Kveta Jeriova, reprezentativka tadašnje Čehoslovačke, prvo je osvojila bronzu na pet kilometara u pojedinačnoj konkurenciji, a potom i srebro u štafeti 4×5 kilometara.
Prije četiri decenije, svijetom skijaškog trčanja za takmičarke dominirala je finska skijašica Marja-Liisa Hamalainen koja je na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu osvojila tri zlatne medalje u sva tri pojedinačna takmičenja, a jedino se u štafeti morala zadovoljiti bronzom. Jedna od onih koja je vodila veliku borbu sa njom tih godina bila je reprezentativka Čehoslovačke, Kveta Jeriova.
Ova takmičarka, danas državljanka Češke, na 14. Igrama dva puta je bila na pobjedničkom postolju. Prvo je osvojila bronzu na pet kilometara u pojedinačnoj konkurenciji, a potom srebrno odličje u štafeti 4×5 kilometara.
Sa njom smo razgovarali povodom 40. godišnjice sarajevskih Igara. Podsjeća da su tada takmičari u ovim nordijskim disciplinama živjeli na planini Igman, gdje su se nalazila borilišta i hoteli, te kako je samo u rijetkim trenucima dolazila u sam grad Sarajevo.
„Hotel je izgledao luksuzno, bili smo veoma zadovoljni ugodnim nivoom smještaja. Posjetili smo grad Sarajevo dva puta, svaki put je bilo zbog ceremonije dodjele medalja. Atmosfera je bila sjajna i vrlo prijateljska, ali o tome ne mogu ništa više reći, jer smo tamo, u gradu, proveli vrlo kratko vrijeme“, kaže Jeriova.
Neuhvatljiva Marja-Liisa
Ističe kako su imali takmičenja svaki treći dan, kao i česte treninge.
„Nismo imali vremena ni za što drugo. Poprišta takmičenja su bila udaljena nekoliko minuta od hotela, nismo ovisili o prometu, o saobraćajnim sredstvima, jer smo na treninge i takmičenja išli na skijama. Zbog toga smo imali dovoljno vremena za odmor i slobodno vrijeme na Igmanu“.
Reprezentativka tadašnje Čehoslovačke vrlo jasno se sjeća svih takmičarskih dana tog februara 1984. godine.
„Utrka na 10 kilometara bila je prva na rasporedu. Čehoslovački sportski zvaničnici očekivali su medalju, posebno od Blanke Paulu. Temperatura zraka bila je oko nule, imali smo stari i mokri snijeg. Bilo je vrlo komplicirano za nanošenje voska na skije. Rezultati su bili prosječni, kao i naše skije – 10, 13, 14. mjesto“.
Nastavlja kako su zvaničnici sporta Čehoslovačke bili razočarani rezultatima i kako su žestoko kritizirali njihovog trenera, dok takmičarkama nisu rekli ništa.
„Atmosfera u našem timu bila je ledena“, navodi ona.
Jeriova govori kako je potom na rasporedu bila upola kraća utrka.
„Dva dana poslije smo imali utrku na pet kilometara i to je bila moja velika prilika. Osjećala sam se jako nervozno, cijelo tijelo mi se treslo. Srećom, vrijeme se promijenilo, temperatura je pala, padao je snijeg. Startala sam 30 sekundi iza Marja-Liise Hamalainen.
Staza je bila puna novog snijega, a Marja-Liisa je opet trčala jako brzo. Završila sam kao treća, ali nisam bila baš sretna. Suze su mi tekle na kraju utrke, ali moj osnovni osjećaj je bio: veliki stres je prošao“, priča sagovornica Al Jazeere.
Borba za timsku medalju
Potom je na rasporedu bilo timsko takmičenje 4×5 kilometara.
„Na dan štafete osjećala sam se potpuno drugačije nego prije. Ustala sam s mišlju – niko me danas neće pobijediti“, ističe Jeriova.
„Prvi krug je vozila Dagmar (Švubova) i bila je peta, naredni krug je išla Blanka (Paulu) i bila je na drugom mjestu, nekoliko koraka ispred sovjetske i finske ekipe. Gaba (Gabriela Svobodova) je trčala treći krug i rekla sam joj prije starta: ‘Bolje da dođeš nekoliko metara iza nego ispred njih. Ona je to savršeno odradila, sa deset sekundi zaostatka za sovjetskom reprezentacijom, jednu sekundu za Finskom.
Imala sam jako dobru priliku za napad na medalju. Pobijedila sam na kraju sovjetsku i finsku reprezentaciju koju su predstavljale vrhunske takmičarke i tako se potvrdila moja jutarnja misao – danas me niko nije porazio. Srebrna medalja bila je velika nagrada za našu ekipu (zlatne su bile Norvežanke, bronzane Finkinje, op.a.). Imali smo vrlo dobre rezultate od 1980. Pobijedili smo najbolju norvešku ekipu u decembru 1983, te još jednom, na kraju olimpijske sezone u Murmansku“, govori nekadašnja takmičarka u skijaškom trčanju. Priznaje i kako su joj sarajevske ZOI „ipak bile najvažniji događaj, a uspjeh velika satisfakcija“.
Ponovo je bila u Sarajevu prije pet godina, u vrijeme Evropskog omladinskog olimpijskog festivala (EYOF).
„Imala sam priliku vidjeti razrušeni hotel na Igmanu, neke kuće su imale tragove pucanja i granatiranja, neki dijelovi grada su izgledali jako jadno. Nedavni rat ostavio je vrlo tužno nasljeđe. Boravili smo u zapadnom dijelu grada, u lijepom hotelu, i bilo je zadovoljstvo boraviti tamo. Pozvana sam bila u međunarodnu osnovnu školu na kratku diskusiju s mladim učenicima. Zahvaljujući gostoprimstvu češke ambasade nosimo puno lijepih uspomena sa ove posjete“, ističe Kveta Jeriova, osvajačica srebra i bronze na Igrama u Sarajevu.
Izvor: balkans.aljazeera.net
