Cirkularna ekonomija je koncept koji ima za cilj razdvajanje ekonomske aktivnosti od potrošnje resursa, tj. postizanje ekonomije sa „nula otpada“. Za razliku od ekstrakcionog industrijskog modela „uzmi – koristi – baci”, cirkularna ekonomija bazira se na modelu „smanji – popravi – ponovo koristi – recikliraj“.
Zašto cirkularna ekonomija?
Tokom posljednjih pedeset godina, upotreba prirodnih materijala u svijetu povećana je tri puta. Do 2050. godine, postojeća potražnja za sirovinama mogla bi se udvostručiti da bi se održao postojeći nivo ekonomskog rasta. S trendom rasta populacije na zemlji, 2050. godine biće potrebno skoro tri planete (u kontekstu dostupnosti resursa) kako bi se održali postojeći obrasci proizvodnje i potrošnje. Oko polovine ukupnih emisija stakleničkih plinova i više od 90% gubitka biološke raznolikosti i vode posljedica su ekstrakcije resursa i prerade materijala, goriva i hrane. Globalno, samo 8,6% korištenih materijala se reciklira i vrati ponovo u upotrebu.[1]
Društva i ekonomije širom svijeta prolaze kroz strukturalne promjene u cilju smanjenja svog utjecaja na prirodu[2]. Zelenim dogovorom 2020. godine, EU je borbu protiv klimatskih promjena stavila u epicentar dugoročnih razvojnih planova, obavezujući se da postane karbon neutralan kontinent do 2050. godine Tranzicija ka cirkularnoj ekonomiji bitan je element ovog plana.
Koristi od cirkularne ekonomije?
Pored koristi po okoliš, cirkularna ekonomija ima veliki potencijal za kreiranje ekonomskih i društvenih vrijednosti. Accenture procjenjuje da CE na globalnom nivou može kreirati vrijednost od oko 4 biliona eura do 2030. godine. Transformacija ka CE unutar EU ima potencijal da doprinese rastu BDP-a u EU za dodatnih 11% do 2030. godine, odnosno 27% do 2050. godine
Kako se kreira cirkularna vrijednost?
Priručnik cirkularne ekonomije: Ostvarivanje cirkularne prednosti[3], definira pet poslovnih modela za kreiranje cirkularne vrijednosti.
Poslovni modeli za kreiranje cirkularne vrijednosti
Cirkularna ekonomija u BiH
Kao resursno intenzivna ekonomija sa relativno niskom stopom produktivnosti resursa, BiH ima značajan potencijal za ostvarenje okolinskih, ekonomskih i društvenih koristi od prelaska na modele cirkularne ekonomije.
U 2019. godini u BiH ukupno je utrošeno 40 mil. tona prirodnih resursa (11,5 tona po stanovniku), više za 28,5% u odnosu na 2010. godinu. Prosječna vrijednost potrošnje prirodnih resursa po glavi stanovnika u EU je iznosila 14,5 tona po glavi stanovnika u istoj godini. Produktivnost resursa (odnos bruto domaćeg proizvoda i domaće potrošnje materijala) u BiH (0,9) je znatno manja od EU prosjeka (2,2). Usporedbe radi, u 2019. godini su Bugarska i Rumunija imale po 0,8, a Srbija 0,7.
Prvi prioritet Zelene agende za Zapadni Balkan jeste „vrijednost materijala očuvana koliko god je to moguće, a nastanak otpada minimiziran.“
Transformacija resursno intenzivne industrije ka zelenoj i cirkularnoj ekonomiji nije jednostavan zadatak. Smeđe industrije imaju dugu tradiciju, zapošljavaju značajan dio radne snage, a imaju i razvijene lance vrijednosti i tržišnu infrastrukturu. Jeftine primarne sirovine, kada se ne uključe troškovi eksternalija, u kombinaciji s relativno jeftinom radnom snagom osiguravaju regionu komparativnu prednost u mnogim sektorima, te privlače strane investicije.[4] S druge strane, niz preduzeća u BiH u većoj ili manjoj mjeri u svom poslovanju imaju elemente cirkularnosti, što ukazuje na činjenicu da neke od pretpostavki za napredak u ovoj oblasti postoje.
Uzimajući u obzir dobre prakse u EU, te specifičnosti bosanskohercegovačke ekonomije, da bi se potaknuo razvoj cirkularne ekonomije u BiH, potrebno je kreirati set poticaja koji trebaju imati za cilj kreiranje vrijednosti, smanjenje rizika i unapređenje konkurentnosti lanaca opskrbe CE. Prioritetne grupe poticaja u tom kontekstu uključuju: (1) Unapređenje propisa koji reguliraju cirkularnu ekonomiju, (2) Fiskalni poticaji za cirkularnu ekonomiju, (3)Uvođenje pune cijene troškova upravljanja otpadom, (4) Zelene javne nabavkei(5)Programe edukacije i podizanja svijesti, motiviranje potrošača na održivu potrošnju.
[1] Circle Economy, The Circularity Gap Report 2020
[2] u skladu sa obavezama preuzetim u sklopu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, koje su potvrđene klimatskim paktom u Glasgow-u 2021. godine
[3] P. Lacy, J. Long, W. Spindler, The circular economy handbook, Realizing the Circular Advantage, Palgrave MacMillan, London, 2020
[4] Ibid 3
Izvor: cpu.org.ba
