Položaj radnica u uslužnim djelatnostima: trgovinama, restoranima, kafićima, često je znatno drugačiji od položaja muškaraca na istim položajima. U restoranima, naročito se cijene konobari, dok restorani u kojima su zaposlene konobarice smatraju se manje luksuznim. Istovremeno, seksualno uznemiravanje žena zaposlenih na istim pozicijama znatno je češće, a stereotipi i vicevi o konobaricama samo su dio tog problema. Pozicije trgovkinja se vezuju stereotipno za žene. Njihov položaj i pozicija na poslu najčešće je na dnu zapovjednog lanca, izložene su raznim zloupotrebama radničkih prava, od neplaćenih prekovremenih, do seksističkih komentara i raznih vrsta mobinga o kojima ćemo govoriti u nastavku teksta. Za tu priliku intervjuisali smo dvije ispitanice od kojih je jedna radila na poziciji trgovkinje u periodu 1998-2006, a druga tokom 2020tih i do danas radi u sektoru uslužnih djelatnosti pri supermarketu.
Autorica: Ana Vujković Šakanović
Traume socijalne nepravde i ekonomskog nasilja uočene su tokom radnog odnosa, na poziciji trgovkinje. Ekonomsko nasilje nad ispitanicom iz Bosanske krajine nastupilo je neposredno posle rata, u prodavnici gdje je radila. Svoja iskustva mogla je da uporedi sa dugogodišnjim radom u državnoj firmi prije rata, gdje se edukovala i upoznala sa svojim radničkim pravima. Nekadašnja trgovkinja, a danas penzionerka navodi da se nad njom vršilo ekonomsko nasilje tokom 9 godina rada u privatnom sektoru, na poziciji trgovkinje:
Mislim da tad nismo plaćeni kako smo trebali, jer faktički nismo imali, na papiru smo mi to sve imali, ali u praksi to nije bilo ništa. Radno vrijeme je bilo kad te puste. Ako si prva smjena dođeš ujutro u sedam, pa kad kažu ideš kući-ideš. Međutim, nikad nismo ništa dobivali nešto za to radno vrijeme koje smo ostajali duže. Plata je uvijek bila ista bez obzira na obim posla i to. Uvijek si morao namirivat ako je nešto oštećeno…
Usljed ovakog odnosa prema zaposlenicima na poslu, ali i sveopšte nemoći da se toj nepravdi odupre pomenuta ispitanica imala je znatne posljedice po zdravlje. Konflikti na poslu bili su svakodnevni i izbijali su i za najmanju sitnicu. Ponekad su čak bile dovoljne samo glasine da neka radnica u trgovini ne radi posao dobro pa da dođe do konflikta. To su bili napadi, zastrašivanje i vika, uz psovke i različite vrste verbalnog zlostavljanja. Ispitanica o tome govori sljedeće:
Zbog svega toga, pritiska i toga, čak sam imala i neki blaži moždani udar jer se nisam mogla miriti s tim, pa sam uvijek, tako smo se znali posvađati i onda je na mene je uticalo to sve tako. Nepravde, ti lopovluci, i eto tako. Kupiš, kupiš i onda je moralo eskplodirati negdje. Ako nešto nije u redu ja reagujem i on i onda se posvađamo (sa šefom, op. aut), i to ti je to. I bivalo je tako onda da ne govorimo po par dana, nekad i duže, i opet se vratiš jer šta ćeš, raditi moraš, jer meni je ono…nije mi dugo trebalo, pa sam sama sebi vikala izdrži do penzije, i eto hvala Bogu i ja sam to dočekala, došla u penziju i riješila se svega toga. U suštini ne mogu reći da mi je taj šef, direktor, da je bio loš čovjek. Ovako je bio dobar, ali je imao gadnu narav. I sada ako njemu neko nešto kaže da si ti uradio ili nešto, jednostavno čovjek se ne zna kontrolisati i onda tako se dere, ti ne možeš doći do riječi, ne možeš ništa reći, samo da šutiš i ne znaš ni sam šta bi rekao ni kako bi. Uglavnom je to bilo to. Dok se jednostavno, mislim, trebalo je i malo vremena da se možda i upoznamo, shvati mene i ja njega, pa da ja njemu kažem ja radim toliko, pa sve što nije u redu treba fino da mi kažeš bez svađe, bez toga. Ja ću uvijek stajati iza svega onoga što sam uradila, rekla, ako sam pogriješila, ako sam oštetila, ja ću namiriti sve, al’ sve se može fino reći bez tog urlikanja, jer ja nisam navikla da se na mene sad neko dere.
