Kada istinski vjeruješ da možeš napraviti promjene u društvu i ne sjediš skrštenih ruku, slobodno se nazovi filantropom ili filantropkinjom. Aida Šarac Berbić pionirka je na polju neformalnog muzejskog obrazovanja ali i društvene odgovornosti muzeja.
🎭 Slikarica, historičarka umjetnosti i muzejska pedagogica
Aida Šarac Berbić je osoba koja kroz život ide slijedeći svoju autentičnost. Iako voli zvanje historičarke umjetnosti i posao muzejske pedagogice kojim se bavi, ona njeguje i druge strasti koje su usko vezane za umjetnost ali i boravak u prirodi. Tako Aida slobodno vrijeme provodi na planini sakupljajući gljive ili na očevom pčelinjaku. Ona umjetnička strana ispoljila se kroz prvu ljubav – slikarstvo, ali i izvođenje sevdalinke i pisanje poezije. Oni koji poznaju Aidu rekli bi da je ona nasmijana i pozitivna osoba, te istrajna u onome što naumi.
Još u dvanaestoj godini, Aida je snažno osjećala da će likovna umjetnost biti njen profesionalni i životni put. Koračala je Aida hrabro tim putem, pa je nakon završetka studija Historije umjetnosti, svoj prostor za doprinos pronašla u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Aida kaže da, iako je znala gdje korača, nije se kategorički ograničila na viziju svoje karijere kao slikarice. Upravo to je učinilo Aidu filantropkinjom, prepoznatom u oblasti inkluzivne edukacije i napravilo veliki pomak u kolektivnoj svijesti našeg društva. Aida radi sa djecom s poteškoćama u razvoju, objašnjava im umjetnost iz kolekcije Umjetničke galerije u Bosni i Hercegovini i daje svoj veliki filantropski doprinos.
„Prema mom mišljenju filantropija je prirodno stanje čovjeka koje ga automatizmom, bez mnogo razmišljanja o tome, tjera da radi za opštu dobrobit društva i zajednice naspram lične koristi“, rekla mi je Aida i ispričala da je, za nju, najistaknutija filantropkinja u Bosni i Hercegovini Tatjana Vučić, „žena koja je svojim velikim znanjem i zalaganjem pružila toliko mogućnosti za razvoj društva i zapošljavanje mladih, i koja nema sujete da to znanje nesebično podijeli sa drugima“.
https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fphoto.php%3Ffbid%3D506746674786324%26set%3Da.454942366633422%26type%3D3&show_text=true&width=500
🎭 Od volonterke do zaposlenice u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine
U ono vrijeme kada je slušala predmet na kojem je učila o muzejskoj pedagogiji, Aida je pisala svoj seminarski rad, bližio se i kraj Aidinog postdiplomskog studija, pa je Aida odlučila volontirati i dati svoj doprinos u muzeju umjetnosti Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine. Odlučila je da praktični dio svog seminarskog rada izvede u obliku obrazovne aktivnosti s djecom i tako je, 2013. godine realizirala prvu metodološki zasnovanu muzejsko-obrazovnu aktivnost u Bosni i Hercegovini i zaljubila se u osjećaj koji joj je dala dječija spoznaja svijeta putem umjetnosti:
„Primijenila sam metodu Strategije vizuelnog razmišljanja, koja putem vođene diskusije i interakcije posmatrača sa originalnim umjetničkim djelom u specifičnom kontekstu muzeja, omogućava estetsko iskustvo, razvija kritičko razmišljanje i vokabular, te osnažuje samopouzdanje i samosvijest osobe. Instantno sam se zaljubila u osjećaj koji mi je dala dječija spoznaja svijeta putem umjetnosti“, ispričala mi je Aida.
Četiri godine volontiranja rezultirale su time da Aida 2017. godine postane stalna uposlenica u muzeju umjetnosti Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i da nastavi testirati metode i pristupe i razvijati obrazovni rad u muzeju sa djecom različitih uzrasta. Tako su nastali programi „Alternativna učionica“ namijenjena djeci osnovnoškolskog i srednješkolskog uzrasta i „Naša priča“ program za porodice sa djecom predškolskog uzrasta, a Aida je shvatila da muzej može i treba imati mnogo veću ulogu u našem društvu. „Naravno da su muzejske kolekcije važne, ali važniji su ljudi koji bi trebali uživati u tim kolekcijama bez razlike“, rekla mi je Aida.
🎭 Širenje kruga društvenih grupa u muzejskim aktivnostima i programima
Dok je radila u muzeju sa djecom različitih uzrasta, Aida je upoznala Luku, dječaka iz spektra autizma koji je često posjećivao svog oca koji je radio u Galeriji. Lukin otac je predložio Aidi da kreira program namijenjen djeci iz spektra autizma u muzeju umjetnosti. Eksperimentalnim programom „Plavi artizam “, Aida je aplicirala na grant za profesionalni razvoj historičara umjetnosti Fonda Otvoreno društvo FBiH, a onda je sve krenulo kao po nekom, unaprijed sastavljenom velikom planu, nakon čega je Aida napisala i svoju interdisciplinarnu magistarsku tezu: „Društvena odgovornost muzeja umjetnosti: rad sa djecom s teškoćama u razvoju u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine“.
