Mnoga sela su tokom rata u Bosni i Hercegovini ostala bez stanovnika. I onaj mali broj ljudi što se u njih nakon rata vratio, odlazi ili umire i sve je više praznih sela.
Prema podacima popisa iz 2013. u 1.486 sela u BiH živjelo je manje od deset stanovnika. Oko 500 sela je potpuno prazno i u njima više ne živi niko. U 804 sela nema djece. Razlozi iseljavanja sela su rat na prvom mjestu, zatim migracije “selo-grad”, a posljednjih nekoliko godina masovni odlazak radno sposobnog stanovništva iz sela u zemlje EU.
Krušev Do, najudaljenije selo u opštini Srebrenica nekada je imalo blizu 400 stanovnika. Nakon rata i povratka preživjelih danas je ovdje svega 30-ak povratnika koji tu stalno žive. Većinom su to stariji ljudi kojim imaju 70-ak i više godina. Najstariji stanovnik je bila Habiba Špiodić koja je nedavno preminula u 87. godini.
Fehim Habibović ili Hadžija kako ga svi zovu, za N1 kaže da mu je veoma žao komšinice sa kojom se poznavao cijeli život.
“To je majka koja se vratila u Krušev Do gdje se rodila i živjela do zadnjeg uzdaha. Tugovala je do smrti, jer joj dušmani ubiše dva sina i snahu sa dvoje unučadi, malu djecu od tri i pet godina. To su bile prve žrtve iz našeg sela na početku rata”, kazuje Fehim.
Hadžija od ranog proljeća do kasne zime bude u selu gdje se rodio i proveo rat, pa je zarobljen i odveden u Logor Šljivovica u Srbiji odakle je posredstvom Crvenog Krsta i UNHCR-a deportovan u Švicarsku. Tamo je živio nekoliko godina, a danas sa suprugom samo zimuju u tom dijelu svijeta. O životu u selu kazuje:
“Putevi su nam loši, nešto smo sami i uz pomoć prijatelja i malo donacije uspjeli asfaltirati kroz selo, ali još je 22 kilometra šumskog makadama do glavnog asfalnog puta. Zato smo mi i susjedna Luka zimi često odsječeni od svijeta, jer snijeg zatrpa put, nestane struje i signala telefona a do najbližeg ljekara ili prodavnice je 50 kilometara.”
Navodi kako u selu nema ni škole.
“Poslije rata školska zgrada je obnovljena, ali škola nikad nije proradila zbog nebrige nadležnih, tako da djece u selu nema. To je jedan od razloga što je i mladost otjerana iz Kruševa Dola. Mladi ljudi jednostavno nemaju motiva da ostanu na selu. Od poljoprivrede je ovdje teško opstati, iz našeg sela niko nije dobio posao. Vlast treba da nagradi rad na selu, da mladim daju pomoć za početak i kakve subvencije. Do danas su u selu živjele četiri žene od kojih najmlađa ima 83 godine. Evo Habiba je preselila i bojim se da u narednih 15-ak godina, ovdje neće biti nikoga“, kaže Hadžija za kraj.
Prema popisu stanovništva BiH iz 1991. godine, opština Srebrenica je imala 36.666 stanovnika, koji su živjeli u 81 naseljenom mjestu. Većina ljudi je živjela u 80 sela dok je samoj Srebrenici živjelo oko 7.000 stanovnika.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH u Srebrenici je po popisu iz 2013. godine prijavljeno 13.409 stanovnika. Ovaj broj je po mnogima preuveličan predizbornim malverzacijama, a značajno je smanjen posljednjih godina sve većim odlaskom cijelih porodica, posebno mladih.
Procjenjuje se, prema nezvaničnim podacima, da na 527 km², kolika je površina područja opštine Srebrenica sada stalno živi do 5.000 ljudi dok je taj broj u ljetnom periodu nešto veći. Srebrenica je posljednjih godina izgubila najviše stanovništva u regiji Birač.
Procjenom koja je rađena tokom 2021. imala je 11.068 stanovnika, što je za 2.341 ili 17,46 posto manje u odnosu na 2013.
Ne samo iz sela, ljudi odlaze i iz gradova. Kako i ne bi kad pored toga što npr. u Srebrenici ne vide perpektivu je se ne mogu zaposliti, a nemaju ni mnogo toga što je u današnjoj civilizaciji normalno za život. Ovdje je više kladionica nego zanatskih radnji. Odavno je poznato da nema pekare, mesare, prodavnice obuće, odjeće, čak ni autobuske stanice a o kulturnim i zabavnim sadržajima da na govorimo.
U BiH se u opstanak sela gotovo ništa ne ulaže dok u zemljama iz okruženja nije tako. Tako npr. čovjeku koji ostaje na zemlji i odluči baviti se poljoprivredom u Sloveniji država nudi 45.000 eura. U Srbiji se zagovara ideja da mlade ljude vrate na selo tako što će im dodijeliti 25-50 hektara državnog zemljišta s jednim jedinim uslovom u – da se zemlja obrađuje. Srbija ima 1.200 napuštenih sela, a u 150.000 kuća niko ne živi.
Bosna i Hercegovina je i po demografskim podacima postala zemlja staraca, jer odnos broja penzionera i radnika se gotovo izjednačio 1:1 dok je za vrijeme bivše Jugoslavije taj odnos bio 1:3.
Da BiH nema odgovarajuću politiku za zadržavanje i sprečavanje odlaska mladih vidi se i po tome što se i sve više Bosanaca i Hercegovaca odriču i državljanstva. U posljednjih 20 godina državljanstva BiH odreklo se 93.210 osoba.
Izvor: akta.ba
