Bosna i Hercegovina doživjet će promociju “europskih razmjera”

Kako je Hercegovina, kao regija u kojoj je do jučer biciklizam bio potpuna nepoznanica, doživjela procvat cikloturizma i postala centar biciklizma, kako se Blidinje BIKE Festival našao u UCI kalendaru, kakav to veliki projekt spremaju i zašto im za to treba podrška svih razina vlasti, što bi sportašima i mladim donijela uspostava ministarstva sporta na državnoj razini… u razgovoru za Start otkrio je Toni Zorić.

Toni Zorić biciklizmom se aktivno bavi od 2000. godine i, kako kaže, sve je krenulo kao neki vid rekreacije. U to vrijeme u njegovom rodnom Mostaru gotovo i nije bilo biciklista, možda njih pet koji su ozbiljnije promatrali ovaj sport.

– Biciklizam je bila potpuna nepoznanica i mi smo bili ti neki „čudaci“ koji se sa biciklima „vozaju“ po lokalnim brdima i planinama. Vrlo brzo ta grupa se povećala na 20 ljudi, te je uslijedilo osnivanje prvog biciklističkog kluba u Hercegovini, koji nosi naziv „Biciklistički klub Mostar“, i to u 2011. godini, a nedugo zatim uslijedilo je i osnivanje Udruge „HerzegovinaBike“, u 2013. godini. U istoj godini se registriramo i u Biciklistički savez Bosne i Hercegovine, kada se po prvi put u Savezu i pojavljuje jedan klub iz Hercegovine – sjeća se Toni Zorić.

U 2016. godini imenovan je za člana Upravnog odbora Biciklističkog saveza BiH, a zatim u 2020. godini postaje predsjednik Saveza. Ono na što je posebno ponosan je razvoj biciklizma u Hercegovini i promocija Hercegovine kao izvrsne cikloturističke destinacije.


Procvat cikloturizma

A kako ima razloga za ponos govori podatak da danas samo u gradu Mostaru ima  više stotina aktivnih biciklista, a u regiji Hercegovini 16 registriranih biciklističkih klubova. Veli nam naš sagovornik da je do ovih rezulatat bio dug put te da je napravljen veliki posao po pitanju promocije biciklizma kao sporta, rekreacije, načina življenja, ali i cikloturizma, po kojem Hercegovina danas slovi za poznatu regiju. Na tom putu proveli su mnoštvo aktivnosti pa ne znamo zapravo ni odakle da počnemo. Možda od Ćiro biciklijade – posljednja u 2023. godini promovirala je cikloturističke potencijale grada Stoca.

– Ćiro je projekt koji je zaživio u 2014. godini i to je bio projekat koji je biciklizam u Hercegovini, u svakom smislu, podigao za nekoliko stepenica više. Zamislite, jedna regija u kojoj je jučer biciklizam bio potpuna nepoznanica, tada se našla na stranicama poznatih svjetskih časopisa, poput „The Guardiana“, „New York Timesa“, kada smo i doživjeli procvat cikloturizma. No, za nas je to bio početak onoga što smo danas, imali smo još puno posla da sebe educiramo u tom smislu, zato volim kazati kako Ćiro nije samo označio procvat cikloturizma, već nas je i naučio puno toga – kaže naš sagovornik.

Što time zapravo naš sugovornik želi kazati? U to vrijeme kada se završio projekat Ćiro biciklističke staze, postavilo se pitanje cikloturističkih vodiča – ko će te ljude voditi i prezentirati im našu zemlju. Jer „obični“ turistički vodiči to ne mogu, potrebno je da su ti ljudi biciklisti koji mogu voziti bicikl nekih 60-100 kilometara u jednom danu, a da su ujedno i educirani kao turistički vodiči koji mogu promovirati Hercegovinu kao destinaciju i širiti pozitivne i lijepe priče o našoj zemlji.

