Bišćanin Damir Mašić je poznati bosanskohercegovački pisac, pjesnik i publicist, koji iza sebe ima dvanaest objavljenih knjiga.
Pisanjem se aktivno bavi od 2014. godine, a njegove najpoznatije knjige su “Soldat ljubavi”, “Striptiz duše” i “Naručje sudbine”. U razgovoru za Akta.ba je pričao o svom putu iz poznate rep grupe “TNT”, pa do početka pisanja i objavljivanja prvih knjiga.
“Svoje pisanje počeo sam još u osnovnoj školi, a pjesme koje sam pisao su obično završile negdje ispod kreveta. Pisanje pjesama gledao sam kao ispušni ventil. U srednjoj školi, tačnije 2003. godine osnovali smo rep grupu “TNT” koja je postala poznata na USK kantonu. Uskoro smo imali prve nastupe, svoju radio emisiju, a jedno vrijeme bavili smo se i produkcijom. Međutim grupa se raspala 2006. godine i nakon toga nastavio sam opet sa pisanjem pjesama ali ih nisam objavljivao. Tako je bilo sve do 2013. godine, kad sam se prijavio na takmičenje za najbolju pjesmu o rijeci Uni. Tu sam osvojio treće mjesto, a publika je prepoznala moje pisanje i stvarao se lagani pritisak na mene da nastavim pisanjem i objavljivanjem pjesama, kao i da izdam prvu knjigu. To sam i učinio već 2014. godine, kad sam izdao knjigu pjesama “Soldat Ljubavi”. Odmah sam krenuo i sa stranicom, tako da sam polako napredovao u karijeri pisca”, ispričao je za Akta.ba.
Damir kaže da je za svaku knjigu potrebna inspiracija, a on svoju pronalazi tokom noći.
“Kad se ugase svjetla i svi odu na spavanje, tad dobijem ideje za neke nove knjige, nova pisanja. U suštini kad počnem pisati knjigu, ja već nju imam napisanu u glavi, samo dodajem nekad drugačije nešto, stvarajući zaplete. Pisanje knjige je jednako zanimljivo kao i čitanje. Sam sebe iznenadim nekim zapletima, nekim drugačijim razvojem događaja”, rekao je.
PREŽIVLJAVANJE I STVARALAŠTVO
Na pitanje kako biti kreativan u procjepu između preživljavanja i stvaralaštva, odgovara da je jako teško naći nešto unikatno jer je mnogo pisaca, odnosno onih koji žele pisati i postati tako “popularni”.
“Na tržištu mogu reći da ima kvalitetnih knjiga, ali budimo realni ima i knjiga koje uništavaju ugled drugih knjiga. Ako takve knjige dođu u ruke čitaoca, one mogu zgaditi čitanje domaćeg štiva. Tako da čitaoc počne izbjegavati naše tržište i naše pisce. Publici treba ponuditi nešto što će im lahko leći na dušu, što će čitati u dahu. Zbog toga je potrebno biti kreativan. Pored mnogih obaveza kako poslovnih tako privatnih, trudim se naći pravi trenutak i prave riječi, da bi moja kreativnost izašla na vidjelo u onom smislu u kojem očekujem od sebe”, pojasnio je Damir.
Nedavno je imao i promociju svoje knjige “Majčin amanet”.
“Gdje god sam promovisao knjigu, misleći na Cazin, Veliku Kladušu i Banoviće, napunio bih salu gdje se održava promocija. To govori o tome da još ima ljudi koji vole pisanu riječ. “Majčin amanet” ima tu ciljanu publiku, a to smo u suštini svi mi koji se sjećamo majčinih savjeta, izreka, njenih toplih riječi. Ta knjiga je kao spomenik našim majkama koje su borile se da nas odgoje i izvedu na pravi put”, pojasnio je.
NEDOSTATAK ČITALAČKE KULTURE
Nedostatak čitalačke kulture poguban je za razvoj ličnosti i čovječanstva, a da su se prilike u tom smislu pogoršale mišljenja je i Damir.
“Naročito u zadnje vrijeme, kad smo sve više okrenuti ekranima, a sve manje knjigama. Na ekranima gledamo video klipove koji nas tjeraju da ne razmišljamo o svojim problemima, nego nam probleme trpaju pod tepih. Onog dana kad više ekrani ne budu mogli da nam pokriju sve sikiracije, mi ćemo se okrenuti tabletama. Knjige nas uče, knjige nam daju pouku, zbližavaju sa drugim sudbinama, pokazuju smjerove i daju nadu. Međutim malo je danas onih koji imaju strpljenja pročitati neku knjigu. U čitanju je spas! Ako prestanemo čitati, učiti, stvarati, šta nam ostaje i šta generacijama koje dolaze od nas ostaje”, zapitao se.
Smatra i da je položaj pjesnika/pisaca i knjige u BiH jako loš.
“Naročito sam razočaran odnosom vlasti prema piscima i pjesnicima. Obično smo oslonjeni na pomoć sponzora. Jedino u BiH mislim da pisci još moraju “prositi” ponajviše od dijaspore, kako bi izdali knjige. Gradska vlast u Bihaću također ne pomaže pisce, ne zove ih na neke svečanosti, niti ima sluha za svakog ko imalo pokaže neki talenat vezan za pisanje ili slikanje”, rekao je.
Pored knjiga, Damir ima veliki broj pratioca na društvenim mrežama, a njegovu facebook stranicu prati više od pedeset hiljada ljudi.
“Obično volim reći, da mi nije bitno koliko me prati ljudi nego koliko njih primjenjuje nešto što govorim. Također, nije mi bitno da prezentiram sebe kao osobu, nego svoje pisanje. Sve što uradim dobra želim ostaviti za onaj svijet, na kojem ćemo biti pitani za ono što smo radili, a za ovaj samo dio toga, odnosno ono što zaradim pisanjem knjiga. I ako od zarade ne možemo živjeti, nego samo štampati nove knjige i to je u suštini slika pisaca danas u većini slučajeva. Ipak tih 50.000 je produkt dugogodišnjeg rada i pozivanja u dobro. Skoro devet godina aktivnog pisanja, dovelo je do toga da danas imam stranicu koju prati toliko ljudi”, ispričao je.
Svojim pisanjem želi da ljude poziva u dobro, da čine dobro, da sebi gledaju dobro i da ne očekuju od nikog osim od Dragog Boga pomoć. Da budu dobri roditelji, dobra djeca, dobri supružnici.
“Kroz tople riječi želim pozivati u dobro, ali i osuditi ono što ne valja i one koji ne valjaju”, naglasio je.
Planovi koje ima u budućnosti su prvo reizdanje knjige “Alma”, pa tek onda može početi razmišljati i o novoj knjizi.
Damir je za kraj razgovora podijelio i par savjeta za mlade pisce koji počinju ili već pišu.
“Ne odustajte od svojih snova i ciljeva i posavjetujte se sa ostalim piscima koji će ocijeniti vaš rad. Ako vjerujte u sebe i svoj talenat onda ga koristite u činjenju dobra, u pisanju dobra i zapamtite uspjeh ne dolazi preko noći”, poručio je.
Razgovarala: Erna Salkić
Izvor: akta.ba
