Na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, na padinama Osječenice, u selu sa svega nekoliko desetina stanovnika, razvila se priča o ljubavi…Pričaju je Maira iz Sao Paola i Petar iz Drvara.
On je planinar, avanturista, vodič, Drvarčanin koji je bio prvi čovjek iz Bosne i Hercegovine koji se popeo na krov svijeta, te 2007. godine osvojio Mont Everest. Ekspedicija ga je koštala 23.000 dolara, ali mu je na neki način bila sudbinska.
Zbog uspona se zaposlio na kruzerima, gdje je i upoznao Brazilku Mairu – ženu svog života.
“Dvadesetog maja 2007. godine osvojio sam Everest. To je bio bitan datum za alpinizam u Bosni i Hercegovini, jer sam postao prvi čovjek iz BiH kojem je to pošlo za rukom. Inače, godinu dana prije, 2006. sam popeo šesti vrh na svijetu, probio tu granicu od 8000 m, što se zove zona smrti. Tada se čulo za mene, da postoji neki momak iz Drvara…. To je bio moj dječački san, cilj… Sticajem okolnosti imao sam volju i snagu da izdržim do kraja. Nedavno se moj kolega iz Sarajeva, Tomislav Cvitanušić popeo na Mont Everest, on je četvrti čovjek iz BiH koji je osvojio Everest. Postoji alpinizam u BIH, ima mnogo omladine koja se bavi penjanjem”, kaže za N1 Petar Pećanac.
Osvojio Everest i srce Brazilke
Nakon Mont Everesta, koji je osvojio, iako tako ne voli da se izrazi, osvojio je i srce jedne Brazilke.
“Upoznao sam suprugu na kruzeru. Otišao sam na kruzere da zaradim za penajnje Everesta i ostalih planina u svijetu… Upoznao sam suprugu, a dalje je sve naša istorija.”
Istoriju pišu u domu koji su sami izgradili, u selu Zaglavica. Ljubazna domaćica, drvarska snajka stigla je iz Brazila.
“Bila je to ljubav na prvi pogled”, kaže za N1 Maira Sarah Samain.
Savladala je osnove našeg jezika, ali još uči.
“Trenutak kada smo odlučili, znali smo da hoćemo da budemo zajedno i napravili smo plan. Bili smo jedno vrijeme u Novom Sadu, jedno vrijeme u Brazilu, mom rodnom mjestu, neko vrijeme u Drvaru. Stavili smo na papir kako će izgledati život, sa djecom, školom, kućom, stvarna slika, u Drvaru, Novom Sadu, Brazilu. Oboje imamo odnos prema prirodi i jednostavnosti, oko Drvara nije bilo dileme”, priča nam Maira dodajući da je cilj djeci pružiti bogato djetinjstvo.
“Želim da moja djeca nauče da koriste svoje ruke, da znaju da prave džem od šipka, da sijeku drva, da znaju kuhati, crtati, da poznaju prirodu kako funkcioniše, životinje, sve…”
Navode kako su obišli mnoge države i mnoga mjesta.
“Dok sam radio na kruzerima nekih 10 godina, stvarno sam proputovao cijeli svijet. Kada sam upoznao suprugu, radio sama kao foto menadžer na Queen Elizabeth, preteča Titanica, tj Titanic je preteča njih, imao sam priliku da upoznam kraljicu Elizabethu, pokojnu sada. Kada ga je kraljica krstila u Southemptonu, kada je krenuo taj brod, krenuo sam i ja na put oko svijeta koji traje 3 mjeseca. Tri i po mjeseca plovite po svijetu, obilazite najljepša mjesta, tako sam upoznao suprugu, i završili smo u Drvaru… Kada sam je dovodio, oduševila se našom klekovačom, prirodom… Razmišljali smo šta je najbolje za našu buduću porodicu, a mi smo mogli da živimo u Americi, Kanadi, Australiji, Brazilu, mogli smo da biramo…”
Djeca su već poliglote
Petrova porodica fizički im je pomogla da izgrade kuću, a Maira je, priča nam, lično nosila vreće cementa.