Da se situacija u uslužnim djelatnostima, a naročito u privatnom sektoru nije ni do danas nije puno popravila svjedoči iskaz ispitanice iz srednje Bosne koja navodi da je tokom njenog rada bila izložena mobingu od strane nadređene. Sve je počelo još na samom intervjuu za posao, kada je regionalni menadžer implicirao moguću seksualnu vezu tokom prvog razgovora. Kako ispitanica nije reagovala pozitivno na ponudu i zauzela stav da je na poslu samo i isključivo zbog posla, svaka dalja diskusija je istina prestala. Predatorski nastrojen nadređeni nedugo zatim našao je osobu koja je na takve ponude pristala. Od tada, njih dvoje su radili u simbiozi. Ona je bila njegova produžena ruka u marketu, a on joj je čuvao zaleđinu i pružao neformalnu moć i autoritet koji je dotična vrlo brzo zloupotrebila da vrši pritisak na radne kolegice koje joj se iz privatnih i subjektivnih razloga nisu dopadale. Počelo je sa dodjeljivanjem poslova koje nisu u opisu njihovog radnog mjesta, niti u skladu sa sanitarnim propisima Federacije BiH, a kada se uposlenica pobunila, počele su prijetnje: Ja sam tebi nadređena, meni je regionalni menadžer tad rekao ja mogu da radim šta ja želim i da ja zapisujem ako ti ne ispuniš zadatak koji sam ja tebi rekla. Prijetnje su se pretvorile u mobing i mimo radnog vremena gdje ispitanica navodi: Bilo je poziva u 12 poslije ponoći, u dva poslije ponoći da sutra odradim to dok sutra ona dođe u drugu smjenu, da moram to tako da radim da vamo-da tamo, i da sam ja njoj rekla: molim te, popusti me, imaćemo stvarno ogromnih problema.
Nakon ponoćnih poziva, ispitanica se žalila nadređenom rukovodstvu u svojoj filijali firme. Odgovor nadležnih u filijali bio je da ne mogu oni da ulaze u privatan život, iako je dotična prijetnje upućivala i tokom radnog vremena. Mobing je potom pojačan i dotična kolegica počela joj je prijetiti smrću riječima: Budeš li me još jednom prijavila, ja ću te zateći s pajserom. Također, i ovi pozivi bili su upućivani u kasne sate. Ispitanica je smatrala da ovo nisu prazne prijetnje jer je pomenuta iza sebe imala počinjena krivična djela.
Kada je shvatila da u svome marketu neće naići na suosjećanje i susretljivost, niti će išta pokrenuti jer bi bilo kakva istraga narušila privid stabilnosti i kolegijalnosti, ispitanica je uputila pismo ljudskim resursima u sjedište preduzeća. Odgovorni u sjedištu shvatili su problem ozbiljno i proveli istragu nakon koje je otpušten predatorski nastrojen regionalni menadžer, šefica filijale i kolegica koja je vršila mobing. Ispitanica se uspela izboriti sa višemjesečnim mobingom i zlostavljanjem na radnom mjestu, ali i mimo radnog vremena.
Bila je to klasična zloupotreba moći u kojoj je šefica iskorišćavala moć koju je imao daleki regionalni menadžer sa kojim je bila u intimnim odnosima. Istina je da su oboje imali razloga da ispitanicu ne vole, šef zato što ga je odbila, a šefica zato što je bila drugi izbor. Ipak, pomenuta šefica imala je češće i direktnije prilike da ispoljava svoje frustracije koristeći svog ljubavnika kao zaštitnika. Ona je tu nastupala sa njegovom, dominantno muškim autoritetom koji su druge zaposlenice prihvatale. Ispitanica navodi da je nerijetko govorila: meni je dao N. N. da ja mogu da radim šta ja hoću, vi mene morate da slušate.
Upoređivanjem ova dva slučaja mogu se izvesti zaključci da je u odnosu na situaciju neposredno pre rata kada je ispitanica iz Bosanske Krajine bila zaposlena u privatnom marketu, situacija je napredovala toliko da u velikim supermarketima postoji vidno ustrojen poslovni lanac upravljanja, koji omogućuje da iako su tri karike iskoristile i zloupotrebile svoju moć, četvrta karika moći reaguje i problem mobinga, nakon dužeg vremena bude rešen. Isto nismo u mogućnosti tvrditi za manje komplikovane menadžerske strukture kakvi su zastupljeni u marketima i drugim samostalnim trgovinskim radnjama.
