Razgovarala: Elma Hodžić
U ovom intervjuu vam donosimo priče iz najstarije muzejske ustanove u našoj zemlji – Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine!
Ana Marić, zamjenica direktora Zemaljskog muzeja BiH, arheologinja i viša kustosica, svoj životni poziv pronašla je u muzejskoj struci. U razgovoru s Anom otkrivamo kako izgledaju prvi koraci u muzejskoj praksi i kako nam priče iz prošlosti mogu pomoći da bolje razumijemo svijet. Također, Ana nam otkriva izazove s kojima se suočava Zemaljski muzej BiH, ali i najnovije projekte i priče koje nas očekuju u ovoj godini.
Radite na poziciji zamjenice direktora Zemaljskog muzeja BiH. Po vokaciji ste arheologinja – kako je muzejska struka postala Vaš životni poziv? Možete li se kratko osvrnuti na početke svog kustoskog rada?
Sasvim slučajno! Nakon završetka studija (Povijest umjetnosti i Arheologija, Sveučilište u Zadru) vratila sam se kući, puna nade, elana i želje za radom, kako to obično biva kod naivnih i ambicioznih mladih žena. S obzirom na nedostatak stručnog kadra, posebno školovanih arheologa, uskoro sam dobila dvije ponude za posao, ali nije bilo puno razmišljanja – apsolutno ostvarenje sna svakog arheologa jeste posao kustosa u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine i pokušaj nastavka posla koji su započeli Truhelka, Radimský, Benac, Čović i drugi. Od tada je prošlo punih 15 godina i sve je jasnije da se taj posao nikad ne može završiti. Često ponavljam da imamo najbolji posao na svijetu – savršen omjer obaveze i slobode, reda i kreativnosti, timskog rada i samostalnosti… Nažalost, cijeli niz nesretnih okolnosti u kojima se nalaze sve naše institucije kulture nas često pokušava uvjeriti u suprotno. Funny fact – upravo mi je palo na pamet da sam na današnji dan, 11. marta 2011. godine, imala svoju prvu izložbu.
Muzej – prostor učenja i istraživanja
Kako nam nauka i priče iz prošlosti mogu pomoći da bolje razumijemo svijet?
Iz današnje perspektive čini se da ne mogu pomoći, s obzirom na to da iznova ponavljamo iste greške. Ipak, arheologija je tu posebna jer daje uvid u život ljudi prije hiljadu, dvije, 10 hiljada godina. I onda shvatite da je, manje-više, sve isto – ljudi su oduvijek imali iste esencijalne potrebe (hrana, voda, stanište, potreba za zajednicom, zabava), samo se mijenja okolina i uvjeti u kojima žive. Japodica s ogromnom količinom jantarnog nakita (žena iz zajednice Japoda, zapadna Bosna, zadnji milenij p.n.e.) bi sigurno stavila selfie na Instagram tako sređena, da ga je imala. Mislim da nam jedino može pomoći shvatiti kako smo u stvari mali u velikom svijetu – što nije nužno loše, posebno za ego, jer što više učiš, čitaš i otkrivaš to više postaješ svjestan kako malo znaš i to je super stvar.
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine spada među institucije kulture od državnog značaja koje nemaju podršku države: nemaju riješen pravni okvir i jasno definiran sistem finansiranja. Ipak, odlučili ste se za kustoski poziv. Šta je bio glavni razlog da ostanete u muzeju?
Nisam mogla dobiti drugi posao. Šalu na stranu, probala sam u par navrata otići, ali izgleda da mi je mjesto ovdje. Postoji taj strašan osjećaj odgovornosti, ne prema poslu kao takvom, nego prema svim tim bogatstvima koja je neko čuvao više od 100 godina, ne možete tek tako zanemariti taj osjećaj. Ponekad se javlja i osjećaj inata, ali s godinama sve rjeđe, to se brzo potroši. Ipak, s obzirom na nedavna pozitivna dešavanja i napredak koji (pomalo) ostvarujemo, u ovom trenutku iskreno nemam želju biti negdje drugdje.
