Glumica Selma Alispahić se nekoliko dana nakon završetka snimanja serije o Ivi Andriću, u kojoj je glumila njegovu suprugu Milicu Babić, osvrće na snimanje te otkriva više detalja o projektu.
Život književnika Ive Andrića ispričan je i u televizijskoj seriji, a osam epizoda Nobelovca snimljeno je ove jeseni na više lokacija, među ostalim u Beogradu i Višegradu. Radnja počinje 26. oktobra 1961. godine, kada Andrić saznaje da je dobio prestižnu nagradu. Nastavlja se odvijati tokom nekoliko sedmica uoči uručenja nagrade u Stockholmu. Sva ta dešavanja pisca kratko vraćaju u prošlost, pa se u seriji kroz retrospektivu prikazuju 1895, 1914, 1920. i 1941. godina.
Scenarij i režiju potpisuje glumac Tihomir Stanić, koji se godinama pripremao za ovaj projekat.
„Primenio sam jedno staro pravilo da su za produkciju najvažnije tri stvari: prva stvar su pripreme, druga stvar su pripreme i treća – pripreme“, rekao je Stanić u intervjuu za Radio-televiziju Srbije (RTS), neposredno nakon završetka snimanja serije. Pažljivo je prikupljao detalje, istraživao historiju lika i djela Ive Andrića i tražio lica koja bi se najbolje uklopila u projekt.
U seriji se pojavljuje tačno 145 likova. Nekoliko lica stiže iz Slovenije, nekoliko iz Zagreba i Splita, odabrana je i nekolicina glumaca iz Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine. Birani su glumci koji bi likove mogli predstaviti što autentičnije, sa izvornim jezikom i izgovorom.
„Zbog toga sam za ulogu Andrićeve ljubavi, Milice Babić, odabrao Selmu Alispahić iz Sarajeva“, rekao je Stanić.
Selma Alispahić ‘u koži’ Milice Babić
Prije gotovo dvije godine, Tihomir Stanić počeo je okupljati glumačku postavu koju je zamislio na projektu Nobelovac. Jedan od najvažnijih poziva uputio je Selmi Alispahić, zamolivši je za susret u Sarajevu.
„Nisam znala o čemu se tačno radi, ali pretpostavljala sam da je riječ o poslu, jer smo se jedva poznavali. Prvi put smo se sreli prije gotovo 20 godina u Sarajevu, a nakon toga još jednom na nekom teatarskom festivalu. Bila sam prijatno iznenađena kad sam saznala o čemu se radi“, počinje priču Alispahić.
Stanić joj je kroz razgovor rekao kako već dugo razmišlja kome dodijeliti ulogu Milice Babić, dodavši kako je, prema njegovom mišljenju, Selma jedina podjela kada je o ovom liku riječ.
„Bila sam počašćena činjenicom da je izuzetno upućen u moj rad, vrlo lako smo se razumjeli. Isti dan mi je poslao kompletan scenarij za osam epizoda, odmah sam ga počela čitati. Nisam mogla odoljeti da ne pročitam sve od početka do kraja. Zbog uloge, ali i činjenice da mi je držao pažnju. Odlično je napisan, sadrži mnoštvo nepoznatih detalja iz Andrićevog života. Znalački, dobronamjerno i uzbudljivo“, ističe.
Dodaje kako o Andrićevoj supruzi nije znala mnogo, najviše zbog činjenice da se o njoj vrlo malo zna. Do kraja života ostala je najviše Andrićeva supruga, žena koja je cijeli život u njegovoj sjeni.
„Međutim, kroz pripreme sam otkrila koliko je bila značajna za pozorišnu i filmsku kostimografiju. Bila sam počašćena što mi je pružena prilika da odigram još jednu od velikih ženskih ličnosti koje su obilježile historiju ovih prostora, a nisu dobile dovoljno pažnje zbog okolnosti u kojima su živjele, a ponekad i zbog vlastitih izbora“, nastavlja.
O književniku i njegovoj supruzi učila je najviše čitajući knjige koje su joj preporučene i koje je pronalazila sama. Ipak, rijetko je pronalazila spise koji se bave Milicom.
„Čak ni Andrićeve biografije ne poklanjaju previše pažnje njegovom životu s Milicom. Uvijek su u fokusu više on i njegovo djelo. Imala sam uvid u nekolicinu njihovih pisama i fotografija, ali ne mogu reći da je materijal s kojim sam raspolagala bio obiman. U Zavičajnom muzeju Travnik pogledala sam izložbu o Milici, a kasnije sam se povezala s Milankom Blagojević koja je zaslužna za otvaranje Spomen kuće Milice Babić Andrić u Milicinom rodnom Bosanskom Šamcu“, govori.
