“Poslodavci u FBiH će uskoro moći da zaključuju ugovore o radu i sa studentima”, “Svakog dana u Sloveniju i Njemačku ode više od 35 radnika iz BiH”, “Zbog odliva radne snage u EU, Srpska uvezla 1.400 radnika iz Turske, Nepala, Bangladeša, Indije”, “U Srpskoj radi više od 8.000 penzionera, najstariji ima 95 godina”, “Domaća radna snaga odlazi – BiH će morati uvesti 150.000 radnika” – samo su neki od naslova koji su se mogli pročitati u medijima u posljednje vrijeme. Da li je ovo realna slika tržišta rada u BiH, da li usljed sve veće emigracije radno sposobnog stanovništva domaća privreda zaista ne može da nađe dovoljno kadra na domaćem tlu, pa se radna snaga sve viiše “uvozi”, za koje struke ima najmanje posla i čemu da se u Bosni i Hercegovini nada budući kadar koji tek razmišlja o profesionalnom opredjeljenju, pitanja su kojima se eKapija bavila u proteklim nedjeljama, a sve povodom predstojećeg Međunarodnog praznika rada i pitanja da li zaista imamo šta i da slavimo.
Nezaposlenost sve manja – kažu brojke
Gledajući brojke, nezaposlenost u BiH je sve manja. Na primjer, na evidenciji nezaposlenih JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske krajem februara ove godine evidentirano je ukupno 58.894 lica.
– To je za 5.140 ili 8% manje u odnosu na isti period u 2023. godini kada je bilo evidentirano 64.034 lica, rekla je za eKapiju Vedrana Milinković, rukovodilac odjeljenja za informisanje i odnose sa javnošću Zavoda za zapošljavanje RS.
I u Federaciji BiH primjećuju pozitivne trendove na tržištu rada, kako nam je rekao Haris Čuljević, glasnogovornik Federalnog zavoda za zapošljavanje.
– U 2021. godini prosječan broj nezaposlenih je bio 311.679, dok je taj broj u 2023. bio 277.159. Posljednjeg dana 2023. godine u Federaciji BiH je bilo 542.116 registrovanih zaposlenih, što je za 6.451 osobu više u odnosu na prosjek iz 2022. godine – izjavio je Čuljević.
Ali stranih radnika sve više
Što se tiče čestih izjava u medijima o tome kako se nedostajuća radna snaga nadomješćuje inostranim radnicima, eKapija je provjerila i kakve su tu zvanične brojke, odnosno koliko smo tačno uvezli radnika unazad nekoliko godina.
I tu, ovako stoje stvari – u periodu od 2015. do 2020. godine broj izdatih radnih dozvola strancima iznosio je od 2.500 do 3.000 godišnje. Bar tako kažu cifre koje smo dobili od Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Međutim, od 2020. godine pa naovamo, taj broj je sa 2.586, koliko je te godine izdato radnih dozvola, skočio skoro duplo, odnosno 2.000 više – na 4.586.
Tačno kretanje broja dozvola možete vidjeti na fotografiji tabele koju nam je dostavila Agencija za rad i zapošljavanje BiH.
(Foto: Printscreen/Agencija za rad i zapošljavanje BiH)
Neke su procjene, bar tako su izvještavali mediji, da BiH nedostaje 30.000 radnika, a da je u jeku turističke sezone taj problem i izraženiji. Navodno će, prema tim procjenama, BiH u narednih pet godina morati da uveze 150.000 radnika iz inostranstva. Ovo, inače nije neuobičajena situacija ni u okruženju. Mediji su prije neki dan objavili da će i Hrvatska tokom sezone imati 200.000 stranijh radnika. Ali, to su uglavnom sezonski poslovi.
Kako mladi da se opredijele
Međutim, kada je riječ o trajnim poslovima i profesionalnom opredjeljenju, mnogi mladi se, i pored svega nepovoljnog što čuju u medijima, nadaju ostanku u zemlji. Iako su mediji često pisali o tome kako upravo naši građevinski radnici odlaze na zapad, a mi uvozimo tuđe, oni koji se tek opredjeljuju za srednje obrazovanje upravo tu branšu su često birali u odgovorima kakve bi poslove voljeli da rade, a i za koje plate.
