Na radionici “Međunarodni standardi za zaštitu slobode govora”, gdje je Mirnesa Agović prisustvovala ispred Udruženja “Gazi Osman paša”, raspravljalo se o pronalaženju adekvatnih mjera za borbu protiv širenja štetnog sadržaja na Internetu.
Radionica je održana u Sarajevu, 28. 04. 2022. godine, u sklopu UNESCO-vog projekta “Društveni mediji za mir”, čiji je cilj “jačanje otpornosti civilnog društva na štetni sadržaj koji se širi putem Interneta, istovremeno unapređujući promociju mira putem digitalnih tehnologija, prvenstveno društvenih mreža”.
Cilj ove radionice je bio da se lokalnim organizacijama civilnog društva u BiH prenese znanje o međunarodnim standardima za slobodu govora, kako bi i one počele pratiti međunarodne trendove, koji bi im pomogli u zalaganju za kvalitetnije regulativne i samoregulativne okvire i zaštitu slobode govora.
Evropska unija već godinama pokušava pronaći načine za sprječavanje širenja štetnog sadržaja na Internetu, pa je iz tog razloga, uvedeno niz zakonskih okvira i kodeksa na nacionalnom nivou i nivou Evropske unije. Neki od njih su problematični, jer bi se njihovom upotrebom mogla nanijeti šteta slobodi govora.
Prilikom svog zalaganja za očuvanje slobode govora, međunarodne organizacije civilnog društva su u prvi plan dovodile Zakon o digitalnim uslugama, koji ima za cilj “stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora u Evropskoj uniji”, a o kojem će biti govora i u nastavku teksta.
Anida Sokol, iz Mediacentra Sarajevo, je predstavila UNESCO projekat “Social Media 4 Peace” (ili “Društveni mediji za mir”), rekavši da u ovom projektu učestvuju države poput Kenije i Indonezije, ali i Bosne i Hercegovine.
Iako postoje Zakoni o javnom redu i miru BiH, koji “propisuju prekršajne sankcije za širenje lažnih vijesti ili navoda koji mogu izazvati uznemiravanje građana i ugroziti javni red i mir”, Bosna i Hercegovina opet nema definiciju lažne vijesti, pomoću koje bismo se mogli na pravi način pridržavati Zakona o javnom redu i miru BiH, odnosno kako bismo mogli prepoznati koju vijest objaviti i/ili koju vijest širiti dalje, a da je istinita.
Gđa. Sokol je objasnila razliku između nezakonitog sadržaja i (potencijalno) štetnog sadržaja. Nezakonit sadržaj se reguliše kroz građansko pravo (npr. kršenje autorskih prava) i krivično pravo (npr. dječija pornografija, trgovina ljudima, širenje rasističkih materijala itd.). (Potencijalno) štetan sadržaj nije zakonom zabranjen, ali može izazvati štetne posljedice po građane njegovim objavljivanjem. U takav sadržaj spadaju maltretiranje, dezinformacije, zlonamjerne informacije i sl. “Uvođenje pravila za rješavanje problema štetnog sadržaja na Internetu u zakonodavstvu imalo bi velike posljedice po slobodu izražavanja i druga osnovna prava.”
Postoje različiti mehanizmi pomoću kojih se može spriječiti širenje štetnog sadržaja na Internetu, među kojima su i alati za filtriranje, edukacija građanstva (medijska i informacijska pismenost), podsticanje samoregulacije itd.
Kao što je već spomenuto, postoji sadržaj koji nije nezakonit, ali može biti veoma štetan. Takvo nešto je slučaj s negiranjem ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca. Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava kaže: “Mišljenja koja su “pogrešna” i “netačna interpretacija prošlih događaja” ne mogu biti podvrgnuta općoj zabrani”. Međutim, takav sadržaj, ne samo da bi trebao biti zabranjen, nego bi trebao biti i kažnjiv, u slučaju kad je počinjenje izvršeno na način da podstiče na nasilje ili na mržnju protiv određene grupe ili određenog člana te grupe. Ovo je ujedno i okvirna odluka Vijeća 2008/913/PUP o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije.
