Među brojnim Bosancima i Hercegovcima koji su, prema procjenama zvaničnih institucija, u posljednjih 25 godina u domovinu poslali više od 100 milijardi maraka – rijetki su oni koji su novac uložili u stvaranje nove vrijednosti. Jedan od njih je Samir Vilić.
On je sa suprugom Lejlom u Podastinju kod Kiseljaka, novcem zarađenim u Švicarskoj, realizirao višemilionsku investiciju – farmu za uzgoj romanovske ovce. Matično stado uvezeno je iz Češke, a cilj mu je u potpunosti zaokružiti proces proizvodnje hrane i povećati uzgoj.
Osam godina nakon što je prvo matično stado ovaca, koje znalci nazivaju carskim i koje dva puta godišnje ojagnje i po šestoro janjadi, iz Češke stiglo nadomak Kiseljaka, farmu je obišla i vrsna uzgajivačica Michaela Kvis, u čijoj je zemlji uzgoj ozbiljna naučna disciplina.
– U Češkoj ovce imaju matičnu knjigu i pedigre, mi radimo ultrazvuk, vaganje četiri puta, DNK kontrole roditelja, mi radimo da svaka generacija bude bolja. Za nas je vrlo važno da buduće generacije bude veća i plodnija, da bude više jagnjadim da bude viši prirast – kazala je Kvis.
Za uspjeh u uzgoju ovaca donedavno neuobičajenih za ove prostore najbitnija je, kažu, ljubav prema životinjama i želja za učenjem. Nedžad Babić jedan je od ranika na farmi. Hrani ih obrocima pripremljenim po pažljivo biranom receptu – i odaje nam tajnu da su manje zahtjevne od domaćih pramenki.
– Za onom moraš skakati, ona ne može na jednom mjestu. Danas ćeš preći sto kilometara, a ovdje si na jednom mjestu. Nahraniš ih izjutra. Ako imaš janjenje – ovca se ojanjila, odvoji ih u boks. Lakše je s ovim ovcama raditi – kaže.
No, treba znati i poštovati struku, što garantira bolje rezultate nakon kojih slijede novi ciljevi i proširenje proizvodnje. Kvis ističe kako je farma radi vrlo dobro.
– Mi pratimo i krvne linije, imamo namodernije softvere. Nije ovo jednostavno, ali ako ima ljubavi, a kod nas ima ljubavi, to će sigurno da uspije. Kad ova farma postigne sve svoje kapacitete, cilj je da se negdje u okolini Kiseljaka napravi još jedna farma, ali većeg kapaciteta, mi se nadamo da ćemo da proširimo proizvodnju – kaže Vilić.
I dok Samir i Lejla planiraju proširenje uzgoja, ali i potpuno zaokruženje procesa prizvodnje hrane, nadaju se da će i država konačno shvatiti važnost uzgojnog procesa.
Kako je istakla i njihova gošća, nelogično je da Bosna i Hercegovina u, kojoj se ovca romanov uzgaja duže nego u Srbiji, još nema matičnu knjigu, a bez nje, znaju to stručnjaci, proces uzgoja nije konačan.
Izvor: zdici.info
