Prva jesenja priča o omladinskim radnicima u Bosni i Hercegovini govori o vječitoj putnici koja, kako kaže, teško odgovori na pitanje odakle je, jer u rodnom gradu nije bila od rođenja, ali ističe da voli i diše Sarajevo u kom živi, te svojim radom nastoji učiniti ga ljepšim. Amina Šljivo Bećić diplomirala je marketing menadžment na Međunarodnom Burč Univerzitetu, a master nastavila u polju islamskog bankarstva.
Iako je i danas, kako kaže, vezana za oblasti u kojima je završila formalno obrazovanje, život ju je odveo putem omladinskog rada. Amina je svoj aktivistički put započela tokom srednjoškolskog obrazovanja kroz angažman u nevladinom sektoru radeći na različitim temama i inicijativama.
„Ideja da postaneš omladinski radnik nije baš ideja s kojom upisuješ fakultet, jer formalno obrazovanje u BiH ne prepoznaje taj segment. Nije čak ni ideja s kojom završavaš fakultet. Tokom srednje škole, kroz angažman u nevladinom sektoru, najviše smo ukazivali na narušavanje prava i marginaliziranost raznih skupina koristeći umjetnost i vidjela sam da predani rad sa mladima, osluškivanje potreba nas mladih, komuniciranje našim jezikom i pružanje šansi, te podrška koju imaš mogu da potpuno oplemene živote i daju gorivo potrebno za lansiranje. Nastavila sam kasnije i tokom studija da budem aktivna i uvidjela da svoju empatiju i umijeće slušanja želim pretvoriti u korisnu aktivnost koja će imati svrhu. Sa mladima sam prvo radila intuitivno, onako kako sam najbolje znala, primjećujući da im treba znanje, pa im prenosila znanje; primjećujući da im treba uvezivanje, pa ih povezivala sa relevantnim osobama; prepoznavala da im treba mentor ili savjetnik, pa pronalazila modalitete koji funkcioniraju, a sve ovo kroz Centar za istraživanje i edukaciju Nahla. Vidjela sam da jedno iskreno „Kako si“ ili samoinicijativno javljanje preko vibera ili proslijeđen link koji pomaže u oblikovanju i realiziranju ideja može da istinski doprinese oslobađanju od strahova, otkrivanju vlastitih snaga i pokretanju promjena. Koliko god ta floskula „pokretanje promjena“ zvučila isprano, to je ono čemu omladinski radnici svjedoče svakodnevno – neprekidna metamorfoza ličnosti koja neminovno rezultira i transformacijom okruženja i izazivanjem jednog reverzibilnog domino efekta koji ne ruši, nego gradi iznova.“
Tokom 2018. godine Amina je pohađala i uspješno završila Obuku za stručne saradnike/ce za rad s mladima koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT. Obuka je, kako kaže, sve potrebne informacije, alate i stakeholdere u njenoj glavi poredala na jedan sistematičan način.
„Ova obuka je došla tačno 5 godina nakon moje prve obuke u KULT-u i mogu reći da sa obje obuke nosim izuzetna iskustva. Još jednom uvjerivši se u kompetentnost i pristupačnost osoba koje su nam predavale, sve to organizirale, imala sam priliku da učim na način da ništa nije prepušteno slučaju, ali da je svako odgovoran za svoje ishode učenja. Od samog polazišta, motivacije – zašto ovo radim, načina – kako djelovati u različitim situacijama i ispravnog doziranja u tom radu, do one profesionalizacije ovog poziva. Tada sam tek uvidjela da je ovo profesionalni poziv koji zahtjeva konstantnu nadogradnju i da je mnogo više od okupljanja mladih zbog neke akcije. Rad s mladima mora ima glavu i rep, polazište i cilj, kako bi imao svoju funkciju, a to je da mladim ljudima obezbijedi priliku i prostor da oblikuju svoj život danas za neko optimistično sutra tako da uživaju u mogućnostima neometano. Ali ne prepustiti tu borbu samo mladima i samim mladima, već da uspješno prepoznamo sve važne aktere u tim nakanama.“
Pored kvalitetnih predavača i metodologije najviše je, kaže, učila iz pitanja svojih kolega i kolegica, iz usputnih komentara, neobaveznih priča na pauzama i kasnijeg praćenja njihovog rada. To je, nastavlja Amina, nešto što je motivira iz dana u dan.