– Tada smo, zajedno sa Biciklističkim savezom Bosne i Hercegovine, ušli u projekat edukacije cikloturističkih vodiča i danas imamo bazu od 60 osoba koje imaju te kvalifikacije i posjeduju licence cikloturističkih vodiča. Nakon toga uočili smo problem kod ugostiteljskih objekata i smještajnih kapaciteta koji nisu najbolje razumjeli potrebe cikloturista. Kod nas u Hercegovini, ranije, kada biste u nekom objektu upitali gdje možete ostaviti bicikl, nerijetko bi vam odgovorili: „Ostavi ga tu vani, neće ga nitko.“ Danas to više nije slučaj. Zajedno sa agencijom REDAH, ulazimo u projekat Bike Friendly Standard, kroz koji smo vršili edukacije smještajnih kapaciteta, ugostiteljskih objekata, servisa i dr. te danas imamo preko 70 objekata koji su „Bike Friendly“ i razumiju potrebe biciklista – priča Toni.

No, da se vratimo na Ćirine biciklijade. Nakon što je završen projekat „Ćiro Trail“, znali su kako je pred njima dug put promocije onoga što imaju. Kaže Toni da je najgori mogući scenario bio da su se, nakon završetka projekta, jednostavno okrenuli nečem drugom, što je česta praksa u našoj državi, i pustili tu stazu zaboravu. Oni nisu odustali, od 2015. godine aktivno rade na promociji Ćiro staze kroz masovne biciklijade i promociju na društvenim mrežama. Ni to nije bilo nimalo jednostavno, tvrdi Toni.

– Imali smo misiju i viziju, a cilj je bio tamo daleko. Znali smo da društvene mreže imaju velik potencijal i da je to najbolji put da se probijemo prema vani i promoviramo našu cikloturističku ponudu. Zamislite kada 200 biciklista vaše fotografije sa Ćiro biciklijade podijeli među svojim prijateljima, postavi opis kako su imali prelijepo druženje na Ćiro stazi i stave svoju preporuku. To je ogroman organski „reach“ (doseg) koji smo trebali i željeli kod tih promotivnih događaja. No, u to vrijeme lokalne vlasti nisu najbolje razumjele ono što imamo i nismo imali neke velike podrške u realizaciji naših projekata. Plan je bio da imamo četiri biciklijade godišnje koje će promovirati Ćiro stazu, a realizacija gotovo nikada nije bila lagana. Mnogo puta smo lokalne privrednike kroz osobna poznanstva morali „vući za rukav“ za podršku, te im se ovim putem zahvaljujem jer su prepoznali našu viziju – poručuje Toni.

Danas je slika drugačija, imaju potpisan memorandum o „Planu upravljanja Ćiro stazom“ između gradova i općina kroz koje prolazi Ćiro staza, te zahvaljujući upravo tom memorandumu imaju i podršku lokalnih vlasti. Potpisnici memoranduma su gradovi: Mostar, Neum, Stolac i Trebinje, te općine Ravno i Bileća. Nažalost, Čapljina i Čitluk još uvijek nisu prepoznali značaj Ćiro staze, iako grad Čapljina i zauzima najveći dio ove staze, no nadaju se i vjeruju kako će u 2024. godini biti drugačije, te će i oni biti dio ove pozitivne priče koja promovira turizam u Hercegovini. Osim lokalnih vlasti, tu je i podrška Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona  a danas imaju i dobru podršku sponzora koji su prepoznali vrijednost i potencijal Ćiro staze, tako da je sve mnogo lakše.


Srce Hercegovine u UCI kalendaru

Još jedan uspjeh ovih entuzijasta je što se Blidinje BIKE Festival našao u UCI kalendaru, odnosno kalendaru Svjetske biciklističke federacije, te nosi jako velik rang događaja Class 1. Kako se uopšte uspjelo ovo i šta to zapravo znači za Hercegovinu i uopšte našu državu, pitali smo.