Kako se navodi u objavljenom tekstu sa Sajma zanimanja u Banjaluci, mnogi osnovci bi se opredijelili za Građevinsku školu, neki bi voljeli da jedno vrijeme poslije toga provedu školujući se ili radeći kratko u inostranstvu, a onda da se vrate kući. Ali plata koju očekuju poslije toga ide i do 3.000 KM, ako ostaju u BiH, ili 3.000 EUR ako rade na zapadu.
Iako postoji deficit baš u ovoj branši, sudeći po broju onih koje smo uvezli za ovakve poslove, u nadležnim službama sa kojima smo razgovarali kažu da postoje i neke druge branše u kojima je, što bi se reklo, radno mjesto zagarantovano.
– Najveće procijenjene potrebe za novim zapošljavanjem u ovoj godini iskazane su za zanimanjima u prerađivačkoj industriji (42%), zatim trgovini (17%), građevinarstvu (13%), ugostiteljstvu (11%) itd. To je trend koji je bio prisutan i prethodnih godina – rekao nam je podatke za FBiH Haris Čuljević.
Za pravnike, ekonomiste i profesore jezika nema posla
U FBiH, inače, prema informacijama iz Federalnog zavoda za zapošljavanje, najteže do posla dolaze diplomirani pravnici, ekonomisti, socijalni radnici, pedagozi, profesori jezika – što se tiče visoke stručne spreme. A suficitarna zanimanja sa srednjom stručnom spremom su maturanti gimnazije, ekonomski tehničari, mašinski tehničari, medicinske sestre i prodavači.
Ni za medicinske sestre sa srednjom školom nema dovoljno posla u FBiH (Foto: MichaelVaulin/shutterstock.com)
Upravo stoga, a u cilju dobrog profesionalnog opredijeljenja, Haris Čuljević preporučuje roditeljima i djeci koja završavaju osnovnu ili srednju školu da se informišu o kretanjima na tržištu rada, tj. prema procjenama koja zanimanja će biti tražena u narednom periodu. Čuljević je ovom prilikom za eKapiju iznio i rezultate anketiranja poslodavaca koje je FZZZ sproveo krajem 2023. godine u cilju boljeg sagledavanja stanja na tržištu rada i prognoza za 2024. godinu.
– Prema tom anketiranju poslodavaca, najtraženija zanimanja III i IV stepena srednje stručne spreme u 2024. godini su: prodavac – trgovac, konobar, bravar, zavarivač – varilac, vozač kamiona, kuhar, šivač, stolar, zidar, tesar, mašinski tehničar. Iskazana je i velika potražnja za pomoćnim radnicima u proizvodnji i radnicima za jednostavne poslove – izjavio je Čuljević.
Što se tiče zanimanja sa fakultetskim obrazovanjem, najveća potražnja prema prognozama poslodavaca bit će iskazana za radnicima iz IT sektora (inžinjerima elektrotehnike, sistem inžinjerima, programerima – IT developerima i dr.), zatim ekonomistima, magistrima farmacije, te mašinskim i građevinskim inžinjerima.
– Posljednjih nekoliko godina, usljed tehnološkog i napretka radnih procesa, zanimanje koje se isprofilisalo i postalo sve više traženo na tržištu rada jeste CNC operater, odnosno rukovalac CNC mašinom, kao i programer softvera – dodao je on. Što se tiče Srpske, tu ovako stoje stvari.
Prerađivači drveta čekaju posao i do 7 godina
– Analizirajući broj prijavljenih lica prema dužini čekanja na zaposlenje vidimo da na posao najduže čekaju KV radnici, kojih je ujedno i najviše prijavljeno (metalci sa prosječnom dužinom čekanja oko 5 godina, tekstilci i prerađivači drveta sa prosječnom dužinom čekanja oko 7 godina), zatim lica sa srednjom stručnom spremom (rudari, maturanti gimnazije, mehaničari i mašinisti, čija je prosječna dužina čekanja na evidenciji preko 5 godina) – izjavila je Vedrana Milinković, iz Zavoda za zapošljavanje RS.