Moramo znati i razliku između dezinformacije i misinformacije. Dezinformacija je “lažna informacija koja se namjerno širi da bi nanijela ozbiljnu društvenu štetu”, dok je misinformacija lažna informacija koja se širi nesvjesno. Dezinformacije se mogu regulisati kroz: Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, Zakon o zaštiti od klevete i Zakone o javnom redu i miru.
Mogu se navesti dva primjera iz Zakona o javnom redu i miru, a ona su slijedeća:
- Članom 10, Zakona o javnom redu i miru Brčko distrikta, navodi se da “ko iznosi ili prenosi lažne vijesti, glasine ili tvrdnje kojim se može izazvati uznemirenje građana ili ugroziti javni red i mir, bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100 do 500 KM”.
- Članom 3, Zakona o javnom redu i miru Hercegovačko-neretvanskog kantona, “širenje lažnih vijesti” se definiše kao “s umišljajem iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti ili tvrdnji, čime se remeti javni red i mir i spokojstvo građana”, ali ovim članom se ne navode sankcije za navedeno ponašanje.
Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta se fokusira na zabranu izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, te razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko distriktu. Međutim, ovaj zakon ne obuhvata druge kategorije, kao što su: boja kože, spol, seksualna orijentacija, invaliditet i druge kategorije koje su dio međunarodnih standarda.
Maja Ćalović, iz Mediacentra Sarajevo, nas je upoznala s nekim od pozitivnih osobina društvenih mreža, kao što su: sloboda izražavanja, pronalaženje informacija i doseg ljudi širom svijeta. Neki od sadržaja koji su regulišu na Internetu su: ilegalne aktivnosti (kriminalne aktivnosti, prevare), spam, intelektualno vlasništvo (engl. copyright), govor mržnje (na osnovu rase, etničke pripadnosti, invaliditeta, nacionalnosti, religijske pripadnosti, seksualne orijentacije itd.) i sl. Ono što je zanimljivo jeste i da je Elon Musk, kupovinom Twitter-a, najavio uvođenje Politike koritenja pravog imena, što bi značilo da će korisnici ove društvene mreže morati koristiti svoje pravo ime prilikom objavljivanja sadržaja, za što mnogi smatraju da će ugroziti anonimnost korisnika.
Problem kod upravljanja sadržajem, odnosno kod njegovog uklanjanja u krajnjem slučaju, ukratko objašnjava CDA (Communication Decency Act) članom 230: “…platforme se ne mogu tretirati kao izdavači“. Ova rečenica se može objasniti da način da su platforme (društvene mreže) jedan kiosk, a novine u njemu sadržaj koji mi, korisnici, svakodnevno objavljujemo na Internetu. Nije kiosk odgovoran za ono što piše u novinama, kao ni društvene mreže za ono što mi objavljujemo na njima. Sve se više daje mogućnosti korisnicima da sami prijavljuju štetne sadržaje na Internetu, odnosno dolazi do povećane samoregulacije sadržaja.
Inicijative za poboljšanje procesa upravljanja sadržajem mogu biti: Facebook Oversight Board, Santa Clara Principles i Social Media Councils. Santa Clara Principles se mogu opisati kao jednom od boljih metoda za praćenje sadržaja na Internetu, koja sadrži određene fundamentalne, ali i operativne principe za svoje kvalitetno sprovođenje. Njeni fundamentalni principi su: ljudska prava i poštivanje procedura, razumljiva pravila i politike, kulturalne kompetencije, uloga države u upravljanju sadržajem, te integritet i objašnjivost, dok bi se kroz brojeve (statističke analize i podatke), upozorenja i žalbe sprovodio operativni dio Santa Clara principa.