Briga o povjerenoj kolekciji
Odnedavno Zemaljski muzej BiH ima kontinuiranu finansijsku podršku Univerziteta u Sarajevu. Da li je finansijska stabilnost utjecala na rad muzeja? Kakvi izazovi su još uvijek pred vama?
Svakako da jest, prvi put u postratnom periodu imamo osjećaj sigurnosti, ono, bit će plata sigurno. Grozno je u 2024. godini koristiti izraz “postratni”, kao neki odraz svakodnevice, ali, nama nije nepoznat. Djelimična stabilnost u financiranju ne podrazumijeva rješenje svih financijskih problema, dakle, mi i dalje nemamo siguran budžet. Najveći problem je nepostojanje zakonskog okvira i neriješen pravni status, odnosno, nepostojanje osnivača.
Na čemu trenutno radite? Možete li nam predstaviti kustosku svakodnevicu?
S obzirom na to da sam zadnje dvije i po godine zamjenica direktora, uglavnom se bavim organizacijskim, administrativnim i sličnim zadacima, a vremena za kustoski posao baš i nema. Prija mi ta promjena, posebno nakon intenzivnog posla na doktoratu i stalnoj izložbi “Bosna i Hercegovina u prethistorijsko doba”, ali primijetim da sam poželjela depo i rad na materijalu i nadam se da ću si uskoro uspjeti isplanirati radni dan tako da stignem malo biti i kustos. Kustoski posao podrazumijeva prije svega brigu o povjerenoj kolekciji – redovan obilazak, provjera stanja predmeta, inventarizacija, revizija, proučavanje literature, odabir predmeta za potencijalne izložbe, njihova stručna i naučna obrada, kontakt s posjetom…što je u stvari vrlo uzbudljivo (ovo sad iz mene progovara nerd). Lično planiram uskoro pripremiti jedan članak za naš Glasnik te probati završiti određene zaostatke. Objava doktorata je u nekoj doglednoj budućnosti.
Muzej i publika
Zemljski muzej BiH je u nekoliko mjeseci privukao mnogobrojnu publiku, kako novom stalnom postavkom, tako i atraktivnim Festivalom svjetla koji je dodatno naglasio čarobnu muzejsku baštu. Možete li nam, iz prve ruke, prenijeti atmosferu muzejskih posjeta i otkrivanja muzejskog blaga? Kako izgleda Zemaljski muzej danas?
Svim muzejima je, naravno, u interesu povećati broj posjetilaca, zadržati staru i privući novu publiku – a istovremeno strepimo nad količinom ljudi koja prođe kad je gužva. Iako smo s određenom dozom straha ušli u projekt Festivala svjetla, na kraju se čini da je ipak dobro završilo – Muzej i Festival je posjetilo više od 50.000 posjetilaca, od čega je sigurno bilo dosta ljudi koji su prvi put ušli u Muzej. Ako ih to ponuka da dođu opet, naš je zadatak ispunjen. Prije mjesec dana smo otvorili novu stalnu izložbu “Vodozemci i gmizavci Bosne i Hercegovine”, za koju vjerujemo da će sigurno privući novu publiku, posebno mlađe uzraste. Maj i juni su obično rezervirani za najviše posjeta, s obzirom na organizirane školske posjete, tada muzej izgleda kao košnica.
Nedavno je muzej proslavio 136. rođendan! Šta nam to pripremate u ovoj godini? Koje nove projekte i priče ćemo moći istraživati u Zemaljskom muzeju BiH u 2024. godini?
Ove godine nastavljamo s obnovom Muzeja – svi objekti su dotrajali i zadnjih nekoliko godina nam je cilj sanirati i obnoviti elementarne stvari poput struje, stolarije, depoa, krovova koji cure… Ove godine ćemo imati veliki projekt digitalizacije financiran od strane Vlade Japana, nastavljamo i rad na stalnoj izložbi „Živi svijet Bosne i Hercegovine“, a imat ćemo i nekoliko zanimljivih gostujućih izložbi. Radno u svakom slučaju!
Izvor: urbanmagazin.ba
