Ako ste krajem marta dolazili u Vareš, sigurno ste primjetili dječake i djevojčice u plavim uniformama, sa grbom BiH i ljiljanima, kako čiste zelene površine. Oni su članovi Odreda izviđača „ZVIJEZDA“, koji su sa svojim starijim kolegama očistili skoro cijelu dionicu regionalnog puta od Breze do Vareša. Akciji pod nazivom „Izviđači Vareša svome gradu“, pridružili su se i članovi drugih vareških udruženja, te radnici pojedinih kompanija. Sve ih je okupio Igor Hinger, profesor njemačkog jezika, aktivista, izviđač, voditelj tamburaškog orkestra i rock benda, ali prije svega zaljubljenik u svoj Vareš.
Kada se 1997. godine iz izbjeglištva vratio u svoj grad, profesor Igor se kao i svi povratnici nadao boljem životu. Ali njegov Vareš je počeo polako nestajati. Oni koji su se u grad vratili nakon rata, od 2000. godine su ponovo počeli odlaziti trbuhom za kruhom. Ovoga puta da se više ne vrate. U takvoj situaciji profesor Igor je želio napraviti nešto za djecu koja su ostala, kako bi im pokazao da u gradu ipak još ima života.
Prvo je osnovao školsku muzičku sekciju, iz koje se kasnije razvio rock band, te Udruženje i tamburaški orkestar „Moja prva nota“. Ubrzo je reaktivirao i izviđački odred.
Danas se u Varešu ništa ne događa bez njegovih izviđača i mladih tamburaša.
Oni organizuju akcije pošumljavanja i čišćenja zelenih površina, uređuju parkove, brinu o okolišu.
Očuvanje prirode je jedan od njihovih glavnih zadataka. Zato se redovno organizuju kampovanja na kojima se djeca uče vještinama snalaženja u prirodi. Kroz različite aktivnosti mladi izviđači se uče samostalnosti i disciplini. Izviđački pokret u cijelom svijetu je poseban baš zato što nastavlja tradiciju odgajanja generacije mladih ljudi, u duhu zajedništva i timskog rada. To profesor Igor radi i u Varešu.
Pokušavamo djeci da prenesemo ljubav prema prirodi, ali i da ih osamostalimo, da se odvoje od roditelja. Da im kroz igru i zabavu usadimo vrijednosti koje će nositi cijeli život sa sobom, čak i kada odu iz Vareša – rekao je za Snagu lokalnog profesor Igor.
Gdje god odu izviđači imaju prijatelje
Izviđački pokret je lijepa strana ove zemlje. Odredi iz različitih krajeva učestvuju na takmičenjima, organiziraju druženja. Posjećuju se međusobno. Tako stvaraju trajna prijateljstva i ruše granice koje im društvo nameće.
U martu je u Zenici održano 18. Izviđačko – ekološko takmičenje. Učestvovalo je više od 300 djece iz brojnih gradova. Od Zenice, preko Sarajeva, Mostara, Banjaluke, do Vareša, ali i Podgorice i Nikšića. Djeca su imala test prve pomoći, test izviđaštva, čvorologiju i ekologiju, a jedan tim vareških izviđača osvojio je 3. mjesto. No, mnogo je važnije druženje od samog takmičenja.
-To prijateljstvo koje steknete dok ste u izviđačima je najvrijednije što imamo. Ja gdje god krenem imam prijatelje. Našu djecu učimo prije svega važnosti stvaranja prijateljstava – ponosno je istakao profesor Igor.
Baš to je ono što je privuklo i djevojčice Elenu, Mateu i Ajšu da postanu mlade planinke. Njih tri su zajedno od vrtića, idu u istu školu, a učestvuju i u svim akcijama izviđača. Sve tri vole druženja i logorovanje. Nije im teško ni kada se radi pošumljavanje ili čišćenje grada. Kažu da jedva čekaju nove akcije. Sve tri su složne u tome šta je najvažnija lekcija koju su naučile.
Uvijek moramo pomagati jedni drugima, brinuti o prirodi i okolini i ne smijemo biti loši ni prema kome – objasnile su nam Elena, Matea i Ajša.
Na pitanje do kada planiraju biti izviđačice odgovaraju jednoglasno:
-Cijeli život!
