Ljubuški je poznat kao prvi u BiH koji započinje sadnju mladog krumpira “Ljubuški rani”. Sadnja u plastenicima kreće sredinom siječnja, a na otvorenom već u veljači.
Ljubuški je poznat po tome što prvi u BiH počinje sa sadnjom mladog krumpira poznatog pod nazivom “Ljubuški rani”, sadnja uobičajeno počinje sredinom siječnja u plastenicima, a narednog mjeseca na otvorenom.
8 tisuća tona uroda
Proizvodnja mladog krumpira je tradicionalno vezana za područje Hercegovine, a najviše mladog krumpira se sadi u jugozapadnom dijelu Ljubuškog u mjestima Vojnići, Šipovača, Klobuk i Veljaci, rekao je direktor Poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” iz Ljubuškog Dubravko Vukojević. “Sjeme krumpira se nabavlja u studenom i prosincu te se drži u toplim prostorima, zemljište za sadnju se priprema, a poljoprivrednici nakon toga čekaju odgovarajuće uvjete za sadnju. Za proizvodnju mladog krumpira koriste se rane sorte, a među njima posebno carrera, anais, sanibel i evolution”, naglasio je Vukojević.
U okviru Poljoprivredne zadruge “Plodovi zemlje” je 187 udruženih poljoprivrednih proizvođača koji na 350 hektara proizvode krumpir. Lani je proizvedeno 7 000 do 8 000 tona mladog krumpira, a isti plan imaju i ove godine.
Nedostatak radne snage
Vukojević ističe da se u plastenike posadi oko 15 hektara te da se oni sade 20 dana prije onih krumpira koji se sade vani. Osim sjemena krumpira, kaže da su tu i drugi ulazni troškovi te da se i oni bore s nedostatkom radne snage. Ipak, najveći problem su klimatske promjene. “Uz krumpir, ulaganje su i repromaterijali, umjetna gnojiva i zaštitna sredstva. Klimatske promjene su nam najveći izazov. Prije nekoliko dana je bilo -7, pa + 15. I u ovom razdoblju to nije problem, ali bojimo se da se takve oscilacije ne dogode u trećem ili u četvrtom mjesecu. Uz vrijeme, veliki problem je i nedostatak radne snage. S jedne strane sve je manje onih koji se žele baviti poljoprivredom, a s druge, nema radne snage”, pojašnjava Vukojević. Što se tiče cijene mladog krumpira i hoće li se ona značajnije mijenjati u odnosu na prošlu godinu, kaže kako će sve ovisiti o ulaznim troškovima. Inače, “Ljubuški rani” se najvećim dijelom plasira na domaće tržište, a jedan dio se izvozi u Hrvatsku, oko 15 tona.
Izvor: bljesak.info
