Amel Petrović
Bosna i Hercegovina u euroatlantskim integracijama najviše zaostaje u procesima koji su direktno vezani za pravosudni sistem i za funkcionisanje državnih/entitetskih institucija. Ukoliko se ovaj proces dodatno ne ubrza, teško možemo očekivati generalni prosperitet u društvu. Ovo je bolan proces, a to su potvrdile i druge države koje su prilagođavale svoje zakonske regulative u oblasti pravosuđa kako bi se integrisale u Evropsku uniju.
Problem BiH je što se korupcija ukorijenila duboko u sve pore sistema, te je samim time mnogo kompleksnije upravljati pravosudnim sistemom, a što se definitivno odražava i na “tromost” javnih institucija. Ovo je jedan i od Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija (SDG) ciljeva, 16. po redu cilj – “Mir, pravda i snažne institucije”. Unutar njega nalaze se brojni podciljevi, ali nažalost, većina njih nije ispunjena u BiH. Konkretno, podcilj 16.1 “Svuda značajno smanjiti sve oblike nasilja i sa njima povezane stope smrtnih slučajeva” je trenutno jedan od najzastupljenijih problema u BiH. Naime, u ovoj godini smo imali 17 ubistava žena, odnosno nekih od oblika femicida. Nestvarno zvuči podatak da u BiH se još nije usvojio zakon o femicidu, a problem je sve zastupljeniji.
Međutim, imamo i pozitivne primjere. Konkretno, podcilj 16.4., koji se odnosi na smanjivanje nezakonitih tokova novca, već se uveliko implementira. Uspjeli smo da se brzo reorganizujemo kako ne bi dospjeli na “sivu listu”, te smo integrisali zakonske regulative koji se odnose na ovaj segment u najznačajnije oblasti u društvu i već je počela njihova primjena. Dakle, neophodno je uspostaviti zakonske regulative i objasniti posljedice do kojih može dovesti njihova neprimjena, te se onda procesi mogu kontrolisati.
S obzirom na to da ovaj SDG cilj ima ukupno 12 podciljeva, u ovom tekstu nećemo detaljno uraditi elaboraciju svakog podcilja, ali nam je bitno da predstavimo generalna očekivanja UN-a kada je riječ o 16. cilju za održivi razvoj. Prije svega potrebno je da se uspostave snažne institucije, da se suzbije korupcija, te da se u uspostavljanju mira i pravde aktivno uključe sve nadležne institucije i pojedinci.
O navedenoj temi je Mreža za izgradnju mira uradila Istraživanje koje bilježi da su nacionalističke tendencije i dalje prisutne u lokalnim zajednicama, te da su one uzrokovane nepovoljnim djelovanjem i nacionalističkom retorikom političkih stranaka. Ovo je posebno izraženo u predizbornom periodu kada je po ustaljenoj matrici količina govora mržnje koja se ispoljava u javnom prostoru maksimalistička. Ono što posebno raduje jeste činjenica da su odnosi među građanima različitih etničkih pripadnosti u svakodnevnom životu funkcionalni. Dakle, političke stranke iako pokušavaju da nametnu svoju retoriku i da “zategnu” odnose, to se ipak ne reflektuje na normalan i funkcionalan život građana. Političari kontinuiranom manipulacijom građana normalizovali su i šira kršenja ljudskih i individualnih prava, dajući privilegiju određenim etničkim skupinama kao i drugim koje su marginalizovane. Posebno je to istaknuto kada je riječ o Jevrejima i Romima, jer se i dalje nije implementirala presuda Sejdić-Finci, a to je jedan od osnovnih postulate za funkcionisanje sistema.
Sigurnost je krucijalna za funkcionisanje sistema, ali i za strane investicije, jer je prema svim relevantnim istraživanjima (ne)sigurnost dominantan razlog zbog čega je smanjen broj stranih investicija u BiH. Ovo se reflektuje na svim nivoima vlasti, a prije svega to je izraženo u lokalnim nivoima, gdje pojedinci imaju sve poluge moći i putem straha kontrolišu lokalne zajednice. Drugi dominantan osjećaj je strah, koji se reflektuje s viših nivoa vlasti, a tu prije svega mislimo na ratno huškačku retoriku, koja je na negativan način “mobilizovala” zajednicu. Ovakve tendencije su predstavljene i u Istraživanju Mreže za izgradnju mira, u kojem se navodi da stanovništvo živi u strahu od siromaštva, diskriminacije i obespravljenosti. U Konjicu su sagovornici naveli da postoji primjer izgradnje velikog, modernog mosta u naselju gdje živi tek nekoliko stanovnika, kako bi povlaštena građevinska firma dobila unosan posao. I dok taj sloj živi visoko iznad prosjeka, na drugoj strani je siromaštvo u porastu. U Grudama su građani nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a postali skeptični i nepovjerljivi. Ne iznose svoje stavove javno iz straha od cenzure, gubitka posla i drugih oblika diskriminacije.