Oni koji su, suprotno tome, najviše traženi, kako je u svom odgovoru istakla naša sagovornica, jesu kadrovi u oblasti informatičko-komunikacionih tehnologija, oblasti saobraćaja i transporta, prerađivačkoj industriji, građevinarstva, kao i u oblastima veleprodaje i maloprodaje i poslovanja nekretninama.
Informacione tehnologije najbezbjedniji izbor u profesionalnom opredjeljenju mladih (Foto: Pixabay / Engin_Akyurt)
Naša sagovornica se takođe slaže da mladi prilikom profesionalnog opredjeljenja treba da se informišu u Zavodu o ponudi i potražnji za određenim zanimanjima i zvanjima i da se opredijele za ona koja su tražena i koja im omogućuju brže zapošljavanje. Ona kaže da se prateći stanje na tržištu rada jasno mogu vidjeti i određene promjene u samom načinu poslovanja, a tu se najčešće misli na digitalizaciju raznih poslovnih funkcija.
– Najveći broj novih radnih mjesta je nastao u oblasti informatičko-komunikacionih tehnologija, te zanatskih zanimanja, pretežno u industrijskoj i uslužnim djelatnostima, kao i u oblasti građevinarstva – kaže Vedrana Milinković.
Biće više posla i većih plata
Inače, anketiranje koje je Federalni zavod za zapošljavanje organizovao krajem 2023. godine obuhvatilo je 1.248 poslodavaca iz FBiH koji imaju pet i više zaposlenih (bez poslodavaca iz javne uprave, zdravstva i obrazovanja).
– Od svih anketiranih, najviše je bilo mikro preduzeća (41%), zatim malih (47%), srednjih (10%) i velikih firmi (2%), što je u skladu sa strukturom privrede. Od ukupno 1.248 anketiranih, 781 poslodavac (63%) iskazao je potrebu za zapošljavanjem 4.760 novih radnika u 2024. godini, uglavnom zbog očekivanog povećanja obima poslovanja. To je za 15% manje u odnosu na prošlogodišnje istraživanje i ukazuje na to da se procjenjuje usporavanje u novom zapošljavanju u idućoj godini – rekao je za eKapiju Haris Čuljević.
Ono što je optimistično u obavljenoj anketi jeste to da je 73% anketiranih odgovorilo da procjenjuje ili planira rast obima posla (proizvodnje, prodaje i usluga), kao i rast finansijskog rezultata. To bi, posljedično, trebalo da dovede i do boljeg cjelokupnog poslovnog ambijenta, a za početak i do veće zarade zaposlenih, što planira 75% anketiranih poslodavaca, a uglavnom u iznosu do 10%.
Međutim, da li će povećanje plate biti dovoljno da se spriječi odliv naših radnika u inostranstvo. Nedavno je objavljeno da svakoga dana u Sloveniju i Njemačku ode više od 35 radnika iz BiH.
– BiH je jedna od vodećih evropskih emigrantskih zemalja i spada među 11 emigrantskih zemalja u svijetu. Stopa emigracije iz BiH iznosi oko 50 odsto (procenat ukupnog stanovništva), a broj izdanih boravišnih dozvola prvi put građanima BiH u EU konstantno raste od 2014. godine kao rezultat liberalizacije tržišta rada u zemljama EU – navedeno je u Prijedlogu izvještaja o sprovođenju politike o saradnji sa iseljeništvom, koji je, kako su prenjeli mediji, objavilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Ukupna vrijednost “izvezenog” ljudskog kapitala, kako je tada prenijeto, u periodu 2014-2018. godine procjenjuje se na skoro 4,5 mlrd KM.
Radna snaga najvažnije pitanje u državi – kaže struka
Upravo sprečavanje odlaska zaposlenih, te poboljšavanje uslova za zapošljavanje stranaca i razna još pitanja iz oblasti tržišta rada bila su tema konferencije koja je prije nekoliko dana održana u Sarajevu – “Obrazovanje, zapošljavanje i privreda” – Tržište rada u Bosni i Hercegovini – trenutno stanje, izazovi, perspektive i rješenja iz ugla privrednika. Skup su, kako je saošteno, organizovali Vijeće stranih investitora u BiH i Agencija za rad i zapošljavanje BiH.
