Inicijalna analiza pravno-institucionalnog okvira za filantropiju u Bosni i Hercegovini ukazuje na mnoštvo zakona i popratnih propisa koji direktno ili indirektno reguliraju ovu oblast, kao i djelovanje humanitarnih, dobrotvornih i filantropskih organizacija. To mnoštvo stvara pravnu nesigurnost, negativ- no utiče na razvoj ovog sektora i rada za opće dobro, na operativnom i na strateškom nivou. S obzirom na kompleksnost pravno-institucionalnog okvira, nije za čuđenje to što niko od učesnica i učesnika istraživanja nije upoznat sa kompletnom regulativom, već detaljno poznaju pravila iz ugla svoje prakse, ali ne i kompletnu sliku, iako su aktivni u ovoj oblasti dugi niz godina. U operativnom pogledu, rad za opće dobro je često otežan propisima koji nisu prilagođeni ovoj vrsti društvenog angažmana, dok je u strateškom pogledu razvoj filantropije ograničen nedostatkom komunikacije između relevantnih aktera iz tri sektora: javnog, poslovnog i građanskog.
Svakako se može reći da pravno-institucionalni okvir za filantropiju reflektira asimetrično decentralizira- ni politički sistem BiH koji usložnjava procese pripreme i usvajanja zakona, ograničava transparentnost i pristup podacima i procedurama, te razuđuje saradnju i komunikaciju između zainteresiranih aktera.
Značajan problem u pravnom okviru i u praksi jeste nepostojanje državnog i entitetskih Zakona o dona- cijama i humanitarnoj djelatnosti kojim bi se definirali osnovni pojmovi ovakvog rada i djelovanja, orga- niziranja i namicanja sredstava. Iako se pojmovi „humanitarne organizacije“ i sl. koriste u većem broju zakona i popratnih propisa, nejasno je ili neujednačeno njihovo značenje.
Zakon o carinskoj politici BiH kao i Zakon o porezu na dodatu vrijednost (PDV) značajno utiču na rad za opće dobro. Ključni su zakoni u ovoj oblasti jer općenito kreiraju fiskalno okruženje za indirektno oporezivanje za donacije. Evidentna je neophodna ekspertiza i resursi u poznavanju ovih propisa kako bi se mogle iskoristiti date olakšice, s kojima većina organizacija ne raspolaže. Informacije o ovim pravilima nisu lako dostupne. Priprema i objava pravilnika i uputa u ovom pogledu predstavljala bi značajan doprinos pravnoj transparentnosti i pristupačnosti javnih institucija.
Poreske olakšice na davanja za opće dobro od strane pojedinaca (Zakoni o porezu na dohodak) kao i pravnih subjekata (Zakoni o porezu na dobit) ne odskaču značajno od praksi zemalja u regionu ili Evrope. Ipak, određeni broj učesnica i učesnika istraživanja zauzima stav da bi povećanje poreskih olakšica u ovom pogledu moglo podstaći davanja za opće dobro.
Zakoni o volontiranju su prepoznati kao važni instrumenti vrednovanja doniranog rada, ali su nedovolj- no iskorišteni u praksi. U BiH je na snazi 21 zakon koji uređuju oblast poreza na promet nepokretnosti, na poklone i naslijeđe, te je time praksa neujednačena. Predloženo je da se propiše mogućnost donacije imovine bez plaćanja poreza koju niko ne koristi, a koja se ostavlja testamentom ili poklanja u dobrot- vorne svrhe u zadužbine za opće dobro za fondacije.
Učesnice i učesnici istraživanja smatraju da se Zakoni o igrama na sreću ne primjenjuju adekvatno u dobrotvorne svrhe, te da nije transparentan proces odabira organizacija kojima se dodjeljuju sredstva iz ovih fondova. Nejasna je također praksa oko online plaćanja donacija i primjene Zakona o unutraš- njem platnom prometu u ovom pogledu. Kada su u pitanju Zakoni o deviznom poslovanju, donacije nisu obuhvaćene definicijom tekućeg posla, dok su jednostrani prenosi imovine prepoznati kao kapital- ni poslovi, ali samo od strane fizičkog lica prema fizičkom licu.
Općenito, pravo-institucionalni okvir u BiH ocijenjen je kao kompleksan. Učesnice i učesnici istraživanja naveli su da su tačne informacije o pravilima i procedurama teško dostupne, da ne postoje adekvatni pravilnici niti usklađena praksa između različitih nivoa vlasti niti između institucija, te da je nejasno u zakonima koje su tačno nadležne institucije i uredi. Ocijenjeno je da nedostaju zvanični podaci o davan- jima i da je pojam filantropije nejasan u bh. društvu, te je neophodno raditi na razvoju javne svijesti o toj temi, iako je prisutna u svakom obliku.
Kompletna publikacija nalazi se u prilogu
