Opština Bratunac je smještena u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Unutar granica entiteta Republika Srpska (BiH) graniči s opštinama Zvornik, Srebrenica i Vlasenica, a rijekom Drinom u dužini od 68 km graniči s Republikom Srbijom. Prema posljednjim dostupnim podacima (popis iz 2013.) u općini Bratunac živi 20.340 stanovnika, od čega je 10.091 muškaraca i 10.249 žena. Od ukupnog broja žena, 50,9% nemaju nikakvo ili imaju samo osnovno obrazovanje. Što se tiče ekonomske aktivnosti, 4.977 žena je neaktivno. Najčešći razlozi neaktivnosti jeste prijevremena penzija, status domaćice, nesposobnost za rad i drugo. U ovoj opštini, živi i veliki broj nezaposlenih žena i djevojaka, kao i žena nedefinisanog statusa (žene kojima je u ratu prestao radni odnos, a još uvijek nemaju godina za starosnu penziju, a nisu više zapošljiva radna snaga) kao i kategorija mladih žena koje su obrazovane, ali nemaju mogućnosti zapošljavanja.
Ako ste pomislili_e da je ovo još jedan u nizu tekstova o demografsko-h(i)istorijskoj slici opštine Bratunac, varate se. Ovo je priča koja se rijetko piše ili priča, jer tako to biva kada treba istaknuti sjajne žene koje danonoćno grade i doprinose svojoj lokalnoj zajednici. U ovom istom Bratuncu u kojem vlada “status neaktivnih žena” , Nada Marković, aktivistkinja, borkinja, heroina današnjice, godinama snažno podržava i ne zaboravlja žene na lokalu. Ova neumorna i fantastična aktivistkinja, svakodnevno unosi život ovoj opštini i pokušava osnažiti žene iz svoje lokalne zajednice.
Najveći problem s kojim se žene u Bratuncu suočavaju je nedostatak ekonomske nezavisnosti. Mnoge žene se suočavaju sa siromaštvom i ograničenim mogućnostima zapošljavanja. Ovo ograničava njihovu slobodu i utiče na njihovu sposobnost da donose odluke o svom životu. Kroz rad našeg udruženja i zadruge, trudimo se da osnažimo žene kroz obuke, podršku i pristup resursima kako bi postale ekonomski nezavisne i samostalne, naglašava Nada na samom početku razgovora.
Nada Marković, iako stacionirana u Bratuncu, često ne broji kilometre koje prođe putujući i govoreći o važnosti podrške za žene sa sela i prevenciji ekonomskog nasilja nad ženama. Sa istim tim žarom i aktivizmom, pokrenula je Udruženje žena MAJA Kravica u decembru 2000. godine na inicijativu grupe žena povratnica koje su željele da promjene monoton i težak život žena na selu. Od 2001 do 2022 implementirali su više od 180 projekata od toga je većina projekata bila usmjeren na ekonomsko osnaživanje žena kao i projekte očuvanju kulturnog nasljeđa.
Trenutno imamo 3 projekta. Na jednom projektu smo nosioci, dok smo u dva partneri. Postoje projekti koje mi sprovodimo i bez projekta, tj, mi sa tim projektima živimo. Mi moramo pružiti podršku ženama u rješavanju njihovih gorućih problema bez obzira da li imali projekat ili ne, ističe Nada.
Više od 320 žena je dobilo ekonomsku podršku kroz grantove za pokretanju svojih biznisa u poljoprivrednoj proizvodnji (malinarstvo, plastenička proizvodnja, mljekarstvo, stočarstvo) kao i drugim oblastima (trgovinske radnje, mahaničarska radnja, fitnes klub itd.). Korisnice su mlade žene i žene iz marginaliziranih grupa (samohrane majke, žrtve nasilja, žene žrtve ratne torture i druge ranjive kategorije).
Samo tri godine poslije, Nada je pokrenula i Opštu poljoprivrednu zadrugu “Žena”, svjesna da na ovaj način može ekonomski uzdići žene na lokalu i utjecati na prevenciju izloženost žena sa sela različitim oblicima nasilja, osobito ekonomskom nasilju.
