U selu Do u trebinjskoj općini nekada je sve vrvjelo od života, a danas je naseljena tek poneka kuća. Slaven Škrba, jedan od rijetkih koji žive u Dolu, prisjeća se da je nekada na Bregavi u tom mjestu bilo šest mlinica i sve su pripadale porodicama Škrba i Brkić.
“Jedna od mlinica sagrađena je 1892., ima šest mlinova, dvije stupe i dva badnja. Radila je do 1967. godine, do pojave elektromlinova. Kako su nam pričali naši preci, bivalo je pred mlinicom 20-30 konja svaki dan. Dolazili su odsvakud, odavde sve do Čapljine i na drugu stranu, sve do Gacka. Nekada se čekalo i po pet-šest dana da se samelje žito. Sada je, nažalost, uništena. Predali smo aplikaciju Zavodu za zaštitu kulturno-historijskih spomenika da se ovo uredi”, priča Škrba.
Obnovio vodenicu
On je, kako kaže, odlučio vratiti se svojim korijenima te je vodenicu svojih predaka obnovio prije nekoliko godine pa stari vodenički točak ponovo melje žito.
“Moja mlinica je, prema predanjima, stara više od 200 godina i radila je sve do 1973. godine. Renovirao sam je vlastitim sredstvima”, ističe Škrba.
Kod njega žito melju ljudi iz zapadne i dijela istočne Hercegovine.
Dnevna zarada
“Donose da samelju za svoj gušt, da imaju pravo domaće brašno. Najviše su to oni koji imaju nekih zdravstvenih problema, pa im je potrebno crno brašno”, kaže Slaven.
Dodaje da brašna ima i u prodaji za one koji nemaju svoje žito, a cijena je 1,5 KM po kilogramu.
“Nekada u danu zaradim 10 do 20 KM, mada bude i po 50 maraka, a onda danima nema ništa. Ali mala su to sredstva da bi se samo od toga moglo živjeti”, objašnjava vrijedni domaćin Slaven Škrba.