Imamo li povjerenje u institucije?
Na pitanje da li vjeruju u institucije vlasti, 88,5 posto mladih je odgovorilo negativno, a 62,8 posto ih ne vjeruje u bilo kakve institucije. Ovo su rezultati ankete koje su provele krovne organizacije mladih, Vijeće mladih Federacije BiH, Omladinski savjet Republike Srpske i Vijeće mladih Brčko distrikta o stavovima mladih o pojedinim pitanjima. Ovo su zabrinjavajući podaci, jer bi institucije trebale biti garancija nesmetanog života, te bi trebale da vode sve najznačajnije procese kako bi zaštitile svoje građane. Ogroman je problem što se ovo povjerenje izgubilo i što mi trenutno nemamo jasnu sinergiju između građana i institucija. Potrebno je što prije raditi na jasnoj strategiji da se ovo povjerenje što prije vrati.
(Ne)funkcionalnost sistema
Kako bismo elaborirali (ne)funkcionalnost sistema, obavili smo razgovor s građankom Banje Luke H. J, koja je na vlastitom primjeru oslikala kako funkcioniše sistem u ovom gradu, ali i u Bosni i Hercegovini.
“Banja Luka se suočava sa izazovima u pogledu bezbjednosti. Građani često izražavaju zabrinutost zbog sigurnosti u različitim dijelovima grada. Iako policija radi na poboljšanju stanja, postoji osjećaj da bi bezbjednosna situacija mogla biti bolja. A uz sve to, u lokalu gdje povremeno pijem kafu se desilo veliko hapšenje koje me prepalo iz razloga što policija i njihov upad bio ekstremno žestok. Naš grad se razvija ka boljem svijetu, ali su potrebni zajednički napori u državi da se poboljša bezbjednost u gradu i cijeloj zemlji. Samo zajedno možemo stvoriti sigurnije i prijatnije okruženje za sve”, rekla je građanka Banje Luke.
Sagovornica također navodi da državni službenici nemaju osjećaj za kategorije kojima je potrebna pomoć, ali i da na ključnim mjestima u radu sa građanima ne radi dovoljno ljudi.
“Došla sam u CIPS, bilo je 40 stepeni, a ispred nas je bilo 40 ljudi u redu. Pokušala sam da budem primljena van reda zbog teške situacije sa malim djetetom koje je bilo tu, ali su nas odbili. Ovo iskustvo dodatno je pogoršalo moju brigu zbog trenutnih uslova jer radi samo jedna ili dvije osobe na mjestu gdje je stalna navala građana”, zaključila je naša sagovornica.
Sve ovo je uzrok da međunarodne organizacije svoja donatorska sredstva usmjeravaju u funkcionalnost administracije, te u procese digitalizacije. To je ostavilo prostora za državne agencije da unapređuju svoju saradnju s općinama i gradovima u BiH. Shodno tome, nekoliko općina u Bosni i Hercegovini je potpisalo Sporazum o stalnom pristupu podacima putem web-servisa s Agencijom za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), koji otvara nove mogućnosti za efikasnije obavljanje pravnih procedura. Jedan od tih gradova je i Ljubuški, čiji su predstavnici izjavili da uvođenje novih tehnologija i digitalnih postupaka unaprjeđuje javne usluge, koje samim time postaju brže i učinkovitije na zadovoljstvo građana, kao i državnih službenika koji rade na tim upravnim postupcima, doprinoseći time smanjenju nepotrebnih gužvi, a ujedno povećavajući razinu transparentnosti i učinkovitosti. Ovakva sinergije je odličan primjer da se uz adekvatnu sinergiju svih relevantnih institucije može doći do konkretnih rješenja, koje će u konačnici rezultovati funkcionalnijim i snažnijim institucijama.
Iako međunarodna zajednica ima tendencija da osnaži institucije, generalno posmatrajući, a to je pokazalo i već navedeno Istraživanje da građani nemaju veće povjerenje ni u međunarodnu zajednicu. Kompetitivni procesi pristupa grantovima i birokratske projektne politike provođenja aktivnosti rezultovali su gubljenjem autentičnog glasa naroda i solidarne borbe za bolje sutra. Pitanje migrantske krize i način na koji je međunarodna zajednica u saradnji s lokalnim autoritetima “rješava” upotrebom nehumanih metoda bez uključivanja glasa naroda, također nanosi veliku štetu lokalnim zajednicama, posebno u Krajini.
Ovakvi primjeri neadekvatne sinergije između različitih aktera su brojni, te moramo jasno ukazati na potrebe, prvenstveno, lokalnih zajednica u vraćanju povjerenja građana Bosne i Hercegovine u javne institucije.
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče isključivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