Zadruga “Žena” i naše udruženje ‘’Maja’’ zajedno čine snažan tim koji doprinosi boljem položaju žena u Bratuncu. Naša zadruga se fokusira na ekonomsko jačanje žena kroz agrobiznis, a udruženje s druge strane, radi na podizanju svijesti o ženskim pitanjima, te pruža obrazovanje i promoviše rodnu ravnopravnost. Ova dva pravna subjekta se međusobno nadopunjuju jer se kroz zadrugu žene osnažuju ekonomski, dok se udruženje bavi društvenim aspektima njihovih života. Na taj način zajedno rade na stvaranju boljih uslova za žene u našoj zajednici. Možemo reći da udruženje jača kapacitete žena za ostvarivanje svojih osnovnih životnih prava kao što je ekonomska nezavisnost, a ona je podloga za sve. Ekonomski nezavisna žena se lakše bori za svoja i ostala prava u društvu i porodici, navodi Nada.
Zadruga je jedan od najboljih samoodrživih praksi u domenu agrobiznisa i važan podsticaj ženskom poduzetništvu u ekonomskom osnaživanju žena. Međutim tu se priča ne završava, Nada je otišla dalje, pa je zadruga krajem 2022. preregistrovana u socijalno preduzeće. Ovaj vid socijalnog preduzeća osigurao je “vidljivost” kooperantica, koje su mali poljoprivredni proizvođači i vrlo često nisu konkurentni za postojeće tržište. Danas proizvode maline na plantaži od 8 duluma, otkupu malina i kupina od kooperantica, zaleđivanje malina i kupina u hladnjači, pružanje usluge keteringa, iznajmljivanje opreme, pružaju podršku u zapošljavanju žena kroz registraciju komercijalnog gazdinstva, podršku razvoju seoskog turizma, te edukaciji žena u različitim poljima.
Trenutno imamo 31 koperananticu, preko naše zadruge plasiraju svoje proizvode na tržište i ostvaruju različite posticaje za unapređenje sopstvene proizvodnje, zaključuje Nada.
Ovim činom Nada je osigurala egzistenciju za žene iz okoline Bratunca, ali i doprinjela promociji ženskog komercijalnog gazdinstva koji je ključ za osamostavljivanje i oslobađanje žena. Podsticanjem sve veće komercijalizacije ženskog preduzetništva žena ostvaruje za sebe i svoju porodicu sredstva za život, zdravstveno osiguranje i mogućnost odlaska u zasluženu penziju. Nada pronalazi motivaciju kroz svoj društveni aktivizam i kreiranje pozitivnih promjena u kojima su žene ekonomski neovisne, te zaslužne da im se pruži prilika za ostvarenje svojih punih potencijala.
Međunarodni dan žena na selu/žena iz ruralnih područja obilježava se svakog 15.-og oktobra. Ovaj datum prvi put je obilježen 2007. godine, kada se Rezolucijom Ujedinjenih nacija 62/136 priznala “ključna uloga i doprinos ruralnih žena, uključujući autohtonu kulturu za promociju poljoprivrednog i ruralnog razvoja, bezbjednost hrane i smanjenje siromaštva.“
Svjesna da mora u kontinuitetu da radi na terenu, živeći svoj aktivizam, Nada je na taj dan zajedno s svojim članicama Udruženja žena Maja Kravica organizirala iSajam žena s sela u Bratuncu gdje su građanima_kama dijelile letke i slatke delicije. Cilj ove tradicionalne akcije jeste motivisati žene da ostanu na selu, te podići svijest o važnosti sela i ulozi same žena na selu.
Prema Nadinom mišljenju, za privlačenje i motivaciju mladih žena u Bratuncu ključno je bilo izgraditi zajednicu koja podržava njihove interese i ambicije. Pri tome je koristila raznovrsne pristupe od radionica, kurseva, treninga financijske pismenosti i organizovanja velikog broja događaja i društvenih aktivnosti, koje promovišu međusobno povezivanje i podršku.
