„Sav je na kamenu i od kamena i zato je trajan i vječan – a ono što prolazi jeste samo vrijeme i vode Plive i Vrbasa. I kada se gore promjeni boja neba, promjeni se i dolje boja gradine – jer to dvoje kao jedna slika, koju slikar uvijek iznova boji – bojom kamena, vremena i neba“.
Ovako je Ćamil Sijarić kazivao o Jajcu – gradu bosanskih kraljeva, i gradu u kome se duša Bosne najjasnije ogleda.
Iz priče o prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine teško je izostaviti Jajce. Taj grad je neizostavna poveznica i s našom državnošću koja je prestala baš u Jajcu u 15. stoljeću, a skoro 500 godina kasnije na istom mjestu udareni su temelji današnje moderne i suverene Bosne i Hercegovine.
Rijetko koji grad u Evropi i svijetu se može pohvaliti sa tako bogatim kulturno-historijskim naslijeđem, a na njegovom području nalazi se čak 29 nacionalnih spomenika.
Od brojnih džamija, podzemne crkve uklesane u kamenu, Franjevačkog samostana i Podmilačja, drugog najpoznatijeg svetišta za katolike u BIH, do pravoslavne crkve, ostataka iz srednjeg vijeka, koje uključuje utvrdu i Kraljev grob.
Jajce se u pisanom dokumentu prvi put spominje 1396. godine u kojem se osnivač grada Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. – 1416.) naziva „conte de Jajce“.
Tvrđava u Jajcu dio je srednjovjekovnog kompleksa grada Jajca, na nadmorskoj visini od 470 metara. Na sjeverozapadnom i jugoistočnom uglu tvrđave su dva jaka četverostrana tornja, a pretpostavlja se da je jedan toranj bio i na sjeveroistočnom uglu.
U vrijeme kada je bosanska srednjovjekovna država bila najjača, u Jajce se preseljava kraljevski dvor, a posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je krunisan u crkvi svete Marije u Jajcu te je pogubljen od Osmanlija pri pokušaju bijega iz Jajca 1463. godine.
Tokom osmanske vladavine u Jajcu se grade mnoge građevine, a najistaknutija je džamija Esme Sultanije.
Sultanija Esma je bila udata za bosanskog vezira Mehmed – pašu Muhsinovića i dala je izgraditi džamiju 1753. god. Za izgradnju džamije, vezuje se lijepa i tragična priča.
Sultanija je bila bolesna i astrolozi su joj rekli da će ozdraviti ako sagradi tri javna dobra – tri hajrata, na mjestima gdje se dvije rijeke spajaju u jednu. Tako je sagrađena džamija koja i dalje nosi ime po Esmi sultaniji.
Područjem Jajca protječu rijeke Pliva i Vrbas sa više pritoka, a nekoliko kilometara od grada nalaze se Veliko i Malo plivsko jezero, koje okružuju vodenice, koje se u Jajcu popularno nazivaju i mlinčići. Devetnaest vodenica – sojenica pokrivenih šindrom izgrađene su od hrastovog drveta prije više stotina godina.
Veliko Plivsko jezero, zbog specifične gustoće vode, idealno je za vožnje kajaka i kanua, te kajakaška takmičenja.
Uz Plivska jezera nalaze se auto kamp, apartmani, hotel, motel, restorani i izletišta. Jezera kao prirodna turistička vrijednost pored rijeka Plive i Vrbasa imaju značajan udio u turističkoj ponudi.
Pliva svoj tok završava na fascinantan način – čineći vodopad, koji je ujedno i jedan od 12 najljepših na svijetu, ali jedini koji se nalazi u centru grada.
U blizini vodopada nalazi se i Muzej II Zasjedanja AVNOJ-a. U Jajcu je 29. novembra 1943. god. održano II Zasjedanje AVNOJ-a. Rođenje Jugoslavije u Jajcu, socijalistički je pandan kraljevske prijestolnice iz Srednjeg vijeka. Dvorište ovog muzeja krasi i spomenik Moši Pijadi, koji je bio na čelu prve novinske agencije nove Jugoslavije.
Izvor: radiosarajevo.ba
