Vera Mujić je žena sa nevjerojatnom snagom duha. Ona je aktivistkinja i borac za ljudska prava, ali je prije svega majka koja je život posvetila svojoj Lani – djevojčici sa poteškoćama u razvoju. Vera je kao studentica građevine sanjala da sa suprugom gradi velike infrastrukturne objekte u Africi, ali kada se Lana rodila njen život je krenuo u drugom smjeru. Danas kaže da ne zna kako bi živjela drugačije i vjeruje da je njena sudbina i njen istinski životni poziv upravo rad sa djecom i borba za njihova prava.
„Kada se Lana rodila, od prvog dana sam znala sam da ću život posvetiti učenju i sticanju vještina koje su potrebne da njoj, a i drugoj djeci omogućim što kvalitetniji i ispunjeniji život. Tako je nastalo Udruženje „Futura“. Iz lične potrebe nas roditelja koji smo shvatili da sami moramo učiniti sve da olakšamo život našoj djeci,“ kaže za Snagu lokalnog Vera Mujić, predsjednica Udruženja Futura.
Ovo udruženje postoji već 13 godina, zahvaljujući humanitarnom i volonterskom radu članica i članova, uglavnom roditelja djece. Grad Gračanica dio aktivnosti finansira iz budžeta, a dio sredstava se osigurava kroz projekte, donacije privrednika ili prodajom unikatnih predmeta koji nastaju na kreativnim radionicama.
“Mi održavamo radionice tri puta sedmično. Pravimo predmete od gline, koristimo kviling tehniku, pravimo slike i čestitke, oslikavamo staklo, radimo dekupaž i slično. Većinu stvari stvaramo od eko-papira koji pravimo od već iskorištenog papira. Sami pravimo taj reciklirani papir što je djeci posebno zanimljivo. Idemo na plesno – muzička i sportska takmičenja,“ navodi Vera sve aktivnosti koje se provode u Fortuni.
Smijeh i radost uprkos poteškoćama
Djeca i mladi s poteškoćama u razvoju su najugroženija populacija društva. Ne postoje sistemska rješenja za probleme sa kojima se susreću. Naročito u manjim sredinama ne postoje ustanove koje zbrinjavaju, educiraju, vrše rehabilitaciju djece i mladih s invaliditetom. Ali ipak smijeha i radosti ne nedostaje u Fortuni.
„Na našim susretima vlada posebna atmosfera veselja, prijateljstva. Svi koji su nas posjetili kažu to. I najmanji uspjeh, savladana prepreka za nas je slavlje. Živimo kao jedna velika porodica, slavimo zajedno rođendane, idemo na izlete, na izložbe, na takmičenja, kampovanja, na more,“ opisuje Vera njihova druženja.
Posebno su za mlade članove važna ovakva udruženja, jer su nakon punoljetsva mladi sa poteškoćama u razvoju prepušteni sami sebi. Država ih ne prepoznaje, pa su udruženja koja okupljaju djecu i roditelje vrlo često cijeli njihov svijet. Rad na tome da se to promijeni je Verin i zadatak ostalih roditelja.
Zato su pokrenuli niz inicijativa kako na kantonalnom, tako i na federalnom nivou da se poboljšaju zakonska rješenja i omogući bolja briga i zaštita za osobe sa poteškoćama u razvoju. Prošle godine su roditelji održali protest i od Skupštine Tuzlanskog kantona tražili da ne primjeni odredbe federalnog zakona, kako bi se sačuvao dodatak ovim porodicama i nakon napunjenih 26 godina života. Nakon sastanka predstavnika vlasti i roditelja, dogovoreno je da će osobe sa invaliditetom 90 i 100%, imati dječiji dodatak sve dok traje invaliditet.
„Stanje ove djece, može biti samo gore, roditelji postaju stariji, tako da treba podrška i roditeljima i djeci. Ne smije ih se ostaviti na cjedilu. Mnogo se govori o inkluziji, ali mnoga djeca ne mogu da žive tu inkluziju,“ ističe Vera.
