Dea je odlučila heklati kako bi dio novca od zarade mogla donirati za kupnju hrane psima i mačkama u mostarskom azilu “Pahulja”.
Dea Dobroslavić učenica je devetog razreda osnovne škole u Mostaru i vlasnica malog biznisa “Handmade by Dea”. Da, dobro ste pročitali. Dea ima 14 godina i sada već ozbiljan posao. U svojoj ponudi ona ima zimske kape, šalove, dekice za bebe, nakit, torbe, ukrase za bor, ali i igračke. “Kada kažem nekome da imam svoj mali biznis, većinom se začude”, kazala je za Bljesak.info talentirana Dea.
Humana gesta
Ljubav prema heklanju rodila se spontano, a sve je počelo od jedne kape. Naime, Dea je odlučila heklati kako bi dio novca od zarade mogla donirati za kupnju hrane psima i mačkama u mostarskom azilu “Pahulja”. “Tata mi je za sve petice na polugodištu kupio prvu iglu za heklanje i tako su počele kape. Puno ljudi je naručilo te sam uspjela skupiti dosta novca za azil i tako im pomoći s hranom preko zime”, kazala je za Bljesak.info.
Kako navodi, ranije znanje o heklanju nije imala, a sve je naučila sama uz pomoć YouTubea. “Sve sam naučila preko YouTubea. Ranije sam plela, tako da sam imala neke osnove i znala sam raditi s vunom. Radila sam s dvije igle, ali s jednom nisam znala. YouTube mi je pomogao u svemu, od kapa pa do igračaka i svega”, istaknula je.
Podrška obitelji
Ljubav prema heklanju traje još od prosinca 2022. godine, a kako navodi, najveća podrška u svemu joj je njezina obitelj.
“Roditelji su me podržali u svemu i na tome sam im zahvalna. Od prve vune i igle koju su mi kupili, kao i sada kada se to malo više razvilo, svaki dan me podržavaju. Znam da su ponosni na mene”, kazala je Dea. Zvijezde njezinog malog biznisa su upravo plišane igračke koje su napravljene od plišane vune, a punjene su antialergenim punjenjem iz jastuka. Sve igračke imaju plastične oči, ali detalj je to o kojemu Dea vodi veliku pažnju. “Svi plišanci imaju plastične oči koje se trudim osigurati što više mogu. Probala sam čak i sama otkinuti ih i nisam uspjela. Zbog sigurnosti djece uz svaku igračku dođe i poruka da roditelji s vremena na vrijeme provjere oči”, istaknula je.
Inspiraciju crpi na društvenim mrežama, ali radi i po narudžbi. Kako navodi, uz obitelj najveća podrška su joj i školske kolege i nastavnici. “U početku sam mislila da će mi se svi rugati, da će reći da pletem kao baka, heklam… Ali, dogodilo se potpuno suprotno. Prvi put kada sam donijela igračku na sat razrednika bilo me je sram jer sam očekivala drukčiju reakciju, ali svi su me podržali i svi su to vidjeli kao nešto cool i baš im se svidjelo”, rekla je Dea.
Popularni ‘zeko’
Podrška nastavnika nije izostala, a najpopularniji zeko zapravo je bio želja njezine nastavnice hrvatskog jezika. “Moja nastavnica iz hrvatskog je naručila prvog zeku, točnije ona ga je nacrtala za njezinog unuka. Tako je zapravo nastao zeko koji je jedan od mojih trenutno najprodavanijih modela”, ispričala je.
Za jednu igračku potrebno joj je nekoliko sati, a kako navodi, sve ovisi o kompliciranosti. Kako nam je ispričala, nikada ne hekla cijelu igračku odjednom jer zbog obveza u školi to nije moguće. Uz školu, Dea trenira sportsko penjanje te volontira u jednoj mostarskoj humanitarnoj udruzi. Kako ističe, zainteresiranosti ljudi za ručno rađenim proizvodima u Mostaru ima, a kupci znaju prepoznati kvalitetu. “Ima ljudi koji me stvarno podržavaju i hvala im na tome. Mislim kako ljudi u Mostaru još nisu čuli za mene jer sam tek nedavno napravila profil i pokušavam što više sudjelovati na sajmovima kako bi ljudi čuli za mene i moj rad”, kazala je Dea. Njezini kupci najčešće su majke i bake, ali ni djedovi nisu iznimka.
Skromna i uporna
Na pitanje kako se osoba od 14 godina odluči pokrenuti mali biznis Dea skromno odgovara: “Ne znam ni ja, to je jednostavno tako došlo. Kada sam radila kape mislila sam kako će to trajati mjesec ili dva, ako mi uopće bude uspjelo. To je tako dobro išlo i ideje su mi samo dolazile te je tako pokrenuta i stranica. U početku mi je tata objavljivao proizvode preko Facebook grupa, a kasnije sam napravila i profil”. Navodi kako su upravo roditelji ti koji i danas igraju ključnu ulogu. “Tata je zadužen za dostavu, a mama mi pomaže u nabavi materijala i u komunikaciji s ljudima jer su kupci često i njezini prijatelji pa ona to i promovira”. Kako ističe, ovo je samo početak. Za svoj mali biznis ima velike planove, a svatko tko ju je upoznao može potvrditi kako će ih ova uporna djevojčica i ostvariti.
Izvor: bljesak.info
