”Kvalitetu hercegovačkom medu daju trave koje niču u kršu i u kamenu. Šta tu nikne – to je za zlatnu medalju”, kaže Ivica za Bljesak.info.
”U svijetu pčelarstva sam otkako sam se rodio, a kad ti se tim poslom bave i otac i djec, ne možeš prekinuti tu tradiciju”, započinje razgovor za Bljesak.info Čapljinac Ivica Vučić iz Trebižata, čiji je med već dugi niz godina najbolje ocijenjeni med na natjecanjima širom BiH, Hrvatske i Europe. ”Moj djed je to počeo prije 60 godina, nastavio je moj otac, a prije 15-ak godina sam se i ja uključio, samo sa jednom drugom vrstom košnica i nastavio tu obiteljsku tradiciju. Ja sam učio uz njih i posebno mi je drago da se ta tradicija održala”, kaže nam Ivica i prisjeća se početaka: ”Kad si mal prvo gledaš, pa dodaješ poklopce, pa dodaješ ramove, kasnije tovariš kamione, a onda sve preuzimaš kako oni stare i nastavljaš dalje”.
Puno stvari se promijenilo u 50 godina
Dosta se, kaže, stvari promijenilo od tada do danas, i velika je razlika u samom poslu i načinu poslovanja. ”Prije je bilo dosta ljudi koji su ti pomagali. Kada se, recimo tovarilo, bez problema bi došlo 10 ljudi, a sada je došlo vrijeme da ćemo svi morati imati kamione sa kranovima ili pokretne prikolice jer nema tko pomagati. Sve je manje radne snage, bit ćemo primorani to tako raditi. Što se tiče pčelarenja, sve je to isto, samo su sad druge vrste košnica, drugi tipovi, ali pčela je ista, med je med, samo su se pojavile nove bolesti s čime se moramo boriti”, priča nam ovaj čapljinski pčelar. Edukacija je, kaže, jako važna.
Važnost edukacije
”Moramo se stalno educirati, danas je to malo lakše jer imamo internet pa možemo naći sve što nam treba. Ipak, najvažnija je edukacija putem seminara i predavanja, recimo nedavno je u Neumu bila Violeta Santrač, vrhunski stručnjak iz ovog polja i nama treba predavanje takvih vrhunskih predavanja. Najviše se moraju pratiti nove bolesti, koje se pojavljuju svake godine, uvijek je neka nova”, dijeli svoja iskustva s nama Ivica.
Nažalost, predavanja i edukacija je u zadnje vrijeme sve manje i manje, kaže Ivica, što nije dobro. ”Pčelarske udruge se trebaju aktivirati više, što se tiče edukacija, i da se malo vidi kako da se riješi problem naplate pašarina, sa čime imamo probleme, jer moramo vaditi veterinarske dozvole, prijaviti košnice, plaćati pašarinu na svakom terenu… I ništa se ne mijenja zadnjih godina. To su stvari o kojima treba pričati na seminarima, edukacijama, okruglim stolovima”, ističe za Bljesak.info Ivica.
Zašto je hercegovački med poseban?
Zanimalo nas je što je to što hercegovački med čini posebnijim i kvalitetnijim od ostalih. ”Kvalitetu mu daju trave koje niču u kršu i u kamenu. Ona koja nikne u kamenu, koja opstane, kao što je kod nas med sa Žegulje, ili iz Čapljine, iz kamena što nikne, to je sto posto ispravno i taj med, ako nije zlatni, samo je stepnicu ispod”, mišljenja je naš sugovornik. Važno je, dalje, kaže pratiti događanja u prirodi. ”Mi pratimo prirodu, kako se ona ponaša, pratimo biljke, je li bilo leda, ako led padne on odnese pup i nema razloga ići na teren, a ako je sve donekle u redu imamo digitalne vage koje nam šalju podatke poput temperature, vlage i unosa, i onda odnesemo jednu ili dvije košnice i pratimo nju. Ako pokazuje da ima unosa, onda selimo pčele. A sve dok se to ne dogodi ne diramo stacionare”, govori nam o ovom poslu dugogodišnji pčelar kojega zna cijela regija.
Koji su najbolji medovi u Hercegovini?
Najbolji med iz Hercegovine je onaj od Kadulje, kaže nam Ivica, ali kaže da se i tu već počeo javljati problem. ”To je med broj 1. Ali i tu imamo problem jer je kadulje sve manje i manje. Imamo ove što čupaju kadulju i prave čajeve od nje. Oni je ne režu, oni je čupaju i doma je obrađuju, čime je istrebljuju. A manje je i stoke po terenima, koja onda to više ne gnjoji. Dokazano je bilo recimo da vjetar prenese sjeme, ovca ugazi sa svojim papkom, odmah je gnoji, i eto ti sutra kadulje, sutra niče”, kaže naš sugovornik.
Ove je godine kadulje bilo najviše na Žegulji (između Stoca i Ljubinja), ali nije bilo puno unosa sa nje. ”Moj med sa Žegulje koji je odnio zlato je bio medljikovac. On je specifičan jer je to medna rosa koja pada na listove, a pčele preko lisnih ušiju uzimaju med, zato je specifičan i vrlo kvalitetan. U Mostaru je taj med osvojio zlato, a med livada iz Grahova je odnio zlato na natjecanju u Zagrebu”, kaže nam ponosno Ivica.
