Skoro šest stotina, od više od tri hiljade mini hidroelektrana, koliko ih je planirano na prostoru Balkana, prijeti rijekama koje teku u Bosni i Hercegovini. Na njima su 122 već u pogonu.
Dok je u Federaciji BiH napravljen korak u zakonskoj regulativi i na snazi je zabrana izgradnja novih, u Republici Srpskoj za i protiv izgradnje mini hidroelektrana bore se predstavnici investitora i ekoloških organizacija.
Dok investitori koriste aktuelnu energetsku krizu, tvrdeći da mini hidroelektrane mogu da oslobode zemlju od zemnog gasa, istina je da u Federaciji BiH elektroenergetskom sistemu daju doprinos manji od četiri posto (3,96%).
Na nivou države, prema podacima Regulatorne komisije za električnu energiju BiH, ovaj udio iznosi dva i po posto.
Za razliku od doprinosa u energetskoj stabilnosti, šteta koju mini hidroelektrane uzrokuju je neprocjenjiva i nepopravljiva, a u kontekstu klimatskih promjena koje sa sobom nose nepredvidive suše i obilne padavine – svakako i dodatno zabrinjavajuća.
Dok ekološka udruženja upozoravaju da se gradnjom mini hidroelektrana eksploatira prirodno i zajedničko dobro, te uništava biljni i životinjski svijet radi profita pojedinca, investitori ne vide ništa sporno.
Oni koji na problem gledaju sa stučne strane, ipak pozivaju na ozbiljan pristup.
Jedan od njih je i Nikola Rajaković, profesor Elektrotehničkog fakulteta koji je radio na studiji uticaja mini hidroelektrana na rijeke u BiH i regionu. Za Radiosarajevo.ba kaže da mini hidroelektrane kao tehnologija nisu problem, ali da nedostatak strateškog pristupa gradnji, kontroli i radu takvih postrojenja – može ozbiljno narušiti čitavom dijelu biljnog i životinjskog svijeta.
“Izgradnja mora biti utemeljena na pozitivnim studijama uticaja na okolinu, na optimalnim tehničko-tehnološkim rješenjima i ekonomskoj profitabilnosti, u smislu doprinosa energetskom bilansu zemlje. S druge strane, ovakva postrojenja mogu imati i pozitivinih efekata – kao što su ekonomski razvoj ruralnih područja, sigurnije elektrosnabdijevanje u neposrednoj okolini, ili pozitivan doprinos kod regulisanja poplavnih talasa. Ali, morate imati plan i strategiju njihove gradnje”, ističe Rajaković.
Smatra i da je uključivanje javnosti i ekoloških udruženja u izradi strateških dokumenata neophodno, kako bi se izbjegla situacija koju trenutno imamo na Balkanu.
„Postojeće podsticajne cijene za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana privukle su određen broj investitora koji su izgradnju počeli da svode samo na aspekte gole profitabilnosti. Kako je kod korišćenja vodnih rječnih potencijala energetski aspekt uvijek iza aspekta vodosnabdijevanja i aspekta zaštite životne sredine, takav pristup se pokazuje kao pogrešan i zbog toga je neophodno veće učešće javnosti“, upozorava Rajaković.
Ekološki aktivisti u potpunosti odbacuju tvrdnje da male hidroelektrane imaju minimalan uticaj na okoliš, govore da je u pitanju „čista“, obnovljiva energija, da pri gradnji i upotrebi poštuju stroge evropske standarde, te da će lokalne zajednice kroz brojna nova radna mjesta i prihode od koncesija cvjetati nakon njihove izgradnje.
Stvarnost je potpuno drugačija, ukazuje Anes Podić iz Eko akcije. Za Radiosarajevo.ba taksativno navodi probleme.
„Male hidroelektrane niču svuda, često i u zaštićenim područjima, sa dozvolama, ponekad i bez njih, često i uz ogromno protivljenje lokalnih zajednica; investitori su domaći tajkuni, no sve veće je prisustvo i kompanija iz zemalja EU, koje se izvanredno snalaze u korupcijom premreženim lokalnim uslovima.”
„Za same stanovnike u lokalnim zajednicama, korist od izgradnje je minimalna, a šteta ogromna. Zbog visoke automatizacije rada, broj radnika koje nakon izgradnje zapošljavaju male hidroelektrane je simboličan. Nakon što se eventualno izgradi svih planiranih 300 malih hidroelektrana u BiH, broj ukupno zaposlenih u njima ne bi bio dovoljan da radnicima podmiri ni manju fabriku. Iznosi koncesionih naknada su simbolični, a udio električne energije koja se trenutno proizvodi u malim hidroelektranama u odnosu na ukupne količine proizvedene električne energije u BiH su zapravo na nivou računske greške”, konstatuje Podić.
I Podić, ali i Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu, ukazuju kako je Bosna i Hercegovina najveći izvoznik električne energije u regiji, a gotovo petinu proizvodnje izvozi.
Prema Agenciji za statistiku, Bosna i Hercegovina od ukupno proizvedene količine električne energije, gotovo 40 posto je proizvedeno u obnovljivim izvorima, uglavnom velikim hidroelektranama, što je daleko više od prosjeka u zemljama Europskoj uniji gdje taj iznos, po Eurostatu, iznosu 30 posto.
Ekološki aktivisti u razgovoru za Radiosarajevo.ba navode kako prednosti malih hidroelektrana „za društvo i prirodu ne postoje“. Nedostaci su, kažu, mnogobrojni: počevši od uništavanja biodiverziteta, smanjenja kvaliteta i kvantiteta voda i štete po ekonomiju.
