Priče o omladinskim radnicama i radnicima nas ovoga mjeseca vode na sjeverozapad Bosne i Hercegovine. U Gradišci, gradu na obalama rijeke Save, rođena je i živi Miroslava Milivojević. U rodnom gradu Miroslava je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, a zvanje diplomiranog pedagoga stekla je na Univerzitetu u Banjoj Luci gdje trenutno pohađa i master studij.
Svoje prve korake u omladinskom sektoru napravila je u rodnom gradu, prvo kao volonterka i aktivistica, gdje je učešćem u brojnim akcijama i projektima doprinosila zajednici u ekološkom, kulturnom, ali i humanom smislu radeći sa djecom i omladinom sa poteškoćama u razvoju ili onima koji dolaze iz porodica u riziku.
„Kada ste mlada osoba koja živi u državi u kojoj je stopa nezaposlenosti mladih oko 50% ukupne populacije, a stopa neinformisanih vjerovatno i veća, ispred sebe imate dva potencijalna pravca. Prvi je otići iz BiH i pokušati se ostvariti na obrazovnom, poslovnom ili privatnom planu u nekoj od razvijenijih država EU, a drugi ostati, dati sebi i svojoj zemlji šansu, poboljšavati svoja znanja i kompetencije, proširiti svoje vidike i boriti se za promjene. Razvoj omladinskog sektora u manjim sredinama kao što je i moj rodni grad ne teče u ritmu želja same omladine koja traži način korisnog iskorištavanja svog slobodnog vremena. Opštepoznata je činjenica da formalno obrazovanje samo po sebi traži dopune u skladu ličnih preferencija pojedinca, ali i savremenih potreba današnjeg društva. I tu kreću moji prvi koraci ka omladinskom radu“.
Miroslava kaže da je tokom svog angažmana imala sjajan osjećaj da pravi promjene, čak i onda kada su joj se činile malima, ali je oduvijek željela i težila ka tome da napravi nešto više. Omladinski rad je, kako kaže, bio odgovor koji je čekala.
Tokom 2019. godine pohađala je i uspješno završila Obuku za stručne saradnike/ce za rad s mladima koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT. Na obuku je, prisjeća se, došla sa idejom da svoj posao prosvjetnog radnika pokuša učiniti formalno – neformalnim i da mehanizme koje koriste stručnjaci u neformalnom obrazovanju pokuša primjeniti i u svom radu sa djecom i mladima.
„Iako sam, vodeći se parolom da omladinski rad nije samo poziv, već i stil života, omladinska radnica bila već neko vrijeme, putovanje tokom kojeg sam stekla ovo zvanje počelo je 2019. godine kada sam se prijavila na Obuku za stručne saradnike/ca za rad s mladima. Jedna nepredviđena životna okolnost, par klikova, a ubrzo i pozivno pismo za obuku uvele su me u svijet omladinskog rada. Očekivanja od obuke su se i više nego ispunila. KULT-ov tim trenera koji nas je dočekao na ovoj obuci pokazao se i jedan korak dalje od profesionalizma u svom poslu. To su ljudi koji i dan danas mene lično, a vjerujem i moje mlade kolege, rado bodre i motivišu da svaki svoj pobjednički korak – dupliramo. Fenomenalan je osjećaj imati tako snažan vjetar u leđa za sve što zamislite, a još bolji ako vi sutra postanete nekom mladom biću upravo to – najveća podrška“.
Miroslava jednogodišnju obuku često naziva svojim obrazovnim okvirom jer je, ističe, obuka imala sveobuhvatan, a opet koncizan i vrlo praktičan kurikulum. Dodaje da je obuka dobar temelj koji i danas nadograđuje.
„Nisam samo naučila kako biti omladinski radnik – nego i kako mladom čovjeku argumentovano uliti vjeru da zajedno možemo kada istinski to i želimo. Nisam učila kako komunicirati i služiti se medijima kao korisnim i moćnim alatom u omladinskom radu, nego kako i sama biti odašiljač pragmatične poruke. Nisam samo usvajala znanje o brojnim zakonskim regulativama koje se tiču omladinskog rada u svim dijelovima BiH, nego sam spoznavala i svoje limite. I sada kada znam kakvi su stavovi i preduzete mjere donosioca odluka po pitanju politika prema mladima, moj stav je da ostanem onih “pet minuta duže”, još jednom pokušam, vrijedi. Da pokušamo zajedno“.
Sa obuke je, kaže Miroslava, ponijela mnogo toga, ali kao najvažnije izdvaja ljude koje je na obuci upoznala.
