si i ti jedan. A, bio si i ostao, jedan od najvećih mirotvoraca u Bosni i Hercegovini, ali i šire!

Hvala ti za sve, za lekcije o životu, za nesebično davanje u svemu i hvala ti što si nam pokazao šta znači biti čovjek.

Vole te tvoji prijatelji iz tvoje Mreže za izgradnju mira