– Kroz pet godina održavanja Blidinje BIKE Festival je privukao više tisuća izravno uključenih sudionika iz zemalja regije, dobio je naslov najvećeg Bike Festivala u Bosni i Hercegovini, veliku medijsku pozornost i zastupljenost na društvenim mrežama, no naše ambicije su od samog početka bile mnogo veće. Željeli smo Balkan, Europu i želimo da cijeli svijet bruji o Blidinju, a postići to možemo samo kroz usku suradnju sa međunarodnim federacijama. Početkom ove godine prisustovao sam Skupštini Balkanske federacije, koja se održala na Kipru, gdje sam im prezentirao viziju Blidinje BIKE Festivala i zatražio da u 2024. godini Blidinje bude nosilac Balkanskog prvenstva. Aplikacija je predana, a odobrenje od gospodina Emina Muftuoglua, predsjednika Balkanske federacije, stiglo je prije dva mjeseca. Balkansko prvenstvo znači kako će na Blidinje u 2024. godini doći sportaši i timovi iz 12 zemalja Balkana – pojašnjava Toni te dodaje da to nije sve.

Naime, kroz prijateljske odnose koje je stekao sa Enricom della Casaom, predsjednikom Europske biciklističke Federacije (UEC), dogovoreno je da u petom mjesecu ove godine grad Mostar bude domaćin sjednice UEC-a. Upravo tu sjednicu Toni je iskoristio da bi porazgovarao o ambicijama sa Blidinje BIKE Festivalom, a jedna od tih ambicija je upravo da Blidinje BIKE Festival događaj nosi kategoriju UCI Class 1 u 2024. godini. UCI Class 1 je visoka kategorija organizacije i nosi veliki broj UCI bodova za Olimpijske igre te iznad ove kategorije postoje samo Hors Class događaji i europska i/ili svjetska prvenstva.

– Što to znači za našu zemlju? Bit ćemo skromni, ovo je prva godina održavanja, pa ćemo kazati kako će Bosna i Hercegovina doživjeti promociju „europskih razmjera“. Međunarodna biciklistička Federacija (UCI) broji 199 zemalja članica i sigurno je kako nećemo imati sudionike iz svih tih zemalja, ali je isto tako sigurno kako će Blidinje biti domaćin sportašima i timovima iz zemalja koje su nama turistički interesantne, poput Austrije, Njemačke, Italije, Mađarske, Slovenije, Poljske, Češke, Španjolske, Slovačke i mnogih drugih, plus naravno onih 12 zemalja Balkanske federacije koje smo ranije spomenuli. Vjerujemo kako će na Blidinje u 2024. godini pristići sportaši i timovi iz više od 20 zemalja. Jako velik je to projekat koji nosi i ogromnu promociju naše zemlje, a kako se predstavimo u 2024. godini, odrazit će se na našu daljnju promociju i organizaciju još većih događaja. Potrebna nam je velika podrška vlasti sa kojima planiramo sastanke u narednim danima, te se nadamo kako ćemo dogovoriti dobru suradnju sa svim razinama vlasti i kako ćemo zajednički iznijeti ovaj projekat i promovirati našu zemlju – poručuje Toni Zorić, koji najavljuje da je ovo zapravo samo jedna stepenica u njihovim ciljevima, te kako planiraju mnogo veće događaje u godinama koje su pred nama.


Ruta Franciskana 

Neumorni i puni ideja, započeli su i projekat Kulturna ruta Franciscana, za koji Toni gaji velike nade i za koji smatra da će donijeti veću promociju i još više turista, čak više i od samog Ćire.

