Srebreničanin Adnan Rustanbegović, kojeg je, kao i mnoge bh. građane, ratni vihor protjerao iz rodnog mjesta, danas živi i radi u Austriji.
Godinama je, kako nam je rekao, razmišljao da dio zarađenog novca uloži u rodnu Srebrenicu i pokrene neki manji proizvodni pogon. Međutim, zakonske procedure i druge komplikacije u našoj zemlji prolongirale su njegove planove.
Odustao od fabrike
Prva njegova namjera bila je da u Zelenom Jadru kod Srebrenice kupi ugašenu fabriku za proizvodnju peleta. Međutim, i tu su se pojavili problemi oko osiguravanja sirovina i devastirane fabrike, čija je cijena bila neprihvatljiva, jer je iz tog pogona sve odneseno.
Iako zna kako proizvodnju voća posljednjih godina ugrožavaju nepovoljne vremenske prilike, mraz, suša, ali i stalno poskupljenje zaštitnih sredstava za prehranu te nelojalna konkurencija, uprkos svemu, Rustanbegović se odlučio za proizvodnju kruške.
U Sjedaćama, na samoj obali akumulacionog jezera Hidroelektrane „Bajina Bašta“, s amidžom, ljekarom Avdom Rustanegovićem, koji više od 50 godina živi i radi u austrijskom Beču, udružio je sredstva te su kupili 10 dunuma zemljišta.
“Na toj parceli, površine osam dunuma, uz pomoć struke zasadili smo 1.000 sadnica kruške. Od toga je 80 prisada sorte viljamovka, a radi oprašivanja, 20 posto je sorta santa maria vetel. S obzirom na svoje dubinsko korijenje, ove vrste kruške zahtijevaju dobro drenažno, lakše pjeskovito ili ilovasto-pjeskovito zemljište te da je tlo neutralno i bogato hranljivim elementima. Sve poslove oko sadnje voćnjaka prepustio sam struci”, kazao je Rustanbegović.
Povoljni uvjeti
Kako dodaje, na tim poslovima, ispitivanju zemljišta, odabiru sadnica, koje su kupili u provjerenim rasadima voća i sadnji, angažirao je agronoma Marka Blagojevića iz Bratunca, s kojim se poznaje još iz vremena prije rata.
Stručno urađenim poslovima, povoljnim vremenskim uvjetima i dobrom prehranom, nakon pete godine sadnje, Rustanbegović očekuje urod od 25 do 35 tona kvalitetne kruške. Dio uroda će plasirati na tržište, a od jednog dijela fabrički proizvoditi rakiju viljamovku, također za tržište.
Rustanbegović je, nasred voćnjaka, pronašao izvor, iskopao bunar, postavio pumpu za izbacivanje vode do dva velika rezervoara za koje je na vrhu plantaže izgradio dva platoa. U rezervoare će, kako je naveo, priključiti cijevi za navodnjavanje po sistemu „kap po kap“.
Izvor: akta.ba