„Količine proizvedene električne energije iz ovih objekata su neznatne, a koncesione naknade su toliko niske da lokalna zajednica nema skoro nikakvu korist od njih. Hidroelektrane su često razlog zašto pojedina sela ostaju bez pitke vode i one dovode do uništavanja vodenih ekosistema. Ne postoji strateški pristup davanja koncesija za izgradnju objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije. Male hidroelektrane negativno utiču na sve segmente životne sredine u toku gradnje i korištenja, one su migracijske prepreke ribama, minimalni ekološki protok se često ne poštuje i ostaju suha korita te se narušava kvalitet vode“, navodi Jelena Ivanić.
Mještani naselja čije su rijeke ugrožene izgradnjom mini hidroelektrana i aktivisti, godinama su aktivni u borbi za zaštitu rijeka. Primjer hrabrih žena Kruščice, koje su svojim tijelima, dežurajući više od godinu dana i pretrpjevši i policijsko nasilje, spriječile izgradnju dvije male derivacione hidroelektrane – inspirisao je otpor sličnim projektima širom regiona.
“Mještani i mještanke su oduvijek apsolutno bili sigurni da nikada neće dozvoliti da se na pragovima njihovih domova izgrade mini hidroelektrane. To su pokazali ljudi u Fojnici kada su preko godinu dana čuvali svoju rijeku, to su pokazale hrabre žene Kruščice, to nam dokazuju Klišani, to dokazuje ekipa iz Travnika i širom BiH gdje smo imali vrlo snažne otpore upravo ljudi kojima u prvom redu pripada ta rijeka, ali naravno ona pripada svima nama. Lično sam uvijek vjerovala da u onom trenutku u kojem se ljudi ujedine i ujedine svoju pamet, snagu i hrabrost, da je tada apsolutno sve moguće”, ističe Lejla Kusturica aktivistica i direktorica Fondacije „Atelje za društvene promjene – ACT”.
Desetogodišnja borba ekoloških aktivista iz BiH konačno se isplatila. U julu 2022. godine Dom naroda Parlamenta FBiH je, skoro jednoglasno, usvojio Zakon o dopunama Zakona o električnoj energiji u FBiH. Njime je zabranjeno planiranje i izgradnja malih hidroelektrana u Federaciji. Aktivisti sada moraju pronaći način da zaustave i gradnju već planiranih mini hidroelektrana.
„Za sve mini hidroelektrane koje još nisu izgrađene, a za koje jeste zaključen koncesioni ugovor, ovaj zakon predviđa rok od tri godine u kome investitori mogu pokušati da dobiju energetsku dozvolu. Ukoliko u tome ne uspeju, neće moći da realizuju svoju koncesiju. Ono što je naš zadatak je da ćemo u narednom periodu osporiti mnoge koncesione ugovore, uključujući one koji su istekli ili koji nikada nisu bili pravno valjani. Za one koji uspeju da steknu energetsku dozvolu ćemo, jednostavno, biti tu i nećemo dozvoliti da nam ispod radara prođe, na primjer, podnošenje zahtjeva i donošenje studija procjene uticaja na okoliš i drugi koraci”, naglašava Kusturica.
Za razliku od Ministarstva u Republici Srpskoj, iz federalnog Ministarstva okoliša i turizma, zastupaju stav da korist od izgradnje malih hidroelektrana ima samo onaj ko ih gradi, te da su nakon brojnih studija došli do zaključka da izgradnja ovih postrojenja ima mnogo veći negativni uticaj na okoliš, nego dobit koja se dobija od njih.
U Republici Srpskoj ove studije još uvijek nisu prihvatili, te borba aktivista za izgradnju novih mini hidroelektrana i dalje traje.
“Nažalost, država Bosna i Hercegovina propustila je da zaštiti svoja prirodna bogatstva, koja bi tim činom bila zauvijek zaštićena od bilo kakve gradnje. U ovom trenutku je samo 3,4 % zaštićenog područja, dok je na primjer jedna Austrija, ili Slovenija, zaštitila više od 50 posto svoje zemlje. To je naš veliki propust”, smatra Anes Podić.
Ističe da upravo u Austriji ima preko tri hiljade izgrađenih mini hidroelektrana, najviše u planinskim područjima, gdje nema struje, pa je lokalna zajednica u tom području mini hidroelektrane iskoristila za proizvodnju električne energije, rad fabrika, škola, na tom području.
“Upravo primjer austrijske izgradnje mini hidroelektrana mogli smo i mi prepisati. Tako bi u nekom našem selu stanovnici mogli da se udruže, zajedno naprave mini hidroelektranu i od te zarade prave infrastrukturu za svoje stanovnike, školuju djecu i zaista imaju korist u svojoj lokalnoj zajednici. Nažalost, nama dobre ideje uglavnom propradnu, zarad velikih investitora i njihove zarade”, zaključuje Podić.
Do danas u BiH izgrađeno je 122 mini hidroelektrana na 18 rijeka, čiji su dijelovi i biodiverzitet u njima nepovratno uništeni. Dok u Federaciji BiH u posljednjih godinu dana nije sagrađena niti jedna mini hidorelektrana, u Republici Srpskoj aktivsiti i ekološka udruženja i dalje se bore za promjenu zakonske regulative i trenutno pokušavaju da spasu Kanjon Bistrice u kojem kineske firme prave tri mini hidroelektrane, koje prijete da unište još jedno propušteno zaštićeno područje u BiH.
Ovaj medijski sadržaj je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj ovog medijskog sadržaja je isključiva odgovornost autora, te ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.
Izvor: radiosarajevo.ba