Ipak, Alispahić podvlači činjenicu da je sve otkriveno i naučeno moralo biti iskorišteno u svrhu građenja priče o Ivi Andriću, jer serija i jeste o njemu. Milica jeste značajan, možda i najvažniji dio njegovog života, ali uloga mora biti u službi osnovne priče.
„Mislim da smo sada kada je snimanje završeno shvatili da smo odnos između Ive i Milice nadogradili, što i jeste zadaća glumca. Milica je za mene bila uloga koju sam osjećala da od početka poznajem, shvatila sam njenu poziciju u životu tog velikog čovjeka i nastojala je odigrati pažljivo, studiozno, s mnogo poštovanja. Definitivno mislim da Ivo Andrić ne bi bio to što jeste da u njegovom životu nije bila prisutna žena poput Milice“, kaže.
Serija donosi neotkrivene detalje iz Andrićevog života
Projekt je 2015. godine ponuđen Radio-televiziji Srbije, otkad na njemu, zajedno sa Stanićem, radi veći tim ove medijske kuće.
„Ova serija je Tihomir Stanić – on je saradnik na scenariju, reditelj, producent i glavni glumac. To je tako jedino moglo da bude i tako jedino ispravno. Jer niko bolje ne poznaje život, djelo i Andrićevu dušu kao Tihomir Stanić. Bilo mi je fascinantno gledati kako na snimanje dolazi Tihomir, a zatim u kadru srećem Andrića koji to jednostavno jeste. Otkrila sam veličanstvenog glumca i meni još bitnije: veličanstvenog glumačkog partnera. On je radeći glavnu ulogu služio svim drugim ulogama, onako neprimjetno, izvukao je najbolje iz svakoga od nas, a ta vrsta nesebičnosti i davanja u poslu je odlika samo najvećih“, kaže Alispahić.
Dodaje kako ju je snimanje obogatilo u razumijevanju Andrića, kao i okolnosti u kojima su nastajala njegova djela.
„Postoje neke činjenice iz Andrićevog života koje i pojedini tumači njegovog života i djela često namjerno ili nenamjerno zaboravljaju. Recimo, činjenica da je odbio ponudu da ode u Švicarsku i živi lagodan život, umjesto toga vratio se u rat u Beograd i dijelio sudbinu svog naroda. Ili činjenica da je kompletan novčani iznos od Nobelove nagrade poklonio za unapređenje biblioteka u Bosni i Hercegovini. Takvu vrstu darežljivosti ni Bosna ni bilo koja država u regiji ne vjerujem da je doživjela od bilo koga“, nastavlja.
Ističe kako će te i mnoge druge detalje otkriti serija.
„Ono što je meni kao spoznaja važno je to da je Andrić bio izuzetan čovjek i umjetnik na vjetrometini vremena ili raznih vremena koji je samo nastojao da preživi onako kako je znao i najbolje umio, a da bi svijetu ostavio djelo po kojem ga pamtimo. To bi bilo možda najjednostavnije rečeno. I svakako njegova ljubav prema Milici Babić koju je čekao skoro 20 godina i o kojoj je napisao neke od svojih najljepših rečenica u književnosti“, kaže.
Posebna atmosfera na snimanjima
Prva klapa pala je 7. septembra u Muzeju Ivo Andrić u Beogradu, a posljednja, 21. novembra – simbolično, na ćupriji na Drini u Višegradu. Premijerno emitovanje očekuje se 2024. godine, prema riječima reditelja Stanića, najvjerovatnije u oktobru.
„Trajalo je gotovo tri mjeseca, a Stanić se za ta tri mjeseca pripremao dva desetljeća. To je sigurno ostvarenje jednog velikog sna. Svi koji su učestvovali u tome bili su svjesni da su dio nečega vrlo značajnog, velikog i lijepog. Time je odgovornost, ali i radost bila veća“, kaže Alispahić.
Atmosfera na snimanjima bila je divna od početka do kraja, ističe Alispahić, dodavši kako je kroz tromjesečni angažman imala priliku raditi s vrhunskim profesionalcima koji su sebe i svoje umijeće nesebično poklanjali zadatku koji je bio pred njima.
