Poezija u svijetu mašte + originalna pjesma “Sunce”

Poštovanje svima koji čitaju ovo! Moje ime je Anđela, a ovo je prvi put da pišem svoj članak ovdje. U ovom članku bih htjela svima da vam prikažem koliko zapravo sama poezija ima uticaj na naše svakodnevne živote. Kao primjer ću vam navesti skorašnji događaj u mome gradu, Prijedoru, od strane “Udruženja žena u umjetnosti”. Povodom internacionalnog Dana žena održano je veče poezije, slikarstva i muzike. Imala sam čast da predstavim svoju novu pjesmu “Sunce” koju ću podijeliti i sa vama večeras.

Sa slovima se susrećemo svakim novim danom i od njih ne možemo pobjeći. Vremenom se ona sklapaju u riječi i sve to se stapa u stihove koji predstavljaju mapu snova. Poezija je fascinatna kulturna umjetnost koja nam pruža bijeg od realnosti i poseban ulazak u naš mali svijet u kom je sve ljepše. Kada se susrećemo sa emocijama, obično to iskazujemo kroz plač, ali ono što ja lično radim jeste upravo suprotno. Ja sve svoje emocije prenesem na papir i time doprinesem svom životu i naravno, životu ljudi oko mene. Svojim pjesmama čovjek ima moć da promjeni druge ljude i utiče pozitivno na njih. Mnogo puta sam se lično susrela sa osobama koje su se pronašle u mojim pjesmama i potom mi se zahvaljivale, a vjerovatno slični stihovi leže i u njima te čekaju da budu oslobođeni. Svako od nas može da piše, sve što treba jeste da pronađe unutrašnji mir i tako kontroliše svoje emocije kako bi one izlazile na ovaj način. Nekome je mir u pejzažu, nekome u izležavanju pored rijeke ili nekog drveta, nekome je pak u slušanju pjesama. Svako ima nešto što ga čini sigurnim i baš tada u tom momentu on može da shvati koliko zapravo želi svoje misli i osjećaje da prebaci na papir. Inspiracija je nešto što svakoga kopka ali ona je najlakša za pronaći. Svuda je oko nas. Ima je u pjesmama i muzici, ima je u citatima, a ima je i svuda po društvenim mrežama. 

——————————————————————————————

Što se tiče moje pjesme “Sunce” konkretno, posebna je po činjenici da je napisana za sve žene ovoga svijeta i za one koji se tako osjećaju. Sve su one osjećajne i jake, te im treba sigurnost i stub. Treba im dom. Predstavila sam to kroz njihovu bol i patnju koja potiče još od davnih vremena i traje dan danas. Borba protiv sistema, čekanje muža da se vrati sa bojnog polja a dolazi samo nervozni poštar sa telegramom, teški poslovi koje rade da bi prehranile porodicu, žrtva u nasilju. Sve to i mnogo više je život neke tamo žene koja samo zaslužuje da bude voljena. Zato sam ovom pjesmom pokazala šta sve one imaju i šta sve zaslužuju. Nakon svega, žena je Sunce koje vječno grije.

Hvala na pažnji ! Očekujte još zanimljivih članaka 😀 

Poezija u svijetu mašte + originalna pjesma “Sunce” (lonac.pro)