Radna grupa za popis nematerijalne baštine koja je formirana na prijedlog UNESCO kancelarije u Sarajevu i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, a u suradnji sa JU Muzej Sarajeva, sastavila je prijedlog Liste nematerijalne kulturne baštine Kantona Sarajevo.
Na listi su: Sevdalinka, Proslava sv. Ante Padovanskog na Bistriku, Aščinice – mjesta na kojima se pripremaju i služe tradicionalna jela, Sarajevski ćevapčići, Džandar baklava, Sarajevski samun/somun – umijeće pripreme i način upotrebe, Kujundžije/Zlatari, Muvekit – umijeće navijanja i održavanja satnog mehanizma “a la turca” na Sahat kuli, Izrada filigranskih predmeta (kujundžijski zanat i zlatarski zanat), Pravljenje i upotreba đulbešećera – slatka od ruže, Tradicionalni život stanovnika bjelašničkog kraja, Kazandžijski zanat, Krsna slava, Hodočašće na grob Rav. Mojsija Moše Danona, Sarajevski Purim, Sarajevski žargon, Ramazanski top, Sarajevski krug želja/Sarajevski duhovni put i Umijeće izrade sarajevske papuče.
Predsjednica Radne grupe bila je muzejska savjetnica i predsjednica ICOM-a BiH Alma Leka, te članovi mr. sc. Mirela Šečić Miličević, ekspert za nematerijalnu kulturnu baštinu, Federalno ministarstvo kulture i sporta; prof. dr. Lejla Kodrić Zaimović, profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i informacijske nauke, Filozofski fakultet UNSA; mr. sc. Lebiba Džeko, muzejska savjetnica, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine i Amra Madžarević, muzejska savjetnica, Muzej Sarajeva.
Predsjednica Radne grupe Alma Leka u razgovoru za Fenu istakla je da je izvršeno preliminarno identificiranje i definiranje jednog broja elemenata nematerijalne kulturne baštine prisutne na teritoriji Kantona Sarajevo. Prijedlozi su sačinjeni tako da ukazuju na raznovrsnost i bogatstvo tradicionalnog kulturnog stvaralaštva u Kantonu, obuhvatajući kulturne identitete svih građana, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
“Važno je napomenuti da je ovaj popis elemenata nematerijalne baštine Kantona Sarajevo u ovom momentu početni i pokazni primjer koji bi se trebao, nakon usvajanja i objave, nastaviti dopunjavati i ažurirati sa novim prijedlozima”, potcrtala je Leka.
Ona navodi da je sljedeća faza rada na Listi kontakt sa nositeljima elemenata navedenih u listi i dobijanje njihove pisane saglasnosti za upis, na Preliminarnu otvorenu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa/baštine Federacije Bosne i Hercegovine, koja je dio Preliminarne otvorene liste nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
“Na ovaj način bi se dobili svi podaci potrebni za donošenje rješenja o upisu elemenata nematerijalne baštine sa područja Kantona Sarajevo. Za dugotrajne i uspješne rezultate na ovom području potrebni su veliki napori svih razina našeg društva: stručnih institucija, udruženja građana i privatnog sektora”, navela je Alma Leka.
Govoreći o karakteristikama predloženih dobara na listi nematerijalne baštine, muzejska savjetnica i predsjednica ICOM-a BiH Alma Leka kaže da su tu između ostalog i međukulturni dijalog, tolerancija, ljudska kreativnost i kulturna raznolikost Sarajeva.
Leka je istakla da je nematerijalna kulturna baština glavni pokretač kulturne raznolikosti i garant održivog razvoja u Kantonu Sarajevo, unutar kojeg se kroz usmenu tradiciju i jezik, potom scensku umjetnost, društvenu praksu, rituale i praznike izražavaju kreativnost, znanje, vještine i duh ljudi koji ga stvaraju. Njegovanjem, očuvanjem i prenošenjem ove “žive kulturne baštine”, čuva se historija, kultura i tradicija, što izaziva osjećaj identiteta i kontinuiteta naroda koji žive u Kantonu Sarajevo.
“Razumijevanje nematerijalne kulturne baštine različitih zajednica pomaže u međukulturalnom dijalogu i potiče međusobno poštivanje drugih načina života. Upravo su kulturna raznolikost, multikonfensionalnost i duga tradicija održavanja autentične kulturne baštine faktori koji su doprinijeli i doprinose specifičnom nematerijalnom kulturnom naslijeđu kakvo Kanton Sarajevo ima danas”, ocijenila je Leka, dodavši da su način čuvanja i prenošenja nematerijalne kulturne baštine rezultat višestoljetne sedimentacije i isprepletenosti kulturnih izraza u Sarajevu.
Ona smatra da je nematerijalna kulturna baština veoma važan segment cjelokupne baštine.
