Oni su oni koji hrane gladne. Pomažu liječenje bolesnih. Brinu se o onima manje sretnijim među nama. Oni su stvarni superjunaci našeg vremena.
Ovo udruženje je neprofitna humanitarna organizacija koja pomaže ugroženim ljudima na području cijele Bosne i Hercegovine, ali i šire. Pomoć u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba timovi ove organizacije pružaju povratnicima, starim i iznemoglim licima, samohranim majkama, porodicama bez stalnih primanja, djeci bez roditelja, osobama sa invaliditetom, oboljelima, migrantima…
Od svog osnivanja 2012. godine do danas, Udruženje Pomozi.ba pomoglo je više od milion osoba kroz različite projekte i humanitarne akcije, s tim što je zaista nemoguće utvrditi precizne i tačne brojeve.
Cilj im je da budu humani i da potiču druge na humanost, solidarnost i saradnju.
Na čelu ovog jedinstvenog tima stoji osnivač i predsjednik Elvir Karalić. Ovaj Čovjek velikog srca, Onaj koji ne kritikuje nikoga, Onaj koji je svoj životni put poklonio onima koji su u potrebi, dao je intervju za portal Radiosarajevo.ba.
Kako je sve počelo?
Na početku našeg razgovora priča nam kako je cijela bajka oko Pomozi.ba krenula prije tačno deset godina.
“Pomozi.ba je nastala iz želje jedne osobe da pomogne drugim ljudima, te se tu u početku priključuje veliki broj volontera, nakon toga organizacija zbog ekspanzije počinje da upošljava ljude, tako da u Pomozi.ba danas djeluje veliki broj kako zaposlenika tako i volontera”, govori nam Karalić, ističući u prvi plan građane, Bosance i Hercegovce kako u domovini tako i dijaspori:
“Oni su ti koji konstantno pomažu ljude u potrebi u BiH, ali ne samo u BiH, nego gdje je pomoć potrebna u datom momentu. Od početka našeg djelovanja pa do danas, mi smo samo spona između onih kojima je pomoć potrebna i onih koji žele da pomognu. Naša misija je u tome da ta pomoć stvarno dođe do onih kojima je najpotrebnija.”
Pitamo ga i kako je izgledao desetogodišnji put ove organizacije.
“Ono što možemo sa sigurnošću reći da se kod nas promjene dešavaju na dnevnom nivou, jer nikada ne znamo šta nosi novi dan i šta će biti prioritet narednog dana, da li će se desiti neka elementarna nepogoda ili nešto slično, gdje ćemo morati da se pregrupišemo i da većinu snaga usmjerimo u tom pravcu. Pored naših strateških ciljeva, planskog širenja, ono što nas karakteriše je rast na dnevnom nivou upravo zbog naprijed spomenutih situacija.
Jedan od primjera tih neplaniranih aktivnosti su poplave 2014. godine, jer ko se realno mogao pripremiti na tu situaciju. Dakle, 2014. i 2015. godinu su obilježile poplave, a 2016. godinu migrantska kriza, gdje je ruta prvobitno išla preko Srbije, te smo tada djelovali iz BiH i pomagali migrantima u Srbiji, a kasnije kada je ta ruta pomjerena na BiH djelovali smo i u tom segmentu pomoći migrantima u našoj zemlji.
Paralelno s tim dolazi nam korona 2020. godine koja je obilježila 2020. i 2021. godinu i evo da podsjetimo tada smo jedini imali milion i tri stotine maski na stanju koje smo besplatno dijelili cijelu 2020. i 2021. godinu. Iz navedenih primjera je evidentno da je jako teško planirati, jer ne znamo šta nam donosi naredni dan.”
Po čemu će pamtiti 2022. godinu?
Nakon višegodišnjih izazova, stigla je i 2022. godina. Elvira Karalića pitamo po čemu će je pamtiti:
“Meni lično ovo je bila veoma turbulentna godina, godina nakon dvije teške kada smo bili pogođeni pandemijom koronavirusa, kada dolazi do prestanka pandemije i očekujemo mirno more. Međutim, početkom godine dešava se rat u Ukrajini što je tada u tom dijelu uticalo i na nas, jer mi nismo znali kako će se situacija odvijati na svjetskoj sceni, bilo je raznih priča, spekulacija oko nedostatka hrane tako da smo mi sami krenuli u proizvodnju hrane na više nivoa, kroz više projekata.
Dakle, 2022. biće upamćena kao turbulentna godina, godina u kojoj smo krenuli s nekim novim projektima, a vidjećemo u budućnosti da li će ti projekti zaživjeti i kakve će rezultate pokazati.”
“Kada su u pitanju planovi za narednu godinu, s obzirom na prethodne tri godine, uključujući tu i 2022. koja je na izmaku i konstantnu ekspanziju, za 2023. godinu ne planiramo neko preveliko širenje, odnosno plan je da dodatno ustabilimo postojeće projekte i da kroz postojeće projekte kao što je ‘Obrok za sve’ gdje pomažemo hiljadama ljudi, pokrenemo još neke priče koje će dodatno pomoći ove ljude, a ne samo kroz obrok kao što to sada radimo. Tako da bi naredna godina trebala biti godina kada ćemo se truditi da se dodatno interno ojačamo i ustabilimo već postojeće projekte”, nastavlja naš sagovornik.
Urezano u sjećanje
Od milion priča, postoji li jedna koja je ostavila najviše traga na njega?
“Priča koja je meni dugo godina bila urezana u sjećanje i koja mi je dosta dugo budila emocije je moj odlazak u Siriju 2013. godine kada sam bio učesnik prvog konvoja iz Bosne za Siriju. Konvoj je bio u organizaciji Udruženja Solidarnost iz Bihaća, ja sam tada bio učesnik, a organizacija Pomozi.ba je bila na samom početku djelovanja. Tada sam otišao bukvalno u ratnu zonu na rub Sirije i Turske gdje smo pomoć dijelili izbjeglicama, kada sam vidio mnogo protjeranih ljudi iz svojih domova, obišao sam bolnicu gdje sam vidio djecu bez nogu, bez ruku, bez očiju i to je ostavilo dubok trag na mene i te slike, te emocije prvih nekoliko godina nikada neću zaboraviti. Iako sada nakon devet godina te slike polako blijede, ali kada me god neko pita koja akcija je na mene ostavila najveći utisak, to bih izdvojio, odlazak u Siriju.”
Država, sistem, ne rade, čini se, ni minimum da pomognu onima kojima je to najpotrebnije, komentiramo, no naš sagovornik ne dijeli naše mišljenje već poručuje:
Poruka državi
“Kada je u pitanju država ja sam neko ko nikada ne govori protiv države. Ne bih se složio da država ništa ne radi, već je moje lično mišljenje je da bi to moglo bolje, da bi se neke stvari mogle promijeniti, da bi trebalo napraviti dodatnu saradnju između vladinog i nevladinog sektora i to bi bila moja poruka, da se vladin i nevladin sektor uvežu dodatno kako bismo zajedno bili više od koristi našem društvu.”
To je ujedno i poruka koju šalje novoj vlasti – kogod da bude na funkcijama.
Za kraj, ovog Superjunaka pitamo koja bi bila njegova novogodišnja želja?
“Moja novogodišnja želja je da nam ova naredna godina bude mirnija, da ne bude turbulentna kao ove prethodne kada smo bili zahvaćeni pandemijom koronavirusa, kada je nažalost veliki broj ljudi izgubio živote, gdje su porodice izgubile svoje najmilije, tako da želim mirnu godinu bez većih turbulencija da malo ovaj naš narod, što bi se reklo, odahne dušom.”
Prevaranti – ima li ih i kako se “nose” s njima?
Teško pitanje, ali, nažalost, mora biti postavljeno.
Elvira Karalića pitamo o prevarantima koji iskorištavaju dobra srca naših ljudi. Kako se izboriti s takvim situacijama?
“Što se tiče prevara i pokušaja prevara možemo reći da je sada dosta bolja situacija nakon svih ovih godina postojanja Pomozi.ba gdje mi imamo metode i dodatne analize svakog zahtjeva, provjere koje radimo kako na terenu, tako i na sve druge načine kako bi dali sve od sebe da donacije koje dobijemo ne budu zloupotrebljene.
Ako ćemo sada pričati o prevarama, odnosno situacijama pokušaja prevare uistinu je mali procenat prevara, ako uzmemo u obzir sve zahtjeve koje imamo tako da nema svrhe trošiti riječi na to. Veoma je mali broj onih koji pokušavaju da nakon toliko godina postojanja Pomozi.ba zloupotrijebe našu organizaciju i samim tim i naše donatore. Situacija definitivno nije bila takva na početku gdje smo mi dugi niz godina trošili energiju i borili se s potencijalnim prevarantima kako bi zaštitili donacije ljudi koji su nama ukazali povjerenje.”
Izvor: radiosarajevo.ba