Pitajte nas šta možemo
Kao poseban problem Vera navodi to što društvo ne čini ništa da prepozna ono što osobe sa poteškoćama u razvoju mogu. Svi pregledi, sve medicinske procjene se svode samo na ono što oni ne mogu uraditi i to je nešto što se mora mijenjati. Važno je promijeniti percepciju prema osobama sa poteškoćama u razvoju. Upravo na tome se radi proteklih 13 godina.
„Radimo intenzivno na tome da uključujemo djecu i mlade u sve naše aktivnosti. Imamo super saradnju i sa osnovnim i srednjim školama u Gračanici. Organizujemo zajedničke radionice sa učenicima. Jer najlakše se stvari mijenjaju kada počnete od djece. Ponekad neka djeca dođu sa nelagodom, boje se da nešto ne učine pogrešno, ali na kraju kada se radionice završe svi pitaju kada ponovo mogu doći,“ kaže Vera.
Iako su prostorije Udruženja na mjestu koje nije u centru grada na njihova druženja ne dolaze samo djeca iz škola već i odrasli koji žele volontirati u Udruženju. Vera je ponosna na svoje sugrađane zbog njihovog odnosa prema djeci sa poteškoćama u razvoju, ali i na lokalne vlasti. Podršku imaju i od privrednika i to su stvari koje su se promijenile u protelih 13 godina, od osnivanja Udruženja. Ipak, najvažnija je promjena koju vidi na roditeljima.
„Promijenio se odnos roditelja prema svom djetetu. Ranije je bilo mnogo roditelja koji su djecu držali zatvorenu u kući, smatrajući da im je teško i komplikovano da izlaze. Sada to više nije tako. Ne „stide“ se svoje djece i to je veliki napredak koji se vidi,“ ističe Vera.
Udruženje „Futura“, ne vodi brigu samo o djeci sa poteškoćama u razvoju, već i o roditeljima. Iako kapaciteti udruženja nisu ni blizu dovoljni, uz djecu, kreativne radionice se održavaju i za njihove mame, jer je vrlo često dolazak u Udruženje i njihov jedini izlazak iz kuće. Mame izgrađuju čestitke koje se kasnije prodaju i koriste za finansiranje Udruženja. Njihove čestitke kupuju lokalne kompanije i javne ustanove, a sa Skupštinom TK imaju i godišnji ugovor.
Potreba za dnevnim centrom
Futura sarađuje i sa svim ostalim Udruženjima u Gračanici, a posebno sa SOS Dječijim selom. Inkluzija je, zahvaljujući njima, u Gračanici dobila jednu sasvim novu dimenziju. Ono što još nedostaje je Dnevni centar koji bi koristili svi. I osiguranje stanovanja uz podršku. To je Verin cilj za budućnost. Osigurati djeci mjesto u kojem će moći boraviti i nakon što roditelja više ne bude.
„Moja je Lana jedinica, i suprug i ja smo svjesni da će ona danas-sutra morati boraviti u Domu. Ako se do tada ne napravi sistem stanovanja uz podršku,“ kaže Vera.
Svjesna je da Fortuna ne može biti nosilac takvog projekta, ali nastoji postići da nadležno kantonalno ministarstvo i lokalne vlasti osiguraju finansiranje Dnevnih centara u svakom gradu u TK. Za sada je ovo samo inicijativa, za koju se Vera i ostali roditelji nadaju da će postati i realnost.
Lana i Vera kao super – žene
Dok je Lana rasla, zahvaljujući Verinom trudu i radu, postala je komunikativnija i neovisnija, iako i dalje ima svoje jedinstvene potrebe. Vera je ponosna na svaki njen napredak. Njihova borba nije bila laka, ali su zajedno prevazilazile prepreke. Zato se ove godine proglašene SUPER ŽENAMA.
Vera je život posvetila svojoj Lani, ali i svim ostalim porodicama sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Kroz borbu, zajedništvo i ljubav, pomogla je mnogima da učine svoje živote i živote svoje djece boljim. A njena predanost Lani, istinski je podsjetnik na to kako jedna majka može promijeniti svijet za svoje dijete, ali i za mnoge druge.
Piše: Vedada Šećerbajtarević
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.
