„Omladinski centar Bugojno je organizacija koja postoji već pet godina i zaista smo u tih pet godina radili mnogo. U proteklom periodu smo, uz procjenu organizacijskih kapaciteta, radili i strateški i akcioni plan do 2027. godine i tu smo mi naveli, što bi se reklo „svega“. Nakon što sam sve dokumente koje smo kreirali poslao svom mentoru Amiru, zakoračili smo u jedan vrlo zanimljiv proces – povratak u realnost.“
Ovako započinje priču o mentorskom procesu Adis Čaušević iz Omladinskog centra Bugojno, čiji je mentor bio Amir Hasanović iz Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE.
„Prvo moramo biti realni. Mala organizacija sa jednim zaposlenim čovjekom i nekoliko povremeno zaposlenih ljudi ne može sustići sve ovo što je navedeno. Hajmo mi napraviti neki plan i program koji je realan!“, tada mu je odgovorio Amir.
Prepoznatljivost je važna!
Nakon toga, ekipa iz Omladinskog centra zajedno s Adisom zapitala se: Šta mi možemo kao organizacija? Šta smo do sada radili i uradili?
„Propitujući se i konsultirajući s Amirom, mi smo zaključili da je potrebno da uokvirimo svoj dosadašnji rad i da napravimo neki brend prepoznatljiv u našoj lokalnoj zajednici. Sada vidim da smo mi prvobitno zamišljali naše buduće djelovanje malo i megalomanski, uz veliku želju da budemo lideri u svom kantonu“, navodi Adis.
„Nakon što sam ja pogledao dokumente koje sam dobio i šta sve Omladinski centar Bugojno radi, bio sam svjestan da je to kreirano uz veliku želju za radom i promjenama. To je dobro, ali važno je i biti svjestan da kada je organizacija „u poletu“, to lako može otići na mnogo strana i rasplinuti se. Nakon tog vala aktivnosti, entuzijazma i motivacije, često se desi da krene silazna putanja i onda dolazi do razočarenja pa čak i prestanka rada. Zato je meni bilo jako važno da razmišljamo realno, da u skladu s realnim kapacitetima organizacija prepozna svoj pravac. Ako je to centar za mlade, onda se organizacija treba i graditi u tom pravcu jer organizacija treba biti prepoznatljiva po onome što radi“, smatra Amir.
Vrlo motiviran, pun želje za uspjehom i donošenjem promjena u svom gradu, kako bi mladima obezbijedio bolje uslove za život, Adis o radu u cjelokupnom procesu kaže: „Meni je u ovom procesu najviše pomoglo to što smo kreirali jedan prepoznatljiv plan i program, što je zapravo i lična je karta svake organizacije. Brendirali smo naše društvene mreže, a kreiramo i web stranicu. Sada imamo 4 oblasti na kojima radimo, “ne svaštarimo“ i to nam je mnogo olakšalo. Mala smo organizacija koja je smatrala donedavno da ne može uzeti neki veliki projekat, ali nas je Amir savjetovao i motivirao da probamo s nečim što će trajati duže pa nam je to plan. Voljeli bismo u tom segmentu i na taj način popeti se stepenicu više. Mi imamo plan da rastemo!“
Povjerenje je najznačajnija poveznica između mentora i mentija
Kada je riječ o njihovoj međusobnoj saradnji, obojica ističu da je bila fantastična, motivirajuća i vrlo podržavajuća, što je zapravo i suština odnosa mentora i mentija.
Amir i Adis smatraju da je najvažnije u odnosu mentora i mentija povjerenje i otvorena komunikacija. Jako im je bilo važno to što su mogli jedan drugom reći šta je to što ih tišti i što su se razumjeli. Kažu da je podrška ključ svega, a ukoliko ne postoji povjerenje između dvije strane, onda će i komunikacija biti vrlo otežana. Neformalan pristup također ističu kao jedan od benefita, jer smatraju da formalnost ne bi doprinijela saradnji koju su imali.
„Osim povjerenja koje je ključno, kao mentij ja bih još dodao da mi je posebno važna bila dostupnost mentora. Mentori su nam najpotrebniji kada imamo dileme, a Amir i ja smo ih vrlo efikasno i brzo rješavali“, navodi Adis.
Danas, na kraju ovog procesa obojica su vrlo ponosni su na zajedničku saradnju i uspjehe koje je donijela.
„S Adisom je bilo sjajno sarađivati. Drago mi je da kod njega vidim želju jer znam da se dugo dvoumio da li će uopšte ostati u ovoj zemlji. Prepoznao je priliku, prepoznao je da i u ovom okruženju u kojem živimo itekako postoje svijetli trenuci, nada u bolju budućnost i to je ono što čovjeka zaista vodi naprijed!“, ponosno kaže Amir.
„Posebno me motiviralo to što su ljudi oko mene na kraju ovog procesa prepoznali promjenu. Kolegica Vlasta koja je također u ovom procesu učestvovala, imala svoju mentoricu i družila se s nama od početka, rekla mi je prije nekoliko dana: „Imaš neki sjaj u očima, nisi tužan kao na prvom sastanku“, za kraj kaže Adis.
Serijal priča o mentorstvu nastao je kao rezultat provođenja Mentorskog programa u civilnom društvu a koji je sastavni dio aktivnosti USAID/LWCDA. Uvođenjem ovog programa Institut za razvoj mladih KULT je zaokružio podršku koju pruža organizacijama civilnog društva kroz osnaživanje organizacijskih kapaciteta i performansi kao i ličnih kapaciteta predstavnika tih organizacija.
Izvor: mladi.org