„U svakom trenutku sam osjećala ljubav i poštovanje, ali i podršku za svaki snimljeni kadar i dobro odigranu scenu. Kad radite s profesionalcima i zaljubljenicima u svoj posao, onda se sporazumijevate pogledom i s nekoliko rečenica“, ističe.
Pored rada sa Stanićem, Alispahić govori kako je uživala u saradnji s Brankom Šelić, Bojanom Zečević, Vladanom Gajevićem, Svetozarom Cvetkovićem, Ivanom Žigom, Draženom Pavlovićem, Jackom Dimichem i drugima.
Ponosna je i na saradnju sa fenomenalnim profesionalcima Borišom Simovićem, direktorom fotografije Pablom Ferrom, šminkerkom i maskerkom Dubravkom Bušatlijom, kostimografkinjom Nevenom Milovanović, sekretaricom režije Bekom Volf, asistentkinjom reditelja Đurđijom Radivojević, drugim asistentom režije Branislavom Kostićem i „nizom drugih divnih profesionalaca koji su brinuli o svakom detalju, osjećajući da svi zajedno radimo nešto do čega nam je iznimno stalo“.
‘Znam kako dišeš’ i ‘Gidionov čvor’
Na koncu, Alispahić se osvrće na još jedan u nizu nekoliko sjajnih projekata u koje je bila uključena tokom 2023. godine. U novoj seriji Jasmile Žbanić Znam kako dišeš tumači lik Vedrane Halilović, majke dječaka koji si u prvoj epizodi oduzima život zbog vršnjačkog nasilja. Alispahić se ovom temom bavila i ranije, konkretno kroz predstavu Bullying Collection koju je na sceni Sarajevskog ratnog teatra režirao Aleš Kurt.
„Izuzetno mi je drago što sam dijelom tako važne priče. Bila sam vrlo pažljiva radeći na ovoj ulozi jer sam osjećala odgovornost i poštovanje prema priči koju trebam ulogom ispričati. Tema je bolna, ali sam je uradila vrlo mirno jer sam svjesna da je to način da kroz rad progovorim o onome čime se bavim već godinama, što zbog vlastitog iskustva, što zbog iskustva ljudi koje volim“, kaže Alispahić, dodavši kako je uživala radeći sa Jasmilom Žbanić, ali i ostatkom profesionalaca okupljenih oko projekta.
Smatra kako je riječ o temi koja ne dopušta čekanje, jer je nasilja sve više, a situacija postaje sve više zabrinjavajuća.
„Na naše oči nestaju djeca, femicid je sve prisutniji, nasilje postaje sve prihvatljiviji način komunikacije. Umjetnici ne mogu ostati u zoni komfora kad nam se takve stvari serviraju. Drago mi je što su i reakcije publike odlične jer je važno da se ljudi probude i senzibiliraju za ovakve teme. To se ne događa nekome tamo, to je sve tu oko nas i do nas je hoćemo li okrenuti glavu ili pogledati istini u oči“, govori.
Ističe kako je posebno sretna zbog činjenice da na predstavu Gidionov čvor ne prestaju stizati mlađe generacije koje nerijetko ostaju nakon izvođenja kako bi sa glumcima podijelili iskustva ili im zahvalili što kroz teatar govore o problemima s kojima se mladi susreću.
„A najljepše je da teatar osjećaju kao sigurno mjesto gdje im se neko obraća, to mi je najljepši kompliment koji sam dobila jer to pokazuje koliko je umjetnost važna i moćna. Tema je kompleksna i svaki segment društva bi morao biti prozvan, teatar ne može riješiti sve, ali onoliko koliko može govoriti i ukazivati, upozoravati ili vrištati o temi, to teatar mora da čini“, kaže.
Na koncu, Alispahić kaže kako će, ponosna na serije Nobelovac i Znam kako dišeš, u narednom periodu nastaviti promovisati Gidionov čvor, jedan od novijih teatarskih projekata koji je nedavno dobio Zlatni lovorov vijenac na ovogodišnjem Festivalu MESS. Uz podršku Švicarske ambasade u BiH predstava će obići više gradova Bosne i Hercegovine, nastavljajući borbu za decentralizaciju teatra i pravo da svaku predstavu koja se izvodi u Sarajevu vidi i publika u manjim gradovima.
„Nakon predstave Ay Carmela nastavljamo tu tradiciju, ali i borbu za budućnost teatra“, zaključno navodi Selma Alispahić.
Izvor: balkans.aljazeera.net
