Prava rijetkost je čuti da se neki zdravstveni djelatnik po završetku fakulteta umjesto na odlazak u Njemačku odluči na ostanak u Bosni i Hercegovini. Gotovo nevjerovatna je tim više da se neko odluči da svoju lokalnu zajednicu čak i kanton zamijeni nekim drugim.
Na taj korak odlučio se 33-godišnji Faruk Aganović, ljekar opšte prakse koji je rodni Lukavac u Tuzlanskom kantonu zamijenio Hervegovinom i zaposlenjem u Domu zdravlja Konjic.
“Više je tu razloga. Među ostalim, pored posla, tu su i neki hobiji van poslovnih aktivnosti što čovjek voli da radi. Prvobitno je posao bio cilj. Želio sam da odmah nakon završetka fakulteta da počnem da radim. S tim da je bio konkurs ovdje u Konjicu. Predao sam. Tako da nisam puno bio na birou. Istoveremeno volim prirodu, brdski biciklizam. Konjic je opština koja u Bosni i Hercegovini nudi najviše toga, počevši od jezera, planina, lijepih rijeka. Ima sve ono što čovjeku treba za taj neki vid sadržaja, ima sve što je potrebno”, navodi Aganović.
Smatra kako nije napravio nikakav poduhvat, više cijeni da je to nekakav normalni slijed.
“Rekao bih da je normalan slijed. Bilo je toga i ranije. Meni je otac pričao da je jedan stomatolog, doktor iz Konjica, došao u Lukavac da radi. Ostao je tamo. Znam da i dan-danas radi. Znam dosta mojih kolega koji po završetku fakulteta moraju, da tako kažem, hljeb tražiti negdje dalje, tako da su raspoređeni od Hercegovine preko srednje Bosne do Krajine. Neko uspije pronaći posao i u svom mjestu. A, neko i ne želi ostati u svom mjestu jer mu je dosadilo, ne sviđa mu se, želi neku promjenu. Tako da po meni su to neke normalne stvari. Sve zavisi ko šta voli, ko šta želi i kome se pruži kakva prilika. Ko želi ostati u Bosni i Hercegovini, ostane. Neko želi napustiti Bosnu i Hercegovinu. Odluči to na polovini studija tako da su na neki način već sebi utabali put”, kaže Aganović.
Na pitanje da li se pokajao što je došao u Hercegovinu, u Konjic, za sve ima veoma kratak odgovor: “Nisam.”
Ima jasnu poruku svim mladima u Bosni i Hercegovini.
“Za početak najbitnije je da počnu da rade, da ne gledaju to da li će morati ili ne otići od kuće. Svaki prvi korak je težak. Ali, čovjek se brzo navikne na svaku promjenu. Ta promjena ne znači, odnosno ne mora da znači da je zauvijek, za stalno. Uvijek se može, ako se tu ne osjeća dobro i ugodno, promijeniti i sredina i posao. Na kraju krajeva, mi ništa ne moramo u životu. S obzirom na to da smo kao mladi ljekari u Konjicu došli, imali smo konstruktivan razgovor sa načelnikom općine Osmanom Ćatićem, koji nam je opisao plan viđenja Doma zdravlja, ostanka ljekara u Konjicu. Rekao nam je u smislu da će pružiti sve moguće uslove za normalan rad, edukaciju, specijalizacije. Smatram da se radi dobro na tom planu. Bilo je tu govora i o rješenju stambenog pitanja, što je jako dobra stvar. Mislim da svako od nas treba da gleda i na taj vid, da se stambeno obezbijedi i da može dalje planirati da se odredi ka onome što ide poslije toga”, navodi Aganović.
– Bolja, infrastruktura, plate, olakšice… –
Ističe i šta je to potrebno mladim u Bosni i Hercegovini o čemu bi trebalo da povede računa svaka lokalna zajednica, ali i ostali nivoi vlasti.
“To je bolja infrastruktura, bolji uslovi rada, sigurne plate, olakšice pri kupovini nekretnina, olkašice pri zapošljavanju, prikupljanje papirologije. To pogotovo sada u vrijeme kada nedostaje ljudi, ljekara, radnika bilo koje struke od majstora i zanatlija do visokoškolovanih ljudi. Treba tu napraviti dosta nekih olakšica da to ide nekako lakše i da se ljudi pridobiju i ostanu u Bosni i Hercegovini. Jer, bombarduju se sa svih strana svim negativnim vijestima. I malo čovjeku treba da mu sve prelije čašu, pokupi porodicu, a kamoli jedan čovjek bez porodice kojem je puno lakše da to učini”, kaže Aganović.
Izvor: bhrt.ba
