SARAJEVO – Ljubav prema knjizi i čitanju kod destogodišnje Farah Trešnjo javila se dok je imala četiri godine. Dok još nije znala da čita, Farah je uživala slušajući mamu dok joj čita omiljene slikovnice i knjige.
Ova djevojčica je događanja sa svog ljetnog raspusta pretočila u knjigu “Izvodili smo bijesne gliste na raspustu”. I naravno, ne misli stati. U planu je da i dalje piše o svojim prijateljima, raspustima, putovanjima…Farah je najmlađa književnica u Bosni I Hercegovini.
Učenica je četvrtog razreda Osnovne škole “Isak Samokovlija” u Sarajevu, predsjednica razreda i odličan đak. Događaje sa raspusta, zaboravljene igrice i prijateljstva pretočila je u knjigu čiji su akteri svi njeni prijatelji.
Ova djevojčica je događanja sa svog ljetnog raspusta pretočila u knjigu “Izvodili smo bijesne gliste na raspustu”. I naravno, ne misli stati. U planu je da i dalje piše o svojim prijateljima, raspustima, putovanjima…
“Oduvijek sam htjela da napišem knjigu. Još dok sam bila mala, imala sam tri ili četiri godine, htjela sam da jednog dana čitam svoju knjigu. Tako sam prošle godine, možda u septembru, došla na ideju da napišem knjigu o druženju s prijateljima na raspustu, našem prijateljstvu i igrama koje smo igrali”, ispričala je Farah.
Knjigu je napisala za pet mjeseci, a promocija je održana u aprilu, na njen rođendan.
“Cilj mog pisanja i ove knjige je bio da se djeca više druže, igraju zajedno, a ne preko nekih video igara. U knjizi sam pisala o tome kako se možeš zbližiti sa nekim i postati pravi prijatelj. Bit je da djeca shvate da nisu potrebni mobiteli da s nekim budeš prijatelj već pravo druženje i igra”, kazala je Farah.
Ljubav prema čitanju javila se još u vrtiću. Sa četiri godine se uključila u dječiju čitaonicu “Bubamara”, grupa u dječijem odjeljenju Biblioteke Sarajeva gdje dolaze djeca od četiri godine do polaska u školu.
“To je ustvari biblioteka – vrtić. Ovdje sam od četvrte godine. Svaki dan bih pročitala slikovnicu”, ispričala je Farah.
Već ima planove i za drugu knjigu.
“Uskoro planiram da počnem da pišem novu knjigu koja bi se zvala isto, samo što bi u zagradi stojalo ‘nastavak’. Planiram da u ovoj knjizi dodam još jednu igru koju smo igrali – Indijanci i kauboji. Planirala sam da počnem da pišem ali na mobitelu jer nam ne radi računar. Međutim, na mobitelu je to jako teško. Planiram od neke svoje zarade da kupim računar da mogu da pišem”, kazala je Farah.
Ova desetogodišnja djevojčica tokom raspusta volontira u biblioteci – stavlja knjige u izlog, ali i predlaže knjige ljudima koji dođu. Na zimskom raspustu maloj djeci koja su u vrtiću čita slikovnice.
Farah ljubav prema čitanju i pisanoj riječi ne drži samo za sebe. Ona tu ljubav dijeli i prenosi na svoje drugare pa se može reći da je pravi promotor čitanja. Svoje drugare dovodi i u biblioteku kako bi i oni postali aktivni članovi.
Velika podrška su joj, pored porodice, i tete iz biblioteke. Vesna i Suzana su tu za nju, podrška u svakom smislu. One su zaslužne za njenu ljubav prema čitanju.
“One su me učile da je čitanje važno. Kroz čitanje možemo da shvatimo šta znači prijateljstvo”, kazala je Farah.
Djeci je poručila da treba više da izlaze vani, da se igraju i druže.
“Jer na kraju, prijatelji jedini ostanu. Tu su i video igre koje mnogo štete, a neka djeca postanu i nasilna, zavisno koje igraju”, ispričala je Farah.
Želja joj je da knjigu prevede na engleski jezik, ali prije svega da njena knjiga bude lektira u školama.
“Želim da bude lektira u školama jer mnoga djeca ne vole da čitaju, a ova knjiga je zanimljiva i smiješna. To djeca vole da čitaju, pa bi možda uz moju knjigu zavoljeli čitanje”, dodala je Farah.
Piše: Vesna Bešić
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