Programom i šestomjesečnim učešćem u istraživanju, djeci iz spektra autizma je omogućena socijalna inkluzija putem aktivnosti koje muzej umjetnosti realizira za njih. Neke od aktivnosti programa, koje su imale za cilj razviti određenu vještinu kod djeteta bile su vježbe disanja u pokretu, govorno-jezički prilagođena diskusija, određenu temu, kreativno – manuelni rad sa različitim umjetničkim materijalima, taktilne vježbe i emotivna samoevaluacija.
Pozitivni rezultati istraživanja, pomak u razvoju govorno-jezičkih vještina i razvoj samopouzdanja, motivirao je Aidu da program održava na godišnjoj osnovi i donio joj priznanje Vijeća Evrope, ali i važnu spoznaju:
„U ovom procesu sam spoznala da univerzalna vrijednost vizuelne umjetnosti ima moć da premosti kognitivne barijere u razumijevanju svijeta koji okružuje osobe s razvojnim teškoćama, njihove lične emocije ali i emocije drugih ljudi. Uz konstruktivno nahođenje i moderiranje muzejskog pedagoga, umjetnost može imati moć da nas svojim estetskim, formalnim, emotivnim i narativnim kvalitetima, navede da propitujemo svijet oko sebe. U direktnom susretu sa originalnim umjetničkim djelom u nama se mogu pokrenuti bitna pitanja etike, morala i identiteta, što može dovesti do razvoja ličnosti, stavova i budućih uvjerenja kod mlade osobe“, rekla mi je Aida i napomenula da muzejska pedagogija skoro ne postoji u Bosni i Hercegovini tako da programi poput „Plavog artizma“, „Alternativne učionice“, Naše priče“ i „CogniART“ (program za osobe treće životne dobi) te „ARTsee“ aplikacije predstavljaju pionirska ostvarenja na polju neformalnog muzejskog obrazovanja ali i društvene odgovornosti koju bi muzej trebao da ima“. Pionirski rad je prepoznat i međunarodna organizacija „Hand on!“ dodijelila je priznanje za djelovanje obrazovnog odjela muzeja UGBIH na polju neformalnog obrazovanja društva.
🎭 Izazovi, nova rješenja i ARTsee aplikacija
Želju da program „Plavi artizam“ realizira na godišnjem nivou, zaustavila je pandemija, ali Aidin um, koji uvijek razmišlja kako poboljšati dosadašnju praksu, iznjedrio je ideju da kreira aplikaciju koja će nadoknaditi nemogućnost direktnog prisustva publike u muzejskom prostoru. Tako je nastalo digitalno pomagalo koje putem animacije, zvuka i teksta objašnjava i interpretira umjetničko djelo. Goethe Institut je podržao Aidinu ideju i 2020. godine nastala je ARTsee trojezična aplikacija koju besplatno možeš skinuti na svoj android uređaj, a u kojoj su do danas predstavljeni segmenti kolekcija iz tri muzeja (Umjetnička galerija BiH, Gradska galerija Korint iz Grčke i Brusa bezistan iz Sarajeva).
Aida se s osmijehom prisjetila da u njenom radu teške i stresne periode uvijek nadvlada osjećaj zadovoljstva „kada se djeci u susretu sa umjetničkim djelima otvore novi vidici i nove spoznaje koje prepoznajem u njihovim tumačenjima slika i sjaju u očima“ i ispričala mi je da je jedan od najljepših trenutaka u njenoj karijeri bilo otvaranje izložbe umjetničkih djela učesnika „Plavog artizma“, kada su se dječaci iz spektra autizma jezikom čiste likovnosti obratili društvu, a muzej Umjetnička galerija BiH je postao zanemareni glas osoba iz spektra autizma.
Desetogodišnji rad sa publikom u muzeju umjetnosti donio je Aidi mnogo zadovoljstva i sreće, ali i neizvjesnosti zbog ekonomskog konteksta u kojem su kulturno – umjetničke institucije. Iako se u muzeju i danas suočavaju sa nedostatkom finansijske podrške, ova filantropkinja ne odustaje, pa često i sama izrađuje didaktičke materijale kojima se koristi u radu s djecom.
Svojom velikom željom da doprinese društvu, Aida je svojim dosadašnjim uspjehom napravila veliki pomak u kolektivnoj svijesti i pokazala da svrha muzeja nije samo u tome da čuvaju kolekcije, nego i da pomno osluškuju potrebe društva i na svoj način odgovaraju na njih.
Aidi želim puno sreće u budućem radu i vjerujem da će ova filantropkinja još dugo praviti velike promjene u društvu. A ti, ako i ti istinski vjeruješ da možeš napraviti promjene u društvu i ne sjediš skrštenih ruku, slobodno se nazovi filantropom i filantropkinjom i ostavi komentar – napiši mi kako doprinosiš našem društvu. Možda baš tvoja priča bude ispričana i motivira i druge da zajedno, malim koracima, činimo naše društvo boljim.
📍 Istraži YouTube kanal obrazovnog odjela UGBIH.
📍 Prati muzejsko – obrazovne aktivnosti i zaprati ARTsee na Facebooku i Instagramu.
📍 Ako te zanimaju naučni radovi o muzejskoj pedagogiji pronađi ih OVDJE i na str. 56-57 OVDJE.
📍 Pogledaj Aidinu galeriju, umjetnost i osmijehe u njoj.
Izvor: lonac.pro
