Ambasadorice dobra: priča o Blanki, Šejli i Livnu

Kada bi ovaj život bio pozorišna scena i kada bi ulogu dobra morali dodijeliti nekome zasigurno bi to bile Blanka i Šejla. Ove dvije inspirativne žene sa adresom u Livnu prave su ambasadorice dobra, aktivizma i filantropije.

Blanka je časna sestra iz reda sestara milosrdnica, Šejla mualima, a one su ukratko žene koje su javnost podsjetile na ljepotu činjenja dobra u zajedništvu. Blanka je prije sedam godina stigla iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, a Šejla iz njenog drugog dijela u Livno.

U društvu poput našeg, gdje različitosti vrlo često budu razlogom neslaganja, sporova i sukoba njihov primjer pokazuje kako različitosti mogu zapravo biti pokretač dobrih stvari. Jako malo je potrebno da bi naša zajednica, okolina, sredina bila mnogo bolje mjesto za živjeti poručile su naše sagovornice. Za činjenje dobra, za promjene nije potrebna neka naročita priprema niti snaga, dovoljno je samo okrenuti se uokolo i odigrati svoju životnu ulogu na najbolji mogući način. Bog kao kreator života kao pozornice dao je beskrajnu slobodu da našim ulogama dodajemo i oduzimamo ono sto želimo.

Ljudskost i milosrđe riječi su koje obavezno prate ove dvije divne žene.

Neko bi rekao da to što rade Blanka i Šejla treba biti sasvim svakodnevna situacija, i zaista njihov rad jeste povratak iskonskim vrijednostima i prirodi, ali također moramo se podsjetiti da svakodnevno svjedočimo nekim drugačijim iskustvima gdje su standardi potpuno suprotni.

Cijela priča krenula je ovako.

Prvi susret inicirala je sestra Blanka. Posjetila je Medžlis islamske zajednice Livno i stupila u kontakt sa Šejlom.  Bio je to početak jedne priča koja i danas priča svoje najljepše nastavke.

Nabavka mašine za rublje samohranoj majci bio je prvi cilj, koji je ostvaren za manje od petnaest dana.  Prilikom isporuke napravile su jednu amatersku fotografiju, potpuno nepripremljene u maloj sobici bez dovoljno svjetlosti. Ni slutile nisu da će upravo ta fotografija postati viralna, simbol zajedništva i da će inspirirati mnoge. Nakon završene akcije uvidjele su da zajednički mogu uraditi još mnogo toga korisnoga za lokalnu zajednicu.

Nakon prve akcije Udruženje žena MIZ Livno i članice Marijanske vinkovske mladeži, zatim nanovo osnovana udruga PUŽ i ostale humanitarne organizacije započele su zvanično svoje zajedničko djelovanje odnosno misiju. Cilj udruživanja bila je pomoć i podrška najpotrebitijima u Livnu.

Nakon toga uslijedila je saradnja i sa organizacijom Pomozi.ba koja je upravo ovom timu dodijelila ulogu koordinatora za Kanton 10. Tom prilikom podijeljeno je 500 prehrambenih paketa.

Bitno je spomenuti i zajedničke akcije poput popravka porodične kuće koju je zahvatio požar, zahvaljujući aktivnostima koje su provodila Blanka i Šejla kuća je potpuno renovirana.

Također nije izostala ni podrška stanovnicima lokalnih zajednica Drvara, Mrkonjića, Glamoča. Pomoć je najčešće pružana kroz nabavku ogrjeva za grijanje, ali i distribuciju medicinske opreme za osobe sa invaliditetom.

Dobro je njihova životna filozofija

Pored humanitarnih akcija Šejla i Blanka rade i na, možda, najbitnijoj stvari, promicanju dobra kao stila života, dobrote kao prirodnog stanja i dobrote kao svakodnevnice. Učestvuju na tribinama, govore, daju intervjue i svojim radom pozivaju na solidarnost pokazujući  vlastitim primjerima njegovuu najljepšu stranu.

One zapravo promovišu vrijednosti na kojima počiva njihova vjera.

“Ljubav u ime Boga je polazna vrijednost. Kada čovjek voli druge ljude, u ime Boga, onda on nema drugih interesa u svome radu, odnosno sve neke ovosvjetske koristi se same poslože iako ih čovjek nije ni tražio. To se u islamu zove bereket. Direktni Božji blagoslov koji prati naša djela, naše živote. Vjerske zajednice treba da budu nosioci društvenog aktivizma, a ne da budu posmatrači ili pasivni sudionici, jer se na njih ugledaju građani. Reci će građani “a zašto bih volontirao, davao sebe, kada neće ni muallima, ni efendija, ni fratar”. Vjerski službenici to često zanemaruju, a to je tako važan faktor. Aktivizam vjerskih službenika je čest u svijetu. Trebamo ga često viđati i kod nas. Ako je na trgu humanitarna akcija, vjerski službenici su nužni da budu na tim akcijama, ali ne da uče molitve i dove, nego da zasuču rukave. To nam treba!” kaže Šejla.

Za svoj rad dobile su prestižnu nagradu “Večernjakov pečat”, a godinu dana poslije bile su  počasne gošće na dodjeli nagrade. Navedenu nagradu dobile su jer ih je, također, lokalna humanitarka nominirala.

Gradske i kantonalne vlasti nažalost još uvijek nisu dovoljna podrška u promovisanju ovakve vrste aktivizma.

Šejla i Blanka svoje uloge biraju svjesno i igraju ih na najplemenitiji način.  One ne traže aplauz, žele biti motivacija, jer kako kažu vjerniku i vjernici dom je čitav svijet.

A kad je tako neka čitav svijet bude kao dom Šejle i Blanke.

Piše: Nihad Suljić


Ova priča napisana je zahvaljujući velikodušnoj podršci Američkog naroda kroz program “Snaga lokalnog” Američke agencije za međunarodni razvoj u BiH (USAID). Za sadržaj priče iskljucivo je odgovoran autor i “Mreža za izgradnju mira”. Stavovi izneseni u priči ne odražavaju nužno stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Americkih Država.