Dio po dio za ljepšu Brezu
Amina i Mersiha: žene koje pokazuju da ništa nije nemoguće

Piše: Vedada Šećerbajtarević

Za Brezu se uvijek govorilo da je grad ćumura i sporta. Odavde su potekli brojni reprezentativci i reprezentativke u odbojci, fudbalu, karateu, ali i košarci. Među njima je i zlatni kadet Vedran Mirković koji je 2015 godine sa kadetskom reprezentacijom BiH osvojio zlatnu medalju na Evropskom  košarkaškom prvenstvu u Litvaniji.  

Međutim poslije rata, sporta je u Brezi bilo sve manje. Prvenstveno zbog nedostatka infrastrukture.

Nova sportska dvorana čija je gradnja počela prije više od 20 godina, još nije završena i ne zna se kada će biti, a postojeći sportski centar Partizan je godinama bio prepušten sam sebi. Zahvaljujući entuzijastima i Sportskom savezu Općine Breza prije 7 godina je obnovljena unutrašnjost dvorane, a od ovog ljeta i na vanjskim terenima se čuju udarci lopte, dječija graja i navijanje.  Košarku je na Partizan vratilo Udruženje Naša ideja. No, iza svega zapravo stoje dvije neumorne žene Amina Rahmanović Omanović i Mersiha Šehić.

U maju ove godine one su pripremile projekat i uprkos skepticizmu okoline i pitanjima što im to uopće treba, krenule u akciju.

Za sanaciju terena morale su osigurati 30 000 KM.

„Bilo je to za nas mnogo novca, ali smo rekle sebi idemo probati“-  kazala je za Snagu lokalnog Amina Rahmanović Omanović. 

Prvi novac su dobile od Udruženja za razvoj ruralnog turizma u BiH Alterural, koje je doniralo 11 000 KM.

Podržala ih je i Općina Breza, ali ni to nije bilo dovoljno.

Problem je bio i što su se cijene građevinskog materijala stalno mijenjale, pa su morale obezbijediti i više novca nego što je prvobitno bilo planirano. Zato su Amina  i Mersiha odlučile pozvati privrednike i građane da svojim donacijama podrže izgradnju terena. To je kažu pokrenulo lavinu.

„Ljudi su stalno dolazili i donosili novac. Privrednici, zaposleni, penzioneri, čak i djeca. Objavljivali smo na društvenim mrežama imena svih donatora, ali ne i iznos koji su dali i mislim da je to bio osnovni razlog takvog odziva. Nama je jednako bilo važno da se objavi ime onoga ko je donirao 5 KM kao i onoga ko je donirao 1000 KM. Ljudi su vidjeli da je sve transparentno i željeli su dati svoj doprinos. Dolazili su čak i kad smo objavili da nam novac više ne treba“  – rekla nam je Mersiha Šehić.

Partizan je uz kasnoantičku baziliku na Crkvini, Rudnik i fudbalski stadion, jedan od simbola Breze. Stoga ne čudi da je njegova obnova ujedinila cijeli grad.  

„Djeca su nas zvala i pitala jesmo li na Partizanu, da i oni dođu pomoći. 20 dana svog raspusta oni su proveli radeći sa nama.  Građani su donosili ručak, kafu, sokove…  Radnici iz Banja Luke koji su postavljali podlogu za teren su rekli da ništa slično nigdje nisu doživjeli“, s ponosom se tih dana prisjetila naša sagovornica  Amina Rahmanović Omanović.

Baš zbog  angažmana djece, za Aminu i Mersihu, Partizan je bio mnogo više od obnove sportskog terena. Bio je to odgojno obrazovni projekat. I jedna i druga su cijeli svoj radni vijek provele radeći sa djecom u osnovnoj školi. Amina kao nastavnica, a Mersiha kao pedagogica i direkotorica  škole Safet-beg Bašagić. Zato su vrlo svjesne problema sa kojima se djeca danas suočavaju. Depresija, aksioznost, vršnjačko nasilje, problemi u disfunkcionalnim porodicama….