„Prva su svakako svi ti mladi ljudi koje sam upoznala, bilo u formi mojih kolega aktivista ili već afirmisanih stručnjaka u omladinskom radu. I dalje, kada mi god pogled padne na moj certifikat stečen ovom obukom, prođu mi kroz misli svi sjajni trenuci provedeni sa ovim ljudima i velike stvari koje sam naučila čak i iz njihovih malih koraka. Oni su za mene hodajuća motivacija i nada da će se buduće generacije mladih imati na koga da se oslone. Druga najvažnija stvar koju sam ponijela sa obuke je osjećaj profesionalne pripadnosti, a istovremeno i potpune slobode“.
Zahvaljujući omladinskom radu, iskustvima i karakteru ljudi koje je na svom putu srela, Miroslava je napredovala u profesionalnom smislu, ali se takođe izgradila u ličnom smislu u, kako kaže, kompletnu ličnost. Dvije godine kasnije i dalje je vrlo aktivna u sektoru i niže nove uspjehe.
„Meni je omladinski rad otvorio vrata između jave i sna. Ciljevi koji su nekada bili nedostižni sada su već dio dragih uspomena u mojim albumima i sjećanjima. Postala sam dio jednog fenomenalnog programa Fondacije Mozaik – programa Omladinske banke, gdje mlade usmjeravam i mentorišem njihove projektne prijedloge kojima oni unaprijeđuju svoje mjesne zajednice. U saradnji sa PRONI Centrom za omladinski razvoj i kroz njihove Akademije omladinskog rada, svoje znanje, a i zvanje u omladinskom sektoru sam podigla na više nivoe postavši certifikovani trener omladinskog rada, a potom i menadžer omladinskih organizacija. Uz to sve moja zamisao da sve mehanizme uspješnog rada i djelovanja u neformalnom sektoru primjenim i u svom formalnom poslu, počela sam sprovoditi u djelo. Ni tu neću stati. Jer kako Brian Tracy kaže: „Uspješni ljudi uvijek traže mogućnosti da pomognu drugima. Neuspješni uvijek pitaju: Šta ja imam od toga?”, tako i ja, vodeći se time želim još dugo da budem podrška i svjedok velikih i malih uspjeha mladih koji mi poklone svoje povjerenje“.
Omladinski sektor u BiH je, vjeruje Miroslava, u usponu.
„Vojska sjajnih omladinskih radnika i omladine učinili su ono što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo, i tu ne staju. Povezujemo se sa ostalom evropskom omladinom, njihovim sistemom obrazovanja, stičemo nova znanja, vještine i kompetencije. I najvažnije od svega – umrežavanje. Osjećaj da kuda god širom Evrope koraci te odnesu, uvijek ćeš imati osjećaj atmosfere doma, zahvaljujući prijateljstvima kao sastavnim dijelom ljubavi svih onih kojima je omladinski rad ne samo posao nego – stil života. Nažalost, BiH ne učestvuje u svim procesima i programima koji se tiču evropske omladine, ali to je sada zanemarivo u odnosu na trud i rezultate koje naša omladina već postiže jer – ko zna gdje smo i na kom ćemo stadijumu biti sutra. Dovoljno će biti ako vam kažem da mi, mladi u maloj zemlji u srcu Balkana: radimo, trudimo se, imamo viziju i nismo neprimjetni, i to je ono što je najvažnije i što će nam, vjerujem, otvoriti i ona zatvorena vrata.“
Svoju budućnost ova mlada djevojka vidi u Bosni i Hercegovini, te želi nastaviti koračati putevima omladinskog rada i konstantno se usavršavati.
„U budućnosti se vidim kako nastavljam koračati ovim putem, i to nadam se kao i dosada uspješno. Konstantno ću biti spremna raditi na svom ličnom i profesionalnom razvoju, kako bih uz sve izazove svoga poziva, umjesto mene govorila moja djela. Postoje posebni ljudi kojima sam zahvalna na svemu što sam već do sada navela. Na tome kako sam se ja izgradila i još rastem i učim. Jednoga dana, tamo nekom mladom i ambicioznom čovjeku koji bi hodao ovim stazama, i ja želim biti to ime, ime koje je sinonim za nastaviti dalje, jače i bolje“.
Mladima poručuje da prepreke do ostvarenja vlastitih snova pretvore u odskočne daske ka svojim ciljevima.
„Moj savjet svim mladim ljudima je da se izbore da žive svoje snove, da ne odustaju od njih. Ne zaboravite u tome svemu da sve prepreke na tom putu pretvorite u odskočne daske ka svom cilju. Da izađete iz zone komfora i pobijedite svoje strahove i nedoumice, a time nadmašite sami sebe. I budite uvijek svoji, autentični, unikat među jednakima“ – završava Miroslava, još jedna vrijedna i motivirana omladinska radnica koja svojim trudom i radom daje nadu za snažan omladinski sektor i bolje bosanskohercegovačko društvo.