– Uvažavajući činjenicu da su tržište rada i kvalifikovana radna snaga, odnosno ljudski potencijali jedan od ključnih elemenata za odluku investitora u kojoj zemlji da uspostave ili prošire svoje poslovanje, cilj održanih stručnih diskusija bio je da se inicira javno-privatni dijalog i stvaranje bolje sinergije između resornih ministarstava, relevantnih partnera, naučnih i obrazovnih institucija sa poslovnim okruženjem i realnim sektorom, po pitanju tržišta rada i radne snage – navodi se u saopštenju Vijeća.
Inače, Sanja Miovčić, izvršna direktorica Vijeća stranih investitora BiH, izjavila je na ovom skupu da je pitanje radne snage i ekonomije najvažnije pitanje u državi.
– Ako pitate kompanije koji je to izazov ili problem sa kojim se suočavaju i šta im predstavlja najveću prepreku za rast i konkurentnost, kažu da je to upravo nedostatak radne snage. Stoga, kompanije uglavnom same pronalaze rješenje za ove probleme – kazala je Miovčić.
Ona je tom prilikom naglasila i da je plata bitna, ali da samo povećanje plata danas nije dovoljno da bi ljudi ostali u jednoj kompaniji.
Ivan Barbalić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, rekao je da postoji nekoliko procesa kada se gleda tržište rada.
– S jedne strane postoji velika količina domaćih radnika koji teže da odu i rade u inostranstvu, dok s druge poslodavci sve više insistiraju i traže da se angažuju strani radnici, a pri tome smatraju da naši zakoni i procedure nisu konkurentni i da se oni ne mogu u tome kvalitetno natjecati sa poslodavcima drugih zemalja u regionu – istakao je Barbarić.
Kako zadržati domaće radnike
Međutim, prema njegovim riječima, najveći problem je zadržavanje domaćih radnika.
– Na svima nama, od obrazovnog sektora do privrede je da stvaramo prilike da naše tržište bude konkurentno kako bismo mogli zadržati radnu snagu. Prema dostupnim podacima, mi i dalje imamo deficit radnika u građevini, trgovini, također i visokokvalificirane radne snage. Ipak, stopa zaposlenosti raste od 2013, te je anketna stopa nezaposlenosti u BiH oko 12,7 posto.
Pitanja zadržavanja radnika dotakla se i Indira Semanić, senior HR biznis partner u kompaniji Nelt:
– Moramo brinuti kako da zadržimo našu radnu snagu u zemlji. A svaki put kad imamo potrebu da nešto uradimo za naše zaposlenike, kompanije nailaze na prepreke u administraciji. To dovodi do frustracije i radnika i poslodavaca. Zato institucije moraju pokazati malo više empatije i osiguraju okružene i daju podršku poslodavcima, te harmoniziraju i izmjene legislativu koja dovodi do tih izazova.
Kada je riječ o angažovanju stranaca, Naida Duvnjak, članica uprave i direktorica ljudskih potencijala u kompaniji Aptha Corp, istakla je da neophodno uticati na vlasti da se fleksibiliziraju određene forme angažovanja radnika.
– Rad sa strateškim partnerima iz inozemstva nameće određene standarde, stoga nam je vrlo često potreban angažman visokoekspertnih profila radnika kojih nema na tržištu BiH, pa čak ni na regionalnim tržištima rada. A s obzirom na to da se radi o projektnom angažmanu, gdje ovi eksperti kroz rad od nekoliko mjeseci prenose na domaće radnike svoje znanje, zbog vrlo birokratiziranog procesa dobijanja radnih dozvola njihovo zapošljavanje predstavlja veliki izazov – rekla je ona.
Neophodna reforma obrazovnog sistema
Siniša Veselinović, šef Odsjeka za domaće tržište rada iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH, skrenuo je pažnju i na reformu obrazovnog sistema, koji bi trebalo da se prilagodi potrebama tržišta.
– Porazno je da naš obrazovni sistem ima 200 sati manje stručne prakse nego, recimo, u Njemačkoj. Stručne prakse se ne bi trebale obavljati u školama, već u firmama. Kada je u pitanju zapošljavanje stranaca, potrebno je slušati potrebe poslodavaca, pri čemu ćemo se truditi da se Zakon o strancima BiH izmijeni, te ukinu kvote, po ugledu na susjedne zemlje ili da se taj sistem liberalizira u smislu ukidanja kvota za deficitarna zanimanja – istakao je on.
Akcioni plan
Ovo su samo neke od izjava koje su se mogle čuti na pomenutom skupu. A kao zaključak skupa iznijet je stav da je potrebno sprovesti sljedeće preporuke kako bi se riješio glavni problem tržišta rada u BiH, odnosno rješavanje izazova zadržavanja domaće radne snage, sa jedne strane, i uvoz stranih radnika, s druge strane:
– uvođenje fleksibilnijih formi zapošljivanja,
– konačno smanjenje doprinosa i poreza na rad, olakšavanje procedura i digitalizacija,
– usaglašavanje propisa kantona u FBiH, kao i entiteta i Brčko distrikta kako bi se izbjegao diskriminatorski tretman zaposlenika koji dolaze iz različitih političko-teritorijalnih jedinica, te olakšalo poslovanje poslodavcima,
– omogućavanje sticanja stručnih i praktičnih znanja u toku studija i
– uspostavljanje boljeg sistema za stručno i dopunsko usavršavanje radnika.
Da li će ove inicijative uroditi plodom ostaje da se nadamo, a dotad deficit kvalifikovane radne snage, usljed odlaska BiH građana u zemlje EU, očigledno ćemo rješavati dovođenjem stranih radnika. Kako je i eKapija pisala u januaru ove godine, Vijeće ministara BiH je, na prijedlog Ministarstva civilnih poslova, odlučilo da se tokom 2024. godine u BiH omogući zapošljavanje znatno više stranaca nego godinu prije.
Veće kvote za strance
Odlukom o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini za 2024. godinu, ukupna kvota radnih dozvola za produženje i novo zapošljavanje stranaca iznosi 6.073. Od tog broja, na FBiH odnosi se 4.295 radnih dozvola, na Republiku Srpsku 1.400, a Brčko distrikt BiH 378. Godinu prije, ukupna godišnja kvota radnih dozvola iznosila je 3.995 radnih dozvola.
U vezi sa tim kvotama, Vedrana Milinković iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, istakla je da ovaj zavod izdaje radne dozvole poslodavcima radi zapošljavanja stranaca i lica bez državljanstva isključivo ako se na evidenciji nezaposlenih lica koju vodi JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske ne nalaze lica sa istim kvalifikacijama koje traži poslodavac u podnesenom zahtjevu.
– Dakle, radne dozvole se izdaju za zanimanja kojih nema na evidenciji Zavoda ili se za njih traže posebna znanja i vještine. Godišnja kvota radnih dozvola stranim državljanima za 2024. godinu u Republici Srpskoj je bila 1.400 radnih dozvola, od čega 1.150 novih i 250 produženih radnih dozvola – istakla je ona.
Prema njenim riječima, poslodavci su se najviše interesovali za zapošljavanje stranaca u oblasti građevinske djelatnosti, obrazovanja, sporta, te zdravstvene djelatnosti.
Najviše dozvola za strance izdato za građevinske poslove (Foto: Josue Isai Ramos Figueroa/unsplash)
A to su podaci koji se, u vjelikoj mjeri, podudaraju i sa zvaničnom tabelom sa ukupnim podacima za BiH, koju smo dobili od Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Prema ovoj tabeli, najviše radnih dozvola izdato je upravo za poslove u oblasti građevinarstva (1.368 dozvola), a nakon toga slijede dozvole za poslove u oblasti trgovine na veliko i malo, popravka motornih vozila i motocikala (622 radne dozvole) i ostale uslužne djelatnosti (506 dozvola). U sve tri oblasti je, inače, zabilježen značajan skok broja dozvola u odnosi na godinu prije.
Nakon toga slijede dozvole za obavljanje poslova iz oblasti umjetnosti, zabave i rekreacije (436), a potom iz oblasti poslovanja nekretninama (298). Svakako, ostale detalje o oblastima u kojima su radna mjesta popunjavana inostranim kadrom možete pogledati na fotografiji u prilogu.
Slučaj BiH nije usamljen
Očigledno da u problemu rješavanja radnih mjesta dovođenjem stranaca BiH nije usamljena. I u zemljama u okruženju posljednjih godina sve je više oglasa za posao kojima balkanske države pokušavaju da privuku strane radnike, nadajući se da će tako donekle nadomjestiti smanjenje broja stanovnika usljed masovne emigracije i niskog nataliteta. Ovo je istaknuto nedavno u predstavljanju analize koju je objavio Evropski savjet za spoljne odnose (ECFR).
– U Bosni i Hercegovini, recimo, više državljana živi u inostranstvu nego u zemlji, te da se predviđa da će se broj radno sposobnih stanovnika prepoloviti do 2050. – istaknuto je u ovoj analizi koja se može pročitati na veb-sajtu ECFR-a.
Takođe, po toj analizi je susjedna Srbija 2022. imala 6,6 miliona stanovnika, više od pola miliona manje nego prije 10 godina. Zatim, svaki peti građanin Sjeverne Makedonije mlađi od 29 godina je emigrirao u periodu od 2002. do 2021. godine, navodi se u ovoj analizi.
Ranije su, prema ovoj analizi, balkanske zemlje primale relativno malo imigranata, a manjak radne snage je popunjavan iz susjednih zemalja. Međutim, kako se emigraciona kriza posljednjih godina povećava, strani radnici dolaze iz daljih zemalja, uzrokujući velike demografske promjene i političke preokrete.
Crna Gora je tako prošle godine izdala 27.700 radnih dozvola za strance, što je skoro duplo više nego 2016, a Sjevernoj Makedoniji je potrebno najmanje 10.000 stranih radnika godišnje da bi se izborila sa rastućim nedostatkom radne snage. U Hrvatskoj je, takođe, priliv stranih radnika dramatično povećan.
(Foto: Pixabay.com/B_Me)
Poboljšati uslove rada i vratiti svoje radnike
Autorke ove analize – zamjenica direktora ECFR-a Vesela Černeva i stručnjak za demografiju i migracije Alida Vračić, istakle su da su se vlade i sindikati sve više oslanjali na radnike iz inostranstva bez bilo kakve strategije, umjesto da jačaju veze s emigrantima i da stvaraju atraktivne obrazovne i ekonomske mogućnosti kako bi motivisale svoje građane da se vrate.
– Sindikati treba da obezbjede pravedne plate i bezbjedne uslove za sve radnike, a zakon o radu treba da se poboljša da bi se sprečila eksploatacija i promovisala jednaka plata za jednak rad – navodi se u analizi.
Ipak, priliv stranaca će, kako ove autorke analize ocjenjuju, morati da se nastavi kako bi se kompenzovale negativne demografske projekcije. Stoga vlade regiona, kako one kažu, treba da iskoriste tu priliku i da omoguće imigrantima programe integracije i dobre zakone o radu u cilju razvoja privrede, što bi zauzvrat moglo da podstakne emigrante da se vrate i pomogne da radnici ostanu kod kuće.
– A da bi dobili podršku za te neophodne promjene politike, autorke ove analize prilika na Balkanu, kao krajnji zaključak, navode da “političari treba da promjene retoriku i da umjesto o “odlivu mozgova” i imigrantima koji “otimaju poslove” govore o njihovoj ključnoj ulozi za rješavanje problema manjka radne snage i za povećanje produktivnosti, a time i za ekonomski rast.
No, dok one inicijative sa konferencije u Sarajevu ne urode plodom ili ovi zaključci analize ne dopru do koga bi trebalo da bi se nešto značajno promijenilo, stanje je takvo kakvo jeste – brojke u prethodnim dijelovima su vam sve rekle.
Tako da – kako ono ide – “Podignimo uvis čela, mi – junaci rada svog, naša biće zemlja cijela, da nam živi, živi rad! Pa, srećan nam Međunarodni praznik rada! Sigurno ga praznujete?
Danijela Stanimirović-Gavrilov
Izvor: ba.ekapija.com