Jednom rječju mi smo ohrabrivale žene da dijele svoje snove i ciljeve i da razviju planove za njihovo ostvarenje. Tako smo stvorili inkluzivnu zajednicu u kojoj se mlade žene osećaju inspirisano i podržano, tvrdi Nada.
Kada sam razgovarala sa Nadom, željela sam je pitati nešto što se ne može pročitati i saznati “tek tako”. Nada je jedna od rijetkih aktivistkinja za koju mogu sa sigurnošću reći da njeguje feminističke vrijednosti, solidarnosti i podrške. Otkrila mi je da se sada vrati u svoje dvadesete da bi i dalje bi bila posvećena borbi za osnaživanje žena i društvenom aktivizmu, te sticanju novih vještina kako bi bila što efikasnija u aktivizmu.
Tako mi je kroz razgovor ispričala i jednu od anegdota iz svog aktivističkog djelovanja koji joj je dao snagu za “korake naprijed.”
Jednog dana, imala sam priliku da gostujemo na našem lokalnom radiju Bratunac na kome sam trebala da predstavim projekat i rad udruženja. Sjećam se da sam bila ispunjena strahom i anksioznošću pred tim javnim nastupom. Bojala sam se da ću napraviti grešku i da neću uspjeti da prenesem našu poruku. Nakon tog nastupa, prolazila sam kroz period samoprocjene, pitajući se kako sam se snašla. Međutim, nekoliko dana kasnije, susrela sam se sa jednim našim sugrađaninom koji mi je rekao: ‘Čuo sam te na radiju nedavno, Nado, odlično si pričala, svaka čast, i da znaš, nije bitno što nemaš fakultet.’ Te riječi su me duboko dirnule i ostavile su snažan utisak na mene. Shvatila sam da podrška može doći iz neočekivanih izvora i da se nikada ne bih smjela obeshrabriti strahom od nesavršenosti. Ove riječi su me ohrabrile da nastavim svoj aktivistički put, bez obzira na sve prepreke i nedostatke. Od tada sam shvatila i naučila važnost iskrene pohvale. To je bila priča koja mi je dala snagu da nastavim svoj rad bez straha.
Nadu, morate upoznati ako ste za mrvicu zaboravili na sopstvenu snagu, vještine, borbe… Ona će vam sve dati i razumjeti, ali neće dopustiti da odustanete od svojih snova. Kod Nade nema “drugačijih”, kod Nade ima samo čovjek koji može da udruženim snagama napravi puno. O svojim ženama u Bratuncu uvijek brine i stavlja ih na prvo mjesto. Nada svoje govore na konferencijama započinje s rečenicom, “Kod nas žene u Bratuncu…” misleći na svoje prijateljice, drugarice, aktivistkinje, poduzetnice i sve žene koje neumorno rade za društvenu zajednicu, a rijetko ko to spomene. Ovaj tekst na par stranica mali je doprinos promocije Nade i njenog postojanja, jer dok je Nade znam da će žene u Bratuncu biti jake, samosvjesne i borbene za “korake naprijed”. I kako je u samoj anegdoti, koju nam je ispričala, jedan sugrađanin dao Nadi snagu da svoje borbe vodi bez straha, za mene je Nada iskrica koja me drži čvrsto uz sebe i svoje stavove. Ona je za mene stub na koji se oslonim da malo odmorim i hrabro zakoračim u nove aktivističke borbe.
Vildana Džekman, magistrica prava, dugogodišnja feministkinja i aktivistkinja za ženska ljudska prava. Magistrirala je Međunarodno pravo na Pravnom fakultetu Univerzitetu u Sarajevu. Autorica i koautorica je preko 30 autorskih tekstova, publikacija, istraživanja i analiza u domenu rodne ravnopravnosti i ženskih ljudskih prava. Izdala je zbirku aktivističkih tekstova pod nazivom: “Putovanje kroz aktivizam…” koja je sklop mirovnih i feminističkih tekstova. Pisanje smatra dijelom lične, a i javne odgovornosti za mijenjanje društvene stvarnosti. Živi i radi u Sarajevu.
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