Ljubav sa kojom vareški izviđači brinu o svom gradu i njihovu predanost izviđačkom pozivu, prepoznao je Savez izviđača FBIH, koji je odredu „ZVIJEZDA“ dodijelio priznanje – Viteški odred.
Gdje god bili Varešaci vole i pomažu svoj grad
Za sve što se radi u Odredu izviđača potreban je novac. Iako imaju podršku lokalne zajednice to nije dovoljno. Zato se redovno prijavljuju na pozive za grantove i sarađuju sa lokalnim firmama, ali značajnu pomoć dobijaju i od Varešana iz cijelog svijeta. Nigdje ljudi koji su otišli iz ove zemlje nisu tako vezani za svoj grad kao oni koji su otišli iz Vareša. Pokazuju to i svojim odnosom prema izviđačima. Često se dogodi da baš oni doniraju novac za radne akcije ili druge aktivnosti.
-To su Varešaci koji znaju kakav je Vareš prije bio. Znaju značaj toga što radimo i svojim donacijama podržavaju naš rad – objasnio nam je profesor Igor.
Ljubav prema djeci vidljiva je iz svake rečenice koju izgovori profesor Igor. Zato posljednje dvije godine radi na tome da djecu iz udaljenih sela uključi u aktivnosti koje organizira. Vareš ima mnogo sela koja su udaljena i po 15 ili 20 kilometara od grada. U tim selima je veoma malo djece. Ponekad samo jedno. Kada završi nastava u školi za njih prestaje svaki oblik sportskog ili društvenog života. Djeca se čak nemaju s kime ni igrati.
Profesor Igor ih vodi na kampove sa izviđačima, organizuje za njih prijevoz da bi mogli prisustvovati koncertima i drugim kulturnim događajima. Često i sam ode automobilom po neko dijete. Sve kako bi i njima pružio jednake prilike koje imaju djeca u gradu.
Sviraju na polnoćkama, ali i bajramskim koncertima
Skoro u isto vrijeme kada je pokrenuo Odred izviđača, profesor Igor je osnovao i udruženje „Moja prva nota“ kroz koje djeluju tamburaški sastav i rock bend. Mnogi članovi su tu od samog početka. Druženje sa ovim mladim ljudima nije moglo proći bez pjesme. Ema, Ivana, Vanja, Filip i Mihael postali su prava mala porodica. Sigurni su da će ostati u orkestru dok god budu mogli svoje obaveze uskladiti sa koncertima. Iako su im svi nastupi važni, na dva su posebno ponosni.
-Svirali smo na obilježavanju Dana nezavisnosti prošle godine u Vijećnici i nekoliko godina ranije u Predsjedništvu BiH. Vijećnica je bila jedinstven doživljaj. Svi smo bili ponosni jer sviramo za svoju državu na tako važan dan – sa ponosom nam je objasnila Vanja Andžić.
Vareš je poseban po tome, što su uprkos teškoj ratnoj prošlosti, ljudi pronašli snagu za oprost i želju za zajedničkim životom. Zato tamburaški orkestar redovno nastupa na predramazanskim i bajramskim koncertima, a članovi Bošnjačke zajednice kulture Preporod na misi polnoćki. Tako uče jedni o drugima. Jer što se bolje poznaju, njihove će razlike biti manje. To je filozofija kojom se u Varešu vode svi, a posebno profesor Igor.
-Mi u Varešu definitivno živimo zajedno, a ne jedni pored drugih. U izviđačima imamo Elenu i Ajšu, u bendu imamo Eminu koja odlično pjeva, Emu koja odlično svira bubnjeve. Nas u Varešu ionako nema puno, još kada bismo se dijelili, nigdje ne bismo prispjeli – istakao je profesor Igor.
Ostavili smo profesora Igora i njegove izviđače da se pripremaju za nova takmičenja. Najvažnije im je ono u septembru koje sami organizuju: Međunarodno izviđačko – orjentaciono takmičenje „Dani prijateljstva“.
I ovog septembra, kao i svake godine u Varešu dočekuju oko 500 djece, članova izviđačkih odreda iz BiH i regiona.
Piše: Vedada Šećerbajtarević
Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Sadržaj je odgovornost Mreže za izgradnju mira i ne odražava nužno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