„Mislim da je sastav grupe bio sjajan. Grupa od toliko različitih pojedinaca, koja se u potpunosti prihvata i uvažava i savršeno nadopunjuje. Od svakog učesnika i učesnice poimenice sam toliko naučila da sam se nekada pitala je li ovi ljudi stvarno imaju „samo toliko“ godina da se još uvijek ubrajaju u mlade, jer je iz njih progovarala neka mudrost i iskustvo. Isto tako uvidjela sam koliko ovi ljudi kao omladinski radnici nose na svojim plećima. Moramo da brinemo o ovim ljudima, njihovom mentalnom zdravlju i općoj dobrobiti. Vrijedni su, izuzetni i oslonac mladima u svojim lokalnim zajednicama i ne smijemo dozvoliti da klonu. Na čudan način, uvjerila sam se i u svoje snage te mi je obuka vratila samopouzdanje na mnogim poljima i dokazala da sam na pravom putu kada je u pitanju rad sa mladima.“
Amina je kroz pokretanje inicijativa, okupljanje mladih, volontiranje i provedbu radionica bila aktivno uključena u rad Centra za istraživanje i edukaciju Nahla, a upravo na osnovu svojih zalaganja dobila je i priliku za zaposlenje.
„Na osnovu mog zalaganja uprava CEI Nahla mi je ponudila zaposlenje kako bi još kvalitetnije, u kontinuitetu, sistematski, razvijali programe za mlade koji će uključivati njihov lični razvoj, profesionalno usavršavanje, te mentorisanje pri implementaciji inicijativa i obezbjeđivanje platforme za djelovanje. Razvili smo detaljan program Kluba mladih Tignum, Teen kluba i Edukacije za mlade aktiviste/ice u polju ljudskih prava kroz Inicijativu PRVI, te svake godine implementiramo i različite inicijative.“
Danas je Amina voditeljica Nahline poslovne zajednice i sa mladim ženama radi na razvoju njihovih poduzetničkih ideja, pruža usluge karijernog savjetovanja, te aktivno radi na razvoju freelancinga kao jednog od načina na koji mladi u BiH mogu zarađivati.
„U cijelom procesu, naišla sam na veliku podršku direktorice i kolegica iz Nahle. Njihovo iskustvo i moje, ponekad zanesenjačke, ideje su često bile dobitna kombinacija kada je u pitanju rad s mladima. Drago mi je da danas smo izgradili povjerenje i prepoznatljivost kada je u pitanju razvoj i podrška mladim djevojkama te da smo adresa kojoj se vraćaju kada god imaju neke dileme, žele savjetovanje, dodatnu edukaciju ili nadogradnju u bilo kojem smislu. Danas sam najviše fokusirana na razvoj i angažman mladih kada su u pitanju njihove poduzetničke i profesionalne vještine. Također, ne mogu da se odvojim ni od tema ljudskih prava, jer smatram da je polazna tačka obezbijediti slobodu ispoljavanja višestrukih identiteta osobe bez predrasuda u svim segmentima društva.“
U pogledu omladinskog sektora u BiH želi biti optimistična jer, kako kaže, vidi puno rada i određeni napredak.
„Vidim jako puno rada i vidim napredak, ali isto tako nedostatak uvezanosti i institucionalne podrške. Ako ćemo trošiti sate i sate na aplikacije projekata o izuzetno važnim temama, da bi nam institucije podijelile simbolične iznose koji jedva da mogu pokriti vrlo skromne honorare ili pak ćemo biti prinuđeni odustati od honorara zarad višeg cilja, onda nešto suštinski nije dobro poredano. Ne možemo izjednačavati omladinski sektor sa volontiranjem. A čini mi se da svi to očekuju. Ali uporni pojedinci zaista čine promjene i na tome im hvala.“
U budućnosti ova mlada i inspirativna žena se vidi i dalje na usluzi mladim ljudima i ženama svih generacija.
„Boli me ta neshvaćenost, silno osuđivanje i pripisivanje rezultata loših odluka prethodnih generacija mladima današnjice. Tako da ću nastaviti otkrivati nove modalitete da mladi i žene što manje nailaze na barijere i obeshrabrenje. Želim biti podrška svakom mladom čovjeku koji želi učiti, rješavati probleme, glasno ustati na nepravdu i učiniti ovaj svijet boljim“,
završava priču Amina Šljivo Bećić koja svojim primjerom dokazuje da omladinski sektor u BiH ima snažne, vrijedne, profesionalne i posvećene omladinske radnike i radnice koji kontinuirano, sistematično i neumorno rade na poboljšanju položaja mladih.