Tehnologija od velike pomoći
Tehnologija je danas pčelarima od velike pomoći. ”Tehnologija nam danas puno pomaže, posebno jer su danas sve postale mikrolokacije kada je u pitanju med. Imate situaciju recimo da medi u Čapljini, a ne medi u Strugama, medi u Trebižatu, u Zvirovićima ne medi. U metrima se radi o razlici, to je dokazano, i u tome nam pomaže tehnologija”, objašnjava Ivica.
Važnost natjecanja i ocjenjivanja
Ivica nam kaže kako su natjecanja i ocjenjivanja meda važna za pčelare iz više razloga. ”Natjecanja su prije svega jedan vid druženja. Nama je to kao sportašima natjecanje, kao nogometašu golovi, ili košarkašu koševi – te nagrade su poeni, ali i druženje sa drugim pčelarima, upoznavanje, prepoznavanje sebe u svijetu pčelarenja i dolazak do kupaca koji će se zadržati kod tebe i redovito uzimati med, a ti ćeš paziti da to ne pokvariš”, smatra Ivica. Upravo to je postigao nakon nastupa na ocjenjivanju u Zagrebu na natjecanju ZZZagi Med.
”Nakon natjecanja u Zagrebu i osvojenih medalja, ostvario sam mnogobrojne kontakte sa ljudima iz ove grane, ali i sa kupcima, koji su naručivali med, i koji kažu da im ponesem kad god krenem. Nosio sam im i maslinovo ulje, i to traže, dakle sve one blagodati koje imamo u Hercegovini ljudi dobro cijene”, prenosi nam ivica. Kvalitete su, kaže, svjesni, ali treba raditi na tome, jer im problem stvaraju patvorine.
Hercegovina vrvi patvorenim medom
”Mi smo svjesni da imamo kvalitetu, i pčelari, i maslinari, ali oko nas sve vrvi od patvorima. Kako od maslinovo ulja, tako i od meda. To imamo na svakom koraku i ništa tu ne možemo promijeniti. Nešto se pričalo da će se se početi projekt Medni put, kao Vinska cesta Hercegovine, što bi pomoglo svima nama”, smatra Ivica. Ali, problem je, kaže, jako kompleksan. ”Dok god mi ne uđemo na policu u trgovine neće biti bolje. Zato trebaju punionice, veterinarski cerifikati, praktički treba ti firma, a nama se to ne isplati. Sve do tada bit će problem sa plasmanom robe, jer se za sada med prodaje na kućnom pragu. Pomoglo bi nam jako kad bi se sa tržišta sklonile patvorine, jer gdje je god neka cirkulacija ljudi, pojavljuje se patvorina. Stranci, recimo u Međugorju, misle da je to vrhunski med, a oni prodaju 99 posto patvoreno, ali je prodaju i baš se na tome bogate”, mišljenja je ovaj čapljinski pčelar.
Pčelarenje je hobi, a ne posao
Od pčelarenja i od meda ne može se živjeti, većini ljudi to je hobi, koji opet sa sobom nosi i trošak. ”Ti na kućnom pragu danas prodaš kilo, dva, tri pet, pa 10 dana ne prodaš ništa… I to tako ide. Ova godina je topla pa i nema neke prodaje, lani je bilo dosta meda u pčelara, ali med se ne može pokvariti, i onda to nije problem, prodat će se. Međutim, ma ljudi koji ne rade nigdje, koji žive od toga, pa on mora platiti prijevoz, radnike, itd, i onda daje jeftinije med da dođe do novca i da isplati troškove. Ljudi se muče, ali nije to baš neka profesija gdje se možeš obogatiti”, dijeli s nama svoja iskustva dugogodišnji pčelar Ivica. Za ovu godinu nema još nikakvih naznaka kakva bi mogla biti, ali blaga zima mogla bi ostaviti traga. ”Voljeli bismo da je bilo hladno, da se zima ispucala kad je trebala, a ne da nam se vrati u travnju recimo. Sad već cvjeta, pada kiša, pčele su unutra, i to već nije dobro. Po Posavini je, kažu mi kolege, pup bacio bagrem, to nije dobro, ako naiđe jedan led samo, može sve uništiti…”, pojašnjava Ivica.
Mladi idu vani i nedostaje radnika
Zanimalo nas je i ima li interesa za pčelarenjem kod mladih. ”Kod mladih ima interesa, ali da je to nešto značajno, ne mogu reći. Ljudi odoše za novcem u svijet, kad čuješ koje su dnevnice vani, zapitaš se što ja radim ovdje. I na nas pčelare utječe odlazak radne snage. Ovdje trebaš uložiti dosta da nešto napraviš. Ponavljam, tko bude mogao morat će kupiti kamion s kranom, jer kad odvezeš vagu na teren i ona ti javi da je krenulo, ne možeš ti tada skupljat ljude i tovarit kamion, moraš to uraditi istog trenutka. Sada trenutno imaju dva čovjeka koja voze za cijelu Hercegovini, a oni se početkom godine dogovore kad će voziti, po pola godine unaprijed, pa šta te zapadne. Ako paša krene ranije, moraš voziti tad, ne možeš čekati”, zaključuje razgovor za Bljesak.info Ivica Vučić, čiji je med zadnjih godina pobrao sve zlatne medalje koje se mogu uzeti na najvažnijim natjecnjima za kvalitetu meda.
Izvor: bljesak.info
