Planinar, alpinista i trail trkač Jasmin Pajević u proteklim godinama postizao je impozantne rezultate, a nedavno je ostvario uspjeh pomjerivši lične granice. U danu je popeo jedan od najvećih vrhova Evrope Signalkuppe u Peninskim Alpama te se vratio na početnu tačku, bez pomoći vodiča i uz korištenje najosnovnije opreme.
Tridesettrogodišnji avanturista Jasmin Pajević dosad se upisao u sportskoj historiji BiH kao trail trkač koji je uspio oboriti rekorde svih staza, vlasnik je državnih rekorda za seniore u ultramatonima na 50 i 100 kilometara, a uz sve to osvojio je i svih 12 vrhova Prenja viših od dvije hiljade metara. Njegov oštri um ni danas mu ne dozvoljava mirovanje.
Prije dvije godine rodila se ideja od kratkotrajnom odlasku izvan Bosne i Hercegovine zbog uspinjanja na planinski vrh veći od četiri hiljade metara nadmorske visine.
U tome je impozantno da je Pajević sebi zacrtao cilj u kojem će se u jednom danu popeo na vrh te vratiti na početnu tačku i to bez pomoći vodiča, uz minimalno korištenje penjačke opreme te bez spavanja u planinarskim domovima. Za ovakav podvig primarno je izabrao vrh Mont Blanca, međutim stvari su krenule u nešto drugačijem smjeru.
“Skoro pred sami polazak samo saznali da moram imati rezervaciju na planinarskom domu Gouter na Mont Blancu. Tu se stvari mjenjaju, ali razočarenja nije bilo. Iako svi znamo da je Mont Blanc drugi najveći vrh u Evropi sa svojih 4.810 metara nadmorske visine, ali se moraju poštovati druge države i njihova pravila. Zajedno sa svojim prijateljem koji je bio dio ovoga projekta, pravim novi plan te nalazimo vrh na samoj granici Švicarske i Italije Signalkuppe sa 4.559 metara nadmorske visine”, kaže Pajević u razgovoru za Klix.ba.
Građevina na najvišoj nadmorskoj visini u Evropi
Riječ je o vrhu manjem od krova Mont Blanca za svega 251 metar, smještenom u dolini Alagna Valsesia. Signalkuppe je bogat planinarskim domom Capanna Margherita kao građevinom koja je sagrađena na najvišoj nadmorskoj visini u Evropi.
Dom je otvoren 18. augusta 1893. godine, a odmah je postao važan istraživački centar za visinsku bolest. Šest godina kasnije na vrhu je napravljena i meteorološka stanica koja je u zimi 1928/29. izmjerila temperaturu od 41 stepen Celzija ispod nule.
“Visina ovoga vrha, ali i svih ostalih koji se nalaze oko njega, zaista govore mnogo. Za ovakav podvig u realnim okolnostima je potreban tim ljudi, koji će biti uz vas. Dok smo istraživali i pravili plan, znali smo da će na terenu biti mnogo drugačije. Odlazk na aklimatizaciju, plan samog polaska prema vrhu i ostavljanje stvari na mjestima gdje je to potrebno, kao i prolazna vremena jasno su se znala, a svaka tačka je imala i opciju ‘B’ ukoliko bi nešto krenulo po zlu”, kaže nam Pajević.
Jedan ovakav uspon Pajeviću je donio izuzetno jake promjene, koje su podrazumijevale prolaske iz toplih u hladne planinske ambijente, prelaske sa travnatih i kamenitih podloga na led i ledenjake, ulaske u snježne staze koje su u noćnim satima bile tvrde, a u dnevnim izuzetno mekane.
“Također, prolazilo se i dijelovima snježnih pukotina, a sve to od mene je tražilo poznavanje tehnike alpinizma u zimskim uslovima. Da biste prošli jednom ovakvom stazom potrebno je da imate veoma dobro znanje i procjene u pokretu”, ističe sagovornik portala Klix.ba.
Protekle dvije godine podredio je ovom poduhvatu, a pripreme ocjenjuje veoma zanimljivim. Minulu izuzetno blagu zimu kao godišnje doba je iskoristio maksimalno u pokretu, a kako nam kaže, radne dijelove sedmice koristio je treninge, dok je dane vikenda provodio na planinama u vidu penjanja i trčanja.
“Ovim putem se moram zahvaliti ljudima sa kojima sam vježbao i radio na svemu ovome, a to su osobe iz Extreme sports cluba Scorpio i instruktor Edin Durmo, a kojeg smatram zaista dijelom zaslužbnim za rezultat koji sam postigao”, ističe Pajević.
Ostvarivanje ciljeva
Strahopoštovanje prema onome što radi, već dugi niz godina ga dovelo do jednog od najvećih ciljeva koje je uspio ostvariti, a kroz nastavak našeg razgovora osvrnuo se i na krize koje nastupaju prilikom ovakvih poduhvata.
“Krize su moj najbolji prijatelj. Kada dođu i ako dolaze, najbolji način za savladavanje predstavlja duhovna predanost koja je ujedno i najbolji recept za savladavanje svih prepreka”, navodi Pajević.
Kako nam priča, najteži, ali i najljepši trenutak doživio je upravo na vrhu. Onaj prvi se odnosi na sam uspon, dok je onaj znatno vrijedniji u trenutku kada je svojoj majci javio da je uspio u svom naumu.
“Ovako iskustvo mi je donijelo spoznaju i naučilo me da djelujem još više, da ne čekam mnogo i slijedim ono što zaista želim raditi”, kaže nam Pajević, zaključivši da mu planine lično donose mir, spoznaju novog sebe i otvaraju vrata za ulazak u svijet bez ograničenja.
Izvor: klix.ba