– Ruta Franciscana je došla sasvim slučajno kroz projekt Cycling Rural. Imali smo jednu ideju da spojimo sve franjevačke samostane i muzeje u Hercegovini kroz jednu biciklističku rutu i rodila se staza duga 400 kilometara sa kojom zapravo nismo imali ideje u kojem pravcu da idemo. A onda smo jednog dana, kroz poziv koji je došao iz Italije, nadošli na ideju da ovaj projekat ide u pravcu popularne rute „Camino de Santiago“ koju posjećuje više miliona turista iz cijelog svijeta. Danas rutom Franciscana uvezujemo sve franjevačke samostane i muzeje u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i dalje, u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Kroz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, uspješno smo uvezali sve samostane u Hercegovini u 2022. godini, a u 2023. godini uspješno smo mapirali i uvezali samostane u Guča gori, Fojnici, Kreševu, Varešu i Olovu, a prije dva tjedna smo bili i u Slanom, gdje smo uvezivali i Dubrovačku županiju za Franciscana projekat – pojašnjava Toni.

Potom dodaje kako još uvijek nisu svi samostani mapirani i uvezani, a kada je Bosna i Hercegovina u pitanju slijedi uvezivanje samostana u Kraljevoj Sutjesci i Jajcu.

– Poznato je kako se u franjevačkim samostanima mogu pronaći neki odista veliki i vrijedni muzeji, koji čuvaju povijest sa ovih prostora, a naša ideja je promocija tog kulturnog bogatstva. Doista, to je jedan jako zanimljiv i prije svega sadržajima bogat projekat koji će vjerujemo privući cikloturiste iz cijelog svijeta. Već imamo upite od brojnih turističkih agencija koji se raspitivaju o ovim sadržajima i traže informaciju više – ponosno ističe Toni.

Udruga „HerzegovinaBike“ prilično je aktivna, možda jedna od najaktivnijih udruga u Bosni i Hercegovini. Ovu, 2023. godinu će realizirati sa više od 15 projekata, od onih edukacijskih, preko rekreativnih biciklijada, pa sve do profesionalnih sportskih događaja. To je više od jednog događaja mjesečno i Toni ocjenjuje kako je iza njih poprilično naporna sezona. Trenutno, članovi ove udruge, zajedno s udrugom „Nešto više“, realiziraju projekte edukacije djece u osnovnim školama. Njihovi članovi u devet škola vrše edukacije tehničkog savladavanja poligona, kao i edukacije ponašanja u prometu, kako sigurno voziti bicikl i zašto je kaciga važna, te servisa bicikla.

I šta reći na kraju? Možda pitati jesu li ikad zbrojili koliko su do sada imali učesnika na svim utrkama, biciklijadama, festivalima i odakle su učesnici.

– Gotovo je nemoguće doći do točne brojke. Mnogo nam je važnije imati informaciju koliko cikloturista godišnje posjeti Bosnu i Hercegovinu. Razgovarali smo s određenim resornim ministarstvima ne temu nabavke brojača za bicikliste koje bismo postavili na Ćiro stazu, te došli do tih brojki. U kontaktu smo sa kolegama iz Hrvatske, odnosno Istre, koji imaju svog Ćiru, točnije stazu Parenzana. Ni oni nemaju egzaktne brojke o broju cikloturista, a imaju velike potrebe da raspolažu sa tim informacijama zbog budućih projekata – kaže Toni.

Naš sagovornik potom dodaje da su, prema njihovim podacima, učesnici iz cijelog svijeta.

– Ako govorimo o cikloturistima koji bicikliraju Ćiro prugom iz Mostara do Dubrovnika i obrnuto, onda su to cikloturisti iz cijelog svijeta, ali doslovno. Od Amerike, Kine, Istanbula, Australije… mnogi od njih postavljaju videozapise na YouTube pa tako vidimo da su biciklirali. Nedavno nas je posjetio čovjek iz Nizozemske koji je napisao knjigu o Ćiro stazi. Turisti iz Belgije su izašli u lokalnom turističkom časopisu gdje su pisali o Ćiri, a od nas su tražili odobrenje za korištenje fotografija. Sve to je jedna lijepa promocija naše zemlje – ponosno ističe Toni.