Osvrnut ćemo se na, u ovom tekstu pomenut, Zakon o digitalnim uslugama, kao i na ostale zakondavne okvire i kodekse za borbu protiv štetnog sadržaja. Iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH (RAK), Maida Ćulahović je predstavila Paket o digitalnim uslugama kreiran od strane Evropske unije 2022. godine, koji predstavlja efikasniji okvir za uklanjanje štetnog sadržaja. Paket se sastoji iz:
- Akta o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) – uspostavlja obaveze pružalaca digitalnih usluga (pristup Internetu, cloud storage, društvene mreže, Internetske trgovine i sl.)
- Akta o digitalnim tržištima (Digital Markets Act – DMA) – uspostavlja pravila za velike online platforme koje djeluju kao nadzornici pristupa – engl. gatekeepers
Neke od pogodnosti što se tiče Akta o digitalnim tržištima jesu:
- mogućnost trećim stranama da uspostave interoperabilnost s njihovim uslugama
- preduzećima koja oglašavaju na njihovim platformama staviti na raspolaganje alate i informacije koje oglašivači i izdavači trebaju kako bi mogli sami neovisno provjeravati oglase objavljene na platformi
- poslovnim korisnicima omogućiti da promiču svoju ponudu i sklapaju ugovore s klijentima koji nisu aktivni na platformi itd.
Ono čime će se Regulatorna agencija za komunikacije BiH u budućnosti baviti jeste regulisanje komercijalnih sadržaja u Bosni i Hercegovini putem Direktive o AVM (audiovizuelnim medijskim) uslugama. To bi značila veća zaštita maloljetnika i šire javnosti od nezakonitog i štetnog sadržaja na platformama za razmjenu videozapisa poput YouTube-a i TikTok-a. Ukoliko bh. korisnici naiđu na nezakonit i/ili potencijalno štetan sadržaj, moći će uložiti prigovor Koordinatoru za digitalne usluge Bosne i Hercegovine, koji prigovor razmatra i prosljeđuje ga koordinatoru države porijekla. Moguća je i zajednička istraga.
Važno je istaći da Evropska unija trenutno radi na Media Freedom Act, koji bi trebao biti usvojen krajem 2022. godine.
U Bosni i Hercegovini, Akt o digitalnim uslugama će imati direktnu primjenu kao i Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Veoma je bitno obezbijediti mehanizme za zaštitu korisnika od štetnog sadržaja, te se sugerira primjena Akta o digitalnim uslugama prilikom borbe protiv širenja štetnog sadržaja na Internetu. Da li će se time baviti neka institucija na državnom nivou, to zasad ostaje samo kao pitanje.
Kako su kompanije koje rukovode najvećim online platformama zauzele internet? Objasnit će nam Bojan Perkov, istraživač iz Fondacije SHARE.
Najveće takve kompanije dolaze iz SAD-a, čiji je privredno-pravno-politički kontekst znatno pomogao u okupiranju svijeta Interneta. Biznis model američkih kompanija, kupovina ili kopiranje konkurencije i otežano sprovođenje i/ili izvršenje inostrane regulative su još neki od razloga.
Sadržaj na Internetu se moderira putem algoritama (sistema poput ContentID-a na YouTube-u) i, naravno, putem ljudi. Sljedeći prikaz objašnjava na koji način se upravlja sadržajem, a i kakvu ulogu u tom procesu imaju ljudi kao moderatori (engl. human moderators).
Ilija Lobanov, SHARE Fondacija, novembar 2021.
Gdin. Perkov je podijelio video iz Fondacije SHARE koji govori o tome na koji način algoritmi funkcionišu.
Ovom prilikom se Udruženje “Gazi Osman paša” zahvaljuje organizatorima na veoma kvalitetnom seminaru, te se nadamo da će mehanizmi zaštite protiv širenja štetnog sadržaja biti od velike i značajne pomoći i koristi korisnicima širom svijeta, ali i u Bosni i Hercegovini. Zasada, postignut je samo politički dogovor u vezi Akta o digitalnim uslugama, dok se još uvijek čeka na njegovo formalno usvajanje. Ovim Aktom se očekuje veća transparentnost i odgovornost platformi, a samim tim i velike kazne, ukoliko dođe do njegovog kršenja.
Izvor: lonac.pro