 „Otuđenost je postala veoma raširena pojava. Jaz nije samo između djece i roditelja mi to vidimo i u komunikaciji  među nastavnicima, školama, u svim segmentima društva. Pandemija je doprinijela tome, ali nije jedini uzrok. Dobro je što se u posljednje vrijeme i djeca  i roditelji otvaraju prema nama, razgovaramo o tome na časovima, na satovima odjeljenske zajednice. U razgovorima sa djecom primjetimo njihove otvorene ili skrivene pozive u pomoć i trudimo se da odgovorimo na njih“ – kazala nam je Mersiha .

Kao rezultat toga  u školu sada redovno dolazi psiholog. Iako  je mentalno zdravlje i posjeta psihologu još uvijek tabu tema kod nas,  posebno u malim sredinama, Mersiha i Amina ističu da se to polako mijenja. Djeca sada  sama pitaju nastavnike kada psiholog dolazi. Roditelji to pitaju za svoju djecu, što je pozitivna promjena u odnosu na ranije godine.

Ipak, problem je nedostatak sistemskog rješenja i nedovoljan broj psihologa. Naime, škole ga nemaju, a  jedan psiholog zaposlen u Centru za socijalni rad ne može odgovoriti svim potrebama.

Upravo zato Mersiha i Amina su u sve svoje projekte uključivale djecu.

„Kroz rad djeca se nama povjere, ispričaju svoje probleme, zatraže pomoć. Kada djetetu koje je u groznom psihičkom stanju, koje je nevidljivo,  date odgovornost, uključite ga u neku aktivnost, postavite zadatak pred njega, a ono to ispuni, vi vidite fizičke promjene na njemu. Dijete je sretnije, osjeća se važno, vidite osmjeh na njegovom licu. Istovremeno, kroz rad učite djecu istinskim vrijednostima, pokazujete im koliko je važno volontiranje, briga za zajednicu. Zato je Partizan za nas važan“ –  objasnila nam je Mersiha zašto su djeca tako uključena u njihov rad.

Djeca su sa njima proteklog ljeta radila i na realizaciji ekološkog projekta Zeleni kvadrat. Uz pomoć organizacije World Vision, cilje je bio uljepšati gradske ulice i parkove kao i dvorište OŠ Safvet-beg Bašagić i gradske Biblioteke Muhamed Kantardžić.

I prošle godine kada su crtale mural na vanjskom zidu dvorane Partizan, djeca su im pomagala.

„Na muralu je grana sa listovima, a u svakom listu po jedna organizacija, sportski klub ili važna institucija iz Breze. Djeca su dobila zadatak da istraže jednu organizaciju. Zabavili su se i naučili  nešto novo. Ne možemo ih odvojiti od interneta i telefona, ali im možemo pokazati kako da ih korisno iskoriste„ – kazala nam je Amina.

U malim sredinama svaki je projekat veliki. Ali i svaki problem. Amina i Mersiha su odlučile same rješavati probleme. Tako je i nastalo Udruženje Naša ideja.

2018. godine škola u kojoj su zaposlene trebala je poslati 20 učenika u Istanbul u studijsku posjetu. Kako nije postojao račun na koji je Općina Breza mogla uplatiti novac za put,  odlučile su da uzmu stvari u svoje ruke. Formirale su udruženje, otvorile račun i djeca su otišla u Tursku.

Tokom pandemije obezbijedile su laptope i tablete za djecu koja nisu imala mogućnost da prate online nastavu. Obnovile su košarkaški teren Partizan, muralom ukrasile dvoranu i svoju školu. Napravile su i zelene kvadrante u gradu, te organizirale brojne edukativne radionice za djecu i nastavnike. Sada slijedi priprema za nove projekte.

„Mi smo tu da svojim primjerom pokažemo da ništa nije nemoguće. Nekome to može biti motiv da uradi i nešto bolje, pa ćemo, dio po dio, dobiti ljepšu Brezu. Ljepše okruženje za našu djecu“ – poručuju na kraju razgovora za Snagu lokalnog Amina i  Mersiha.