Djeci pružiti sigurne treninge

Hercegovina ima 16 registriranih biciklističkih klubova, a svaki od njih broji gotovo stotinu članova. Naravno, nisu svi biciklisti članovi nekog kluba, tako da je broj rekreativnih biciklista daleko veći. Ono što Toni vidi kao potrebu u gotovo svim ovim klubovima je kontinuiran i dosljedan rad sa mlađim naraštajima. Mnoga udruženja pokušavaju, trude se, rade i ulažu velike napore kako bi iznijeli nove sportaše, no potrebna im je pomoć sa svih razina vlasti.

– Govorit ću konkretno za grad Mostar. Nedostatak vidim prije svega u stručnim tijelima koji bi radili sa tom dijecom, a najveći problem je financiranje tih stručnih tijela i trenera. Drugi veliki problem je što biciklizam nije dvoranski sport i ne možete tu djecu zatvoriti u jednu dvoranu i trenirati sa njima, a poznato je kako mreža biciklističkih staza nije dovoljno razvijena. Veliki je problem izaći na prometnice sa djecom i trenirati. Velik je to rizik, opasnost i gotovo nitko ne želi preuzeti odgovornost za takvu vrstu treninga. Stoga kad pričamo o biciklističkim stazama u gradu Mostaru, ne pričamo samo o urbanom biciklizmu već i o djeci koja kriju sportske afinitete. Trenutno sa ovom infrastrukturom ne možemo djeci pružiti sigurne treninge i uvjete za sportske aktivnosti. Žalosno je to, ali se nadamo kako će se i to promijeniti u narednim godinama. Radit ćemo na tome svakako – poručuje Toni.


Treba nam ministarstvo sporta na državnoj razini

Biciklizam je sve popularniji sport i u našoj državi. Imamo i svjetsku prvakinju Lejlu Njemčević, čiji put je naš magazin pratio od samog početka: sama se finansirala, tražila sponzore, naprosto, sama se borila i izborila za svoje rezultate. Zanima nas kakav je danas odnos države, je li se imalo promijenio.

– Hvala Vam za ovo „sve popularniji sport“, jer doista i jeste tako i drago mi je što je to primjetno. Isto tako, u pravu ste što se tiče Lejle Njemčević, sama se izborila i ovo što je postigla samo je njena zasluga, da se razmijemo. No, iskren da budem, ja i ne znam za nekog sportaša u Bosni i Hercegovini da je njegovu karijeru u potpunosti isfinancirao i izgurao neki savez ili institucija, možda griješim, ali ja ne znam za takav slučaj. Uvijek se to svodi na podršku roditelja, sponzora i prijatelja. Ono što savezi rade jeste da te sportaše, u suradnji sa klubovima, treniraju i zatim pozivaju u reprezentaciju, opremaju i šalju na događaje vani gdje bi se oni trebali pokazati i postati zanimljivi potencijalnim europskim timovima ili sponzorima – tvrdi Toni, te nastavlja: – E sad dolazimo na problem financiranja odlaska sportaša na događaje van BiH. Nažalost, sport u našoj zemlji nije u zavidnoj situaciji. Nemamo ministarstvo sporta na državnoj razini i samim time nemamo sistematsko financiranje i/ili budžetiranje saveza. Financiranje je spušteno na entitetske razine gdje opet kao opciju imamo izlaske na natječaje  i apliciramo na određene projekte kako bismo namakli sredstva za organizaciju događaja ili potrebe opremanja sportaša. Ono što je bitno kazati jeste kako to nisu osigurana sredstva i uvijek je upitno hoćete li vi proći na tom natječaju i doći do tih sredstava kako biste bili u mogućnosti da opremite sportaše ili ih pošaljete na utrku negdje van zemlje.

Ne bih želio sada kvariti iznenađenje…

Kad smo kod UCI-a, zanimalo nas je da li je Toni u kontaktu i savjetuje li se sa nekim stručnjacima, naprimjer Lejlom Njemčević koja je naša najbolja biciklistkinja i prva je na Svjetskoj UCI maraton ranking listi i njenim trenerom i životnim partnerom Amarom. Koliko zapravo ona može pomoći u promovisanju naše države kao primamljive biciklističke destinacije i konkretno ovoga što udruga organizuje, pitamo Tonija.