“Teoretski smo mogli da apliciramo i tražimo neku pomoć, jer smo se vratili. Nismo tražili, jer smo vrijedno radili, da uštedimo, to je bio pošten rad. Petar i njegov otac su izgradili kuću, uz pomoć drugih ljudi, poput ujaka itd… Štedili smo novac, sa mojom zaradom, raznim poslovima… Tada je bilo jeftinije izgraditi kuću, materijal nije bio skup kao danas. Ne bi bilo fer da smo Petar i ja tražili pomoć od gradskih vlasti… Dok vidim da neki ljudi u Drvaru žive sa penzijom od 100 evra, traže prozor… Traže drva za zimu… Zašto bismo to uzeli, jel to vama zvuči fer? Ne.”
“Napravili smo bazu za nas, djeca će moći ukoliko žele da putuju, obrazuju se vani, ono što kažu – pustite pticu da leti“, dodaje Pećanac nastavljajući:
“I ja sam kada sam popeo Everest nisam tražio da dobijem sponzorstva. Vjerujem u onu – u se i u svoje kljuse. Sve smo supruga i ja stvarali svojim rukama, ne volimo da budemo dužni nikome.”
Iz zemlje sambe u zemlju ojkače, stigla je temperamentna Brazilka. S Petrom ima dvije djevojčice, a zbog njih uči i gurmanske specijalitete Balkana.
“Znam spremiti sarmu i ne samo sarmu. Znam proces klanja svinja, da pripremim meso za zimu, nije lako. Nisam sposobna da to sama radim, ali znam da je to važno ovdje. Sarma… Šta još tata… Hljeb, štrudla, domaća supa, sarma, pita da da… Volim kad je tetka pravi, baš je lijepo. Jer volim domaće, domaće, ne kupljeno…”
Oboje naglašavaju da im je jako bitno da jedu domaće i zdrave proizvode, zbog čega imaju i svoje piliće i kokoške, a rodbina ima i svinje, krave…
Starija kćerka Sofija je drugi razred osnovne škole i već je poliglota. Njena jednogodišnja sestra poput oca osvaja vrhove. Za sada stepenica, dvorišta, ali nekad možda i planina.
“Supruga i ja uglavnom pričamo na engleskom, ali kad se svađamo svađamo se na srpskom… Šalim se. A kćerka s majkom priča na portugalskom… Upoznaje se s japanskim, jer je Mairin brat oženio Japanku, koja drži kurs… Čisto nek ima neku osnovu…“, ističe Petar za N1.
Mairi nedostaje porodica, ali…
“Naučiš trikove da se nosiš sa ovim osjećajem nedostajanja najbližih. Jer drugačije ne možeš biti jak. Ono što su me roditelji naučili, vrijednosti koje su mi usadili, to je moj put. Moram biti jaka zbog djece. Da, nedostaju mi.”
Ističe da joj se sviđa BiH, ali je komplikovana država.
“Ono čemu se divim, ne samo u Drvaru, Zaglavici, ambijentu gdje radim, divim se ljudima, šta ste sve prošli u ratu, jer ja nisam osjetila rat na svojoj koži. Nikad nisam imala tu perspektivu. Ali, iz pepela, sa zemlje… Kako su ljudi pošteni, puni kvaliteta, kapaciteta. Vidim mlade generacije koje imaju moć, uvijek kažem kad radim motivacione govore za malu djecu i tinejdžere, vjerujte u sebe. Nemojte misliti da imate manje, ili manje kapaciteta nego dijete u Belgiji, Njemačkoj, jer imaju tamo cijeli sistem koji funkcioniše dobro… Jer, svi vi imate toliko mnogo vještina, koje ta djeca nemaju.”
Zato oboje ističu da je najbitnije ne gdje, već kako živite.
Domaćin koji je obišao planetu, popeo se na krov svijeta, oženio Brazilku, upoznao kraljicu Elizabethu, Petar Pećanac, svoj san s porodicom ipak živi u rodnom Drvaru.
Izvor: akta.ba
