U ovom tekstu možeš pročitati sve o mom iskustvu iz snova tokom prijave na prvu praksu u Loncu kao i par savjeta kako baš TI možeš postati idući, novi lončić
Dok pišem ovaj blog zapravo doživljavam deja vu. Prije dvije sedmice razmišljala sam kako da napišem što bolju prijavu i istaknem se među stotinu drugih kandidata te koja bi tema bila interesantna za pisanje blog posta obaveznog prilikom prijave. Sada, dok sjedim na apsolutno istom mjestu pa čak i u isto vrijeme, pišem kao nova članica Lonac.pro tima, nova internica, o svom iskustvu tokom prijave, intervjua i svemu onome što me je pratilo i dovelo tu gdje jesam a što bi istovremeno moglo ohrabriti i inspirisati buduće članove da se prijave.
Željela bih započeti sa rečenicom sa kojom se uvijek vodim kroz život kada je riječ o bilo kakvoj situaciji u kojoj se nađem a to je da ono što ti je suđeno, zaista, nikada te neće zaobići ili promašiti jer sve, apsolutno sve, se dešava sa razlogom.
Bit ću potpuno iskrena jer smatram da se isključivo iskrenošću mogu postići velike stvari. Već neko vrijeme bila sam u potrazi za odgovarajućom praksom koja bi se uklopila sa mojim kako fakultetskim pa tako i svim obavezama koje imam sa organizacijama sa kojim sarađujem već duži period. Bilo je tu mnogo istraživanja, razmišljanja, neodgovorenih, ignorisanih mailova pa i po neka odbijenica. Sve to nije bilo pod mojom zvijezdom jer ono što je mene čekalo značilo je i vrijedilo mnogo više od svih prethodnih mogućnosti koje sam „ propustila. „ Da budem iskrena ispunila sam prijavu bez ogromnih očekivanja mada potajno sam se nadala da će to biti to. Prijava koja je nas dočekala bila je malo drugačija od onih o kojima sam do tada čitala.
Prije svega najvažnije je, ako već do sada to nisi uradio a obzirom da čitaš ovaj blog vjerujem da jesi, da se registruješ kao član/članica zajednice te da urediš osnovne podatke na svom profilu kao što su:
- obrazovanje
- datum rođenja
- profilna slika…
Barem za nas, Gen Z, to je čas posla.
Kada je riječ o formalnom dijelu, onom koji podrazumijeva popunjavanje prijave, sastojala se od sljedećeg.
Prvi dio je podrazumijevao da objasnim zašto sam baš JA savršen match sa Lonac.pro timom te da navedem sve aktivnosti, zanimacije kojima se bavim i vještine koje posjedujem a za koje vjerujem da bi me „ izdvojile iz mase. „
Side note: Savjetujem ti da kako ovaj pa tako i svaki naredni korak, uključujući i intervju, maksimalno iskoristiš da izraziš svoju „ real side.“ Da pokažeš sebe u najboljem svjetlu ali da pri tome ostaneš autentičan/autentična i dosljedan/dosljedna sebi. Najvažnije od svega je da imaš na kraju lijepu uspomenu i da možeš sebi reći „ Aha pa i u tome sam se okušao/okušala.“ Na taj način možeš samo dobiti, nikada izgubiti.
Drugi dio je bio da izaberem nekog od širokog spektra partnera Lonac.pro tima i da im uputim odgovarajući upit na temu koja me zanima/kojom se bavi određena organizacija/firma/osoba.
Another side note: Speaking from experience taj dio ne treba biti previše dug, najvažnije je da je napisan formalno obzirom da upit ide ozbiljnom partneru i da želimo ostaviti good first impression. Nemoj da te brine ako ne dobiješ odgovor na upit, najvažniji dio je odrađen, završen je drugi dio aplikacije i sada lagano možeš da kreneš na završni, barem što se tiče ovog formalnog dijela.
Treći dio se sastojao od pisanja bloga na neku od aktuelnih tema a koju sam sama birala. Dakle, ne mora da se tiče isključivo tema aktivizma i preduzetništva iako su primarni fokus naše zajednice. Najvažnije je da znaš temu o kojoj pišeš, da si upoznat/upoznata sa podacima koje objavljuješ i da su isti legitimni.