– Lejla, Amar i ja smo prije svega jako bliski prijatelji i svakako planiramo suradnju na ovim projektima. Ne bih želio sada kvariti iznenađenje, ali uskoro ćemo objaviti jednu važnu vijest – najavljuje Toni.

Kao primjer pozitivnog budžetiranja navodi saveze u regiji, u Hrvatskoj ili Srbiji, koji imaju od svoje države osigurana sredstva na godišnjoj razini i onda mogu raditi planove utroška tih sredstava na samom početku godine, odnosno na skupštini saveza.

– Kod nas se rade planovi, ali svi oni su uvijek pod upitnikom i ovise o tome hoćemo li proći određeni poziv resornog ministarstva i hoćemo li imati budžet za slanje sportaša na određenu utrku. A tako se ne prave sportaši. Svaki sportaš mora na kraju svoje kalendarske godine imati isplaniran kalendar odlaska na utrke za iduću godinu i po tom kalendaru pravi plan i program treninga kako bi se spremio za one najvažnije događaje u sezoni koja je pred njim. Ne mogu se sportaši spremati i pripremati cijelu jednu sezonu i onda kada dođe na raspored Europsko ili Svjetsko prvenstvo, koje je najvažniji događaj u kalendaru, da dobiju informaciju kako nemamo sredstava da ih pošaljemo. A to je naša realnost – ističe Toni.

I dok se savezi u susjedstvu opremaju i kupuju vozila za odlaske njihovih reprezentacija na utrke, nove bicikle za nastupe reprezentacija na događajima, financiraju treninge reprezentacija u južnim i toplijim zemljama tokom zimskog perioda, Toni i njegova ekipa apliciraju na natječaje da sportaše pošalje na „neku utrku“.

– I to nije situacija samo u biciklizmu, tako je u većini ili svim sportovima. To je nešto što danas doživljavaju naša djeca i to se mora mijenjati jer ovo što danas imamo nije sport, nisu uvjeti koje zaslužuju naša djeca i sportaši – poručuje Toni Zorić.


Ćiro je povezivao i povezuje i danas

U 2023. godini održano je šest Ćirinih biciklijada, a posljednja je, kako smo već  naveli, održana u gradu Stocu, koji je nositelj Ćiro Heritage projekta. Toni Zorić kaže da je svaka od tih biciklijada imala više od 100 sudionika, a da je  najbrojnija ona prva koja je krenula iz Mostara – brojila je više od 360 sudionika.

– U 2024. godinu idemo sa jednakim entuzijaznom te vjerujemo kako ćemo  ove organizacije podići na još veću razinu – najavljuje Toni.

Zanimljiva je zapravo priča o Ćiro biciklističkoj stazi. U prošlosti je uskotračna pruga sa parnim vozom zvanim ćiro vozila od Mostara duž rijeke Neretve, kroz Čapljinu, Popovo polje, Ravno, te u mjesto Hum, gdje je bilo glavno željezničko čvorište. Tu se dijelila na dvije staze, gdje jedna vodi prema Trebinju i dalje ka Bileći i Nikšiću, a drugi krak ka Uskoplju, odnosno Zelenici i Dubrovniku. U mjestu Uskoplju, dva kilometra prije Ivanice, bilo je još jedno čvorište, gdje jedan krak ide ka Zelenici (Crna Gora), a drugi u Dubrovnik (Hrvatska). Konstrukcija pruge je počela 1898. i završila 1901. godine. Ćiro je tokom svog postojanja povezivao mjesta u Hercegovini i donosio im život, a danas je pruga rekonstruirana u biciklističku stazu.

Sve ljubitelje biciklizma Toni poziva da im se pridruže, a kada i gdje možete doznati i pratiti na Ćiro web-stranici: www.ciro-trail.com

Izvor: manager.ba