Lijepe priče u Bosni i Hercegovini počinju reakcijom. Tako i priča o mladima koji su pomogli mlađima, počinje odgovorom na zapostavljanje sporta i sportskih aktivnosti.
Vidjevši da su na košarkaškom terenu, uz koji je odrastao, parkirani automobili, Trebinjac Nikola Topalović odlučio je da teren vrati mladima. U tom pohodu odlučio je i da pokuša popularizovati ovaj sport, ali i mlade izvući na teren, kako bi njihovu pažnju odvratili od mobilnih uređaja. Tako počinje priča o oživljavanju najpoznatijeg košarkaškog terena u Trebinju – Ložione.
Ložiona je bila najpoznatiji trebinjski košarkaški teren. I ne samo to. Bila je mjesto okupljanja ljude različitih generacija i onih koji ni po čemu drugom, osim po ljubavi prema košarci, nisu bili slični.
“Ložiona za nas nije bila samo sportsko igralište nego i poligon na kom smo učili o pravim vrijednostima i gradili svoj karakter”, počinje Topalović priču o Ložioni za Snagu lokalnog.
Basket, način za kvalitetno ispunjavanje slobodnog vremena
Vasilije Šaraba, profesionalni košarkaš, po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država u Trebinje mislio je da će dani biti dosta duži. No, turniri i basket liga su njegove dane skratili, a život učinili zanimljivim.
„Basket je veoma dobar sport. Obožavam da ga igram. Zapravo, ja obožavam basket, igrajući ga brzo mi prolazi vrijeme. Ne znam šta bih radio ljeti da nema turnira i lige“, kaže nam Šaraba.
Turnir mu služi da kvalitetno ispuni vrijeme, a posebno se raduje obnovi Ložione.
„Imamo nekoliko lijepih terena, ali ako se napravi Ložiona to će biti odlično“, kaže naš sagovornik.
Povratak basketa u Trebinje
No, da se Šaraba u Trebinje vratio 2016. možda ni ne bi imao s kim igrati basket. Danas je, zbog zalaganja Topalovića, situacija drugačija. Vidjevši da basket pada u zaborav, a da se tereni pretvaraju u parking, Topalović i njegova ekipa 2017. počinju misiju vraćanja basketa u najjužniji bh. grad. Odlazak basketa iz Trebinja bio bi nepopravljivi gubitak, a takvu štetu za lokalnu zajednicu nisu mogli dozvoliti, pa je pet godina kasnije basket postao jedan od sinonima za Trebinje.
“Tada smo shvatili da pravljenje parkinga u, kako ga stari basketaši nazivaju, “hramu trebinjskog basketa” nije samo puka odluka nekolicine ljudi, već i odluka zasnovana na činjenici da je sve više mladih koji su sport i rekreaciju zamijenili listanjem feedova na mobilnm telefonima i računarima”, kaže Topalović.
Dok su društvene mreže okupirale pažnju mladih, sportski tereni su bili u jako lošem stanju i na njima nije bilo skoro nikoga. I to je ono što je bilo alarm za uzbunu.
“Jedino je teren u Studenskom centru, popularnoj “Kasarni” donekle prkosio skoro potpunom odsustvu mladih na sportskim igralištima u Trebinju”, prisjeća se Topalović.
No, to je bila nada da se basket može vratiti u Trebinje. Upravo su na “Kasarni” razgovarali o načinima na koje klince mogu vratiti na teren. Počeli su od priče kako su nove generacije nezainteresovane za sport i offline svijet, ali su se odmakli od ustaljenog narativa sjetivši se kako oni u djetinstvu nisu ni imali računare i društvene mreže. Umjesto da nastave kritikovati nove generacije odluči su da im pruže prilike.
“Cilj je bio da pokažemo Trebinju koliko je basket popularan u drugim gradovima u regionu. Tada je već bilo pitanje vremena kada ćemo basket gledati na Olimpijadi. Odlučili smo da napravimo turnir – 3×3 Trebinje. Kako smo imali mnogo prijatelja koje smo upoznali kroz druženje na sportskim terenima i fakultetu, odlučili smo da ih sve pozovemo u Trebinje. Srećom, mnogo njih se odazvalo”, kaže naš sagovornik.
Već prvi turnir je imao ekipe iz sedam gradova što ga je učinilo vrlo uspješnim. Organizacija je bila dobra, uz nekoliko loših detalja koje, zbog nedostatka iskustva, nisu mogli predvidjeti. Godinama, rastao je i broj ekipa i kvalitet organizacije.
“Nezadovoljni prvim turnirom 2018. smo odlučili da stvari dignemo na viši nivo. Tu nam se pridružila i “HP media grupa” iz Trebinja, koja je u nama prepoznala iskrenu želju da pomjerimo stvari sa mrtve tačke pomogla nam, ne samo organizacijski nego i finansijski. Dobili smo nove sponzore, prebacili lokaciju odžavanja turnira u Gradski park i napravili značajne korake prema našem cilju. Te 2018. smo uputili apel ka Gradskoj administarciji i dobili odgovor da će na “Ložioni” biti moderno sportsko igralište”, kaže Topalović.
