Poznata je problematika odlaganja i upravljanja otpadom kao veliki globalni izazov, ali se čini da su rijeke i područja oko rijeka u Kantonu Sarajevo, a i BiH epicentar problema.
Rijeke pretvorene u nelegalne deponije, podkapacitirani sistemi prikupljanja, sortiranja i reciklaže otpada su jedna strana problema.
Druga strana su svakako neodgovorni građani i jako niska svijest o važnosti pojedinačnog djelovanja.
Ovakva praksa odlaganja građevinskog otpada u rijeke, poput one na Željeznici u Općini Ilidža, rijeci Bosni i okolici Vrela Bosne, ali i Miljacki su skoro pa svakodnevnica.
Iako su napravljena značajna poboljšanja zakonskog okvira na entitetskom i kantonalnom nivou u oblasti upravljanja otpadom, ovo je i dalje jedan od najvećih problema.
Zagađenje izvora i rijeka uzrokuje nemjerljivu štetu različitim ekosistemima i bogatoj bioraznolikosti BiH.
Foto: Općina Ilidža, čišćenje plutajućeg otpada u Željeznici
Sve to ima ekstremno negativno posljedice po zdravlje i dobrobit, cjelokupnu društvenu postavku ali i sliku lokalnih zajednica.
Ako za primjer uzmemo blizinu nelegalnog odlaganja otpada lokalitetu izvorištu vode Sarajevsko polje, jasno je o kako ozbiljnom problemu se radi.
Iz KJKP “Rad” za Akta.ba kažu da su svjesni problema te da u skladu sa raspoloživom mehanizacijom i ljudstvom sa pristupačnih lokacija vrši svakodnevno uklanjanje divljnih deponija na području Kantona Sarajevo.
Unaprijeđene inspekcijske reakcije
Ekipa KJKP “Rad” kontinuirano sprovodi akcije uklanjanja otpada sa mjesta koje za to nisu predviđena ali njihove kapacitete sigurno nadmašuje neodgovorno odlaganje otpada od strane građana.
Veliki problem je kažu u činjenici da građani očišćene predjele, nažalost, u kratkom roku pretvore u deponije.
“Dosadašnja praksa je takva da nakon čišćenja određene lokacije u roku od dva dana, nekad i odmah nakon čišćenja lokalno stanovništvo ili neko drugi vrati sve u prvobitno stanje.”, kažu iz KJKP “Rad”.
Foto: U.G Vrelo Bosne, vodozaštitna zona
Ipak, pohvalan je napredak u detektovanju počinilaca i reakcija zvaničnih institucija.
Navode da redovno sarađuju i sa kantonalnom inspekcijom te da sve detektovane slučajeve uredno bilježe i prosljeđuju na zakonsko procesuiranje.
“Služba komunalnih redara organizuje redovne dežure na području Kantona Sarajevo, gdje je samo na području Općine Ilidža na različitim lokalitetima sačinjeno na desetine službenih zabilješki, koje su uz fotodokumentaciju predate Kantonalnoj Upravi za Inspekcijske Poslove Kantona Sarajevo na izricanje Zakonom predviđenih kazni.”, navode iz KJKP “Rad”.
Foto: U.G Vrelo Bosne, vodozaštitna zona
Kažu da na Općini Ilidža određeni vlasnici privatnih parcela naplaćuju prevoznicima odlaganje na tim parcelama na što KJKP “Rad” nema ingerencije niti uticaj obzirom da se radi o privatnom vlasništvu.
“Lokalitet koji pominjete bez obzira što je u pitanju izvorište pitke vode, vlasnici privatnih parcela dozvoljavaju prevoznicima odlaganje građevinskog otpada na njihove parcele uz minimalnu naknadu. Preduzeće RAD, a ni službe preduzeća nemamo nadležnosti nad privatnim posjedima, kao ni obalama uz riječne tokove. Zašto se dozvolilo odlaganje otpada, a nije spriječeno od strane onih koji imaju te ovlasti odgovor je koji vam mi ne možemo pružiti.”, pojasnili su.
Rijeka Bosna
Otpad ne nestaje sam od sebe
Istraživanja koja je prije par godina sproveo Centra za životnu sredinu, pokazala su da su najzagađenije rijeke u KS Bosna, Miljacka i Željeznica.
Iako najviše zagađenja, kako navode ekolozi, dolaze iz otpadnih komunalnih voda iz naseljenih zona i industrije, ne treba zanemariti uticaj pojedinca i nelegalne deponije.
Način odlaganja otpada i čisto okruženje su sinergijska odgovornost komunalnih preduzeća i građana.
Bar na nelegalne deponije svi građani podjednako imaju moć uticaja.
Pored poziva na odgovornost rješenje je svakako i u odgojnim metodama od najranijeg doba.
Jer, svaka bačena kesa, flaša, plastično pakovanje, bijele tehnike pa sve do građevinskog otpada, ukoliko se ne ukloni, opstaje i zadržava se u rijekama duže od prosječnog života svih nas.
Svaka bačena kesa, flaša, plastično pakovanje i građevinski otpad “vraćaju” se u vodu koju pijemo, zrak koji udišemo, hranu koju jedemo i uništavaju prirodu u kojoj (treba da) uživamo.
N.K.
Izvor: akta.ba
