Jeste li spremni za jedan vremeplov kroz istoriju željeznica u Bosni i Hercegovini? Upravo ovo vam nudi Srećko Ignjatović iz Semizovca nadomak Sarajeva, nezavisni istraživač, kroz svoju web stranicu vremeplov.ba. Srečko je, kako on kaže, i amater istoričar iz polja istorijskog nastanka i razvoja željezničkog saobraćaja sa fokusom u izgradnji industrijsko-šumske željezničke mreže u BiH, ali i željeznički radnik od 1978. do 2018. godine. Prve korake u istraživanju željeznica započeo je 1996. godine, prikupljanjem potrebne dokumentacije odnosno knjižnih izdanja i starih fotografija iz perioda Austrougarske Monarhije, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ.
„Većinu sakupljenog materijala sam otkupio na kolekcionarskom tržištu za koje sam odvojio velika materijalna sredstva. Sve ovo ‘upakovano’ je u web sajt vremeplov.ba od 2010. godine do danas gdje se između ostalog nalazi preko 20 hiljada fotografija i preko stotinu članaka. Pored bogate Foto galerije (pruge normalnog i uzanog kolosijeka, šumske pruge, parne lokomotive, razglednice, suveniri i dr.) i pisanih objava,za mene osobno, sve što je objavljeno prevashodno je ‘zabavnog’ pa tek onda edukativnog karaktera“, objašnjava Ignjatović sadržaj sajta.
Mnogo je ljudi koji prate ovaj sajt i uživaju u pričama i fotografijama željeznica. Jedna od najdražih ocjena desila se od jednog vjernog pratioca sajta iz inostranstva koji je uz čestitku napisao da sam za njega heroj i veliki rodoljub Bosne i Hercegovine, ističe Srećko. Naročito je bio oduševljen da se skoro u svakoj objavljenoj priči spominje svaki kutak Bosne i Hercegovine.
„Cilj stranice je da se ne otrgne od zaborava. I danas ima živih svjedoka koji sa posebnim osjećajem govore o željeznici, šta su vidjeli i doživjeli. Njihovi životi nisu vječni jer po zakonu prirode nestaju. Šta onda? Potrebno je posegnuti sa izvornim historijskim materijalom koji se nalazi u pisanoj formi (knjižna izdanja, časopisi, hronike iz stare štampe i sl.). Poslije mog ovozemaljskog života status stranice trajat će do zadnjeg dana plaćenog održavanja prema operateru i kasnije se gasi i nestaje“, priča Srećko.
Kada otvorimo sajt Vremeplov u galeriji željezničke istorije nalazi se nekoliko odjeljaka: pruga normalnog kolosijeka, pruga uzanog kolosijeka, parne lokomotive, šumske pruge, sarajevski tramvaji kroz vrijeme, Bosna Ekspres, razglednice, suveniri, filatelija kao i vozni dokumenti. U svakom od njih se može naći veliki broj fotografija. Pored fotografija, na sajtu se može naći i veliki broj članaka.
„Radovi-objave pretežito govore o historiji građenja željezničke uzane mreže u BiH, odnosno ‘glavnih’ pruga (magistralni koridor) te njihovih odvojaka (u rangu glavne pruge) prema drugim centrima na teritoriji BiH. Od ovih odvojaka građene su industrijske pruge u kojima je vršena eksploatacija šumskih područja i kopanje ruda što bi činilo glavnu temu istraživanja. Također, nalaze se objave sa prilozima (tehnička dokumentacija) u smislu skica i situacionih planova, zatim skice mostova, tunela, šeme stanica i skice uzdužnih profila pruga“, objašnjava Ignjatović.
I sam Srećko ističe da je bespotrebno uopšte raspravljati o važnosti uspostave željezničkog saobraćaja za vrijeme Austrougarske vladavine. Bez transportne komunikacije ne može se dobaviti osnovna sirovina (šumsko drvo ili ruda) a isto i tako transport do prerađivačke tvornice i dalje prema kupcu.
„Za izgradnju transportne komunikacije (drumski putevi i željeznička mreža) zaslužan je Benjamin Kalaj koji je bio na čelu Bosanskog biroa pri Zajedničkom ministarstvu finansija u Beču. Eksploatacijom velikih prirodnih bogatstava BiH Zemaljska vlada u Sarajevu dolazi do neophodnih prihoda za državnu blagajnu. Isti slučaj kada buržoaska vlast u Kraljevini SHS/YU sve veće firme stavljaju pod budnim okom države pa tako i željeznice. Doduše, željeznice iako slabo obnavljane bile su glavni činilac pri transportu putnika i roba. U socijalizmu željeznice su obavile historijsku zadaću u obnovi zemlje i daljnjoj izgradnji BiH privrede. U kasnijem periodu uzane pruge zamijenjene su izgradnjom normalnog kolosijeka i tada su doživjele najveći ekonomski procvat. Zadnjih trideset godina željeznice su na margini društvenog interesa. Više pažnje posvećuje se u izgradnji savremenih saobraćajnica dok se obnova i modernizacija željezničke mreže ostavlja po strani“, objašnjava Srećko Ignjatović.
Jedan od Srećkovih planova kada je u pitanju fotografija, bio je da putuje Bosnom i Hercegovinom i fotografiše zanimljive detalje željeznica ali usrijed pojave pametnih telefona i milijardu objavljenih fotografija izgubio je volju za tim. Međutim Srećkova istraživanja podržavaju i prate mnogi ugledni profesori a sarađuje i sa mnogim web portalima sličnog sadržaja iz Poljske, Češke, Mađarske, Austrije i Njemačke.
„Isti potražuju dodatne informacije, dozvole za preuzimanje fotografija i drugih dokumenata. Posljednjom objavom koja govori o uniformama i oznakama na željeznici u BiH desio se pravi bum u Poljskoj i Češkoj. Preuzimanjem objave (bez naknade sa obavezom isticanja linka) serviran im je cjelovit historijski prikaz uz dodatne fotografije.Također, mnogi strani autori (Njemačka i Austrija) knjiga o historiji željeznica u BiH su uz čestitke podržali moj istraživački rad i besplatno poslali sva štampana izdanja uz posvetu“, priča nam Srećko Ignjatović.
Iako je Srečko jedinstven po svom vremeplovu, kao istraživač i istoričar, podrške od nadležnih nema. Ali kako sve, tako i ovaj primjer funkcioniše u Bosni i Hercegovini.
„Vjerovali ili ne, ispred Uprave željeznica u Federaciji BiH nemam nikakve podrške. Mnogi znaju što radim i ugodno su iznenađeni ali saradnje nema. Prije koji mjesec jedan rukovodioc me kontaktirao da želi organizirati izložbu u sali željezničke stanice u Sarajevu te me pozvao na moguću saradnju“, priča Ignjatović. Izložba je organizovana ali Srećko nije učestvovao u njenoj organizaciji.
Ali ovakve situacije Srećka ne sprečavaju da bude uporan i istrajan. Pred njim su veliki planovi. Ispričao nam je da ga je prijatelj iz Austrije Wolfram Wendelin (autor knjiga o istoriji uzane željeznice u Ukrajini) posjetio i da su dogovorili zajedničko pisanje jedne knjige o istoriji šumske pruge Zavidovići – Olovo – Kusače. Nekoliko mjeseci je proveo u Arhivu BiH tragajući za potrebnom arhivskom građom. Kako najavljuje, knjiga će biti štampana iduće godine na njemačkom jeziku jer će imati bolju prođu u prodaji.
Takođe u budućnosti je moguće i formiranje jednog malog zavičajnog muzeja u Opštini Vogošća ili u Semizovcu.
„ Općina može naći neki mali prostor tako da skromni suveniri, fotografije i ostali pisani materijali koje posjedujem mogli poslužiti svojoj svrsi. Razgovarao sam sa dva odbornika i predložio im ovu ideju. Međutim, potrebno je vrijeme i strpljenje za uvršavanje ovog pitanja na dnevni red“, ističe Srećko.
Kako ističe, zavičajni muzeji sa željezničkom tematikom postoje samo u Banovićima i Travniku.
Piše: Maja Popović
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