P.S. savjetujem da ovaj dio napišeš što opuštenije, kao da ispred sebe imaš prezentaciju u kojoj pričaš o sebi, jer sebe najbolje poznajemo i znamo šta bi željeli reći, i da „ forsiraš „ prijateljski pristup, nikako poslovni ili naređivački jer smo svi mi u ovom našem zajedničkom bubble-u koji nazivamo Lonac jedna velika porodica i tu je potrebno imati otvorenu i slobodnu komunikaciju. Ukoliko želiš mali podsticaj ili barem neku ideju kako bi mogao/mogla započeti svoj blog, primjer mog bloga možeš pronaći ovdje.
Sada slijedi ujedno i najteži i najuzbudljiviji dio ovog procesa a to je čekanje na povratnu informaciju da li si zadovoljio/zadovoljila prvenstveni kriterij i prošao/prošla dalje na intervju. Ja sam svoju prijavu poslala dan prije isteka roka, 18.9.2022. i tačno nakon sedam dana dobila sam povratni mail sa nazivom „ Da li imaš malo vremena za nas u petak „ koji mi je jasno stavio do znanja da sam prošla dalje na intervju. Tih 7 dana ujedno je bilo i 7 najdužih i najkraćih koje sam do sada proživjela. Kako? Ne znam ni sama ali još važnije od toga jeste iščekivanje intervjua.
Obzirom da su meni tad već počela predavanja na faksu imala sam čime da ispunim dan dok sat nije otkucao 15:10 – moj termin intervjua. Pola sata prije samog intervjua osjetila sam ogromnu nervozu i tremu. Znate ono kad vam se znoje dlanovi, grlo steže i imate osjećaj da će vam srce iskočiti iz prsa? Well that is the one. Međutim, sa druge strane ekrana, dočekala me je predivna Emilija koja je svojom pojavom i pristupom odagnala sve strahove i natjerala me da zaboravim na nervozu i tremu. Da budem potpuno iskrena ( yes, again ) osjetila sam da smo kliknule na prvu obzirom da smo se tako raspričale da smo probile termin intervjua 😂. Nikada do sada ni na jednom intervjuu koji sam imala nisam se osjećala opuštenijom i više svojom, uspjela sam izraziti sebe u onakvom svjetlu u kakvom se i inače predstavljam. Nije me pojela trema pa da nisam znala šta želim da kažem ili šta mislim uopšte.
Upravo to je, po mom mišljenju, ključni dio bilo kojeg intervjua/razgovora/upoznavanja. Da se pokažeš u najboljem svjetlu ali da ostaneš dosljedan/dosljedna sebi. Da ne učiš napamet šta želiš da kažeš ili ono što misliš da druga strana želi da čuje. Upravo to, što si ti, što te tiči autentičnim/auentičnom i potpuno svojim/svojom je golden ticket for getting whatever you want from life.
Na moju ogromnu sreću, isti taj dan dobila sam mail u kojem sam obavještena da sam postala nova internica za Lonac.pro tim 🥳 I tu nova priča počinje, stara završava. Narednih nekoliko mjeseci imam čast da provedem vrijeme sa fenomenalnom ekipom sa kojom očekujem da ću, zajedno uz pomoć svih naših članova i članica, unaprijediti platformu i privući još više prijatelja da koriste istu.
Nadam se da je barem nekolicinu uspjela inspirisati moja priča i ohrabriti da se prijavite na bilo koju praksu, kurs, radionicu, volontiranje… Nikada nemoj odustati bez obzira koliko odbijenica dobiješ ili ignorisanih mailova imaš. Sami sebe najviše sputavamo kada je o ovim stvarima riječ, zato, nemoj biti neprijatelj samom/samoj sebi već se dočekaj raširenih ruku punih razumijevanja kao što bi, vjerujem, bilo koju drugu osobu koja se nalazi u istoj ili sličnoj situaciji.
I ti zaslužuješ istu količinu ljubavi, zapamti. 💜
Izvor: lonac.pro