“Kad kažemo nematerijalna baština mislimo na “živu kulturu” koja prolazi kontinuirane evolutivne procese u skladu s društvenim promjenama“, precizirala je u razgovoru za Fenu muzejska savjetnica i predsjednica ICOM-a BiH Alma Leka.
UNESCO Konvencijom iz 2003. nematerijalna kulturna baština je definirana kao prakse, prijedlozi, izrazi, vještine kao i svi povezani instrumenti, objekti, vještački proizvodi i kulturni prostori koje zajednice, grupe, a u nekim slučajevima i pojedinci priznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa. BiH je ovu Konvenciju ratificirala 16. jula 2008. godine. U cilju očuvanja nematerijalne kulturne baštine svaka zemlja članica Konvencije uspostavlja jedan ili više inventara/lista/popisa na njenom teritoriju, što je i obaveza.
“Prema Zakonu o zaštiti kulturne baštine KS (Sl. novine KS 2/00) u članu 2 – zaštita, korištenje i obnova baštine djelatnost je od značaja za očuvanje kulturnog identiteta naroda u Kantonu i ostvarivanje prava na taj identitet. Ovaj Zakon star je 22 godine i ne prepoznaje termin nematerijalno kulturno dobro. Nadalje, Zakon o muzejskoj djelatnosti KS (Sl. novine KS, br. 13/17) navodi da se očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa provodi čuvanjem zapisa o njima, kao i podsticanjem njihovog prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama, a Pravilnikom o evidentiranju i načinu čuvanja zapisa o nematerijalnom kulturnom dobru (Sl. novine KS, br. 1/19) reguliraju se sadržaj i način vođenja evidencije i način čuvanja zapisa o nematerijalnom kulturnom naslijeđu koje se čuva u muzejima i galerijama u KS, te u muzejima, galerijama i zbirkama unutar ustanova i drugih pravnih lica u KS, kao i postupci koji se odnose na evidentiranje i čuvanje zapisa o nematerijalnom kulturnom naslijeđu”, navela je.
Pod mjerama zaštite koje bi doprinijele radu na očuvanju, promociji i zaštiti elemenata nematerijalne baštine u KS, pojašnjava Alma Leka, podrazumijeva se i osvješćivanje i senzibiliranje javnosti i lokalne zajednice o vrijednosti i krhkosti nematerijalne baštine, osobito među mlađim naraštajima, organiziranje posebnih obrazovnih programa, ali i programa obrazovanja unutar zajednica i skupina na koje se ti programi odnose.
Alma Leka također navodi da je jedan od prijedloga Radne grupe kada su u pitanju aktivnosti na zaštiti ove vrste baštine, odnosno aktivnosti na valorizaciji, popisivanju, dokumentiranju i promociji nematerijalne kulturne baštine Sarajeva i osnivanje centra ili odsjeka za nematerijalno kulturno naslijeđe Kantona Sarajevo pri Muzeju Sarajeva.
“Navedeni centar ili odsjek bi svjedočio o važnosti nematerijalne kulturne baštine i o njezinoj zaštiti, u kojem bi se realizirali svi daljnji koraci, te radio u skladu sa ciljevima UNESCO-ove Konvencije – osvješćivanje javnosti o vrijednosti i krhkosti nematerijalne baštine koja je izložena različitim društveno -historijskim utjecajima što dovode do njezina nestajanja. Posebice među mlađim naraštajima, zatim organiziranje posebnih obrazovnih programa, ali i programa obrazovanja unutar zajednica i skupina na koje se ti programi odnose, dijelilo znanje i iskustvo, senzibilizirala javnost i lokalna zajednica, te osmišljavale i realizirale aktivnosti i programi u KS”, podvukla je.
Leka je kazala da bi podršku radu budućeg centra trebala dati stručna komisija koja bi se formirala pri Ministarstvu kulture i sporta KS. Zadatak ovog tijela bi bila valorizacija i obrada prijedloga za upis na uspostavljenu Listu, davanje smjernica i uputa u skladu sa načelima Konvencije 2003. Ovakav sistem koji podrazumijeva stručnu komisiju pri nadležnom ministarstvu postoji u zemljama okruženja, a članovi su stručni djelatnici – etnolozi, historičari, vanjski suradnici iz naučnih instituta, fakulteta, muzeja i srodnih ustanova, stručnjaci za tradicijsku kulturnu baštinu..
“Tradicija i običaji sastavni su dio kulture svakog naroda, i vrlo su važni za stvaranje vlastitog identiteta, jer u usporedbi s običajima iz drugih kultura mogu se prepoznati razlike, ali i sličnosti koje povezuju te dvije kulture. U tom smislu je vrlo važno očuvati svoj vlastiti kulturni identitet i stvari koje svaki narod, grad i zemlju čine jedinstvenim i prepoznatljivim u svijetu”, podvukla je Alma Leka u razgovoru za Fenu.
Izvor: akta.ba