Već 2019. interesovanje za njihov turnir je bilo ogromno. Nakon samo dvije godine, turnir je postao sportski događaj na koji se mjesecima čeka.
“Imali smo popunjene prijave dva mjeseca prije održavanja turnira. Sjajan je osjećaj kada ljudi iz cijele države i regiona žele doći u Trebinje. Posebno smo bili ponosni na činjenicu što na turniru učestvuje veliki broj trebinjskih ekipa. Bili smo prvi turnir u Bosni i Hercegovini koji je juniorima omogućio da igraju bez uplata. Tada smo prvi put imali preko 60 klinaca koji su se prijavili na naš turnir”, s ponosom ističe Topalović.
Iako niko od njih nije član nijedne političke partije što znači da je pronalazak budžeta uvijek veliki izazov, uspjeli su da obezbijede besplatan smještaj za sve ekipe koje dolaze izvan Trebinja.
“Naravno, mi smo ga plaćali ali to je bio sjajan okidač da mnogi od njih dođu u Trebinje u špici sezone, ne samo zbog basketa nego i turistički. Tada smo shvatili da nismo samo sportska nego i turistička manifestacija. Naša mala organizacija je 2019. “napravila” preko 80 noćenja. To je prepoznala i Turistička organizacija Trebinja i te godine se pridružila našem sponzorskom pulu.”
Prva basket liga u BiH
Nakon turnira 2019. njihov cilj je bio ispunjen – vratili su basket u Trebinje, ali umjesto da se hvale odlučili su da svom gradu poklone još basketa. Prvi su u BiH napravili gradsku basket ligu koja je opstala i tri godine kasnije.
“Zaista je sjajno što smo uspjeli u gradu od 35.000 stanovnika okupiti oko 40-50 basketaša iz devet mjesnih zajednica. Basket liga Trebinja je sjajan projekat gdje pored mladih basketaša, na terenu možemo vidjeti i penzionisane profesionalne košarkaše i uživati u njihovim majstorijama”, govori Topalović o popularnosti i značaju jedine basket lige u BiH koju nemaju ni gradovi poput Sarajeva i Banjaluke.
Nikola objašnjava da, iako ih je Grad Trebinje finansijski pomagao, to nije bilo dovoljno za organizaciju turnira kojeg oni žele. No, uspjeli su dobiti podršku velikih sponzora, pa problema sa organizacijom nemaju. Kada se i pojave, nedostajuća sredstva izdvajaju iz svog džepa. Osim košarkaša iz svih gradova njihov trud, ali i rezultate vidjele su i gradske vlasti koje su odlučile da i one iniciraju unaprijeđenje sporta i to kroz infrastrukturnu podršku.
“Grad Trebinje je 2019. donio odluku da će svaka mjesna zajednica u Trebinju imati sportsko igralište. Još jedan poen za nas”, ponosan je Topalović.
Novi teren do jula
Proglašenjem pandemije 2020. održavanje turnira nije bilo moguće, ali nisu gubili vrijeme. Pauzu od sportskih manifestacija su iskoristili da osnuju sportsku organizaicju “3×3 Centar”. Bio je to dobar način da im se priduži veliki broj novih članova.
Topalović kaže da je za njih 2021. bila najbolja godina. Njihov je turnir izrastao u jak regionalni turnir, a Basket Liga Trebinja je okupila veliki broj ljudi na terenu i van njega i igrala se u tri trebinjska naselja.
“Naša organizacija je povećala svoje članstvo. Sponzorski pul je postao bogatiji za dva nova imena i generalnog medijskog pokrovitelja. “3×3 Centar” sada posjeduje osnovnu logistiku za održavanje turnira koju više ne moramo iznajmljivati”, ističe Topalović. Gradska vlast započela je izgradnju terena “Ložiona” nedaleko od starog terena tako da će do jula imati novi teren na kojem nisu parkirani automobili.
Organizacija turnira košta
Topalović se nada da će ovogodišnji 3×3 Trebinje igrati na vlastitoj podlozi i da neće više biti primorani da iznajmljuju montažni teren. Do sada su, novcem od iznajmljivanja podloge, mogli platiti 50% cijene.
“Cilj nam je da naša organizacija ima svoju montažnu podlogu i tribine i da na taj način smanjimo troškove organizacije turnira koje planiramo u 2022”, kaže naš sagovornik svjestan da su trenutno daleko od tog ostvarenja.
Za kupovinu podloge potrebno im je 10.000KM, ali taj novac nemaju. Dok čekaju pomoć, s ponosom ističu da oni svoju lokalnu zajednicu pomažu i tako što za pripremu turnira uvijek angažuju lokalne firme, a i pehari koje dijele najboljima su djelo lokalnog vajara Željka Aleksića i rade se u kamenu, sa simbolima Trebinja.
Teren bi ovoj ekipi dobro došao jer su na korak od saradnje sa FIBA-om. Trenutno su u pregovorima, a očekuju da ove ili naredne godine budu i zvanično rangirani kao FIBA “Satelit” turnir.
To bi turnir košarke u Trebinju učinilo međunarodnim, a najbolja ekipa bi se plasirala na evropske košarkaške turnire